Ružne riječi iz dječjih usta čuju se na svakom koraku – u učionici, na hodniku, na školskom igralištu, na ulici, u autobusu, tramvaju... Razumijem ja i djecu. Lakše je upiti ono što je loše nego ono što je dobro, napose kad su u to uronjeni do grla. Pogrdnim riječima koje bole časte se i političari u saboru, a svi to gledamo. Estrada, svijet sporta, internet, računalne igrice... – sve je puno razarajuće agresije koja se djeci uvlači u podsvijest, pa poslije progovara iz njih na isti način. Odgovorni su i svi stariji koji ne reagiraju na te strahote...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 26 / 10. 09. 2013.