Učenici triju rovinjskih osnovnih škola u zajedničkom su projektu istraživali o jezičnoj raznolikosti te zaključili kako je dovoljno oslušnuti ljude oko sebe, prošetati ulicama svoga grada i zaviriti u njegovu prošlost te otkriti golemo jezično bogatstvo koje se krije u našoj neposrednoj blizini
Kao i svake godine, učiteljice stranih jezika obilježile su s učenicima Europski dan jezika u sklopu aktivnosti izvannastavne grupe Poligloti. Ove su godine odlučile otići korak dalje – izaći iz okvira svoje škole te u obilježavanje uključiti i druge dvije rovinjske osnovne škole ˗ Osnovnu školu Vladimira Nazora i Talijansku osnovnu školu – Scuola Elementare Italiana „Bernardo Benussi”.
Ovom jednodnevnom projektu prethodila je izrada posebne brošure s jezičnim i istraživačkim zadacima za učenike, koja je, za razliku od prethodnih godina kada su se koristili i digitalni sadržaji, ove godine izrađena isključivo u tiskanom obliku, čime se željelo u potpunosti odmaknuti od digitalnih tehnologija.
Pri kreiranju brošure vodila se briga o povezivanju istraživanja i upoznavanja vlastitoga grada s učenjem i uporabom jezika, pa su pitanja i zadaci bili osmišljeni na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, a svoje su mjesto u brošuri pronašli i istarski te istrovenetski dijalekt, karakterističan za Rovinj.
Učenici su bili podijeljeni u četiri mješovite grupe, od kojih su svaku činila po tri učenika šestih razreda – po jedan predstavnik svake škole. Svaka je grupa dobila plan grada Rovinja i brošuru sa zadacima, pri čemu su se zadaci razlikovali od grupe do grupe.
Zadatak je bio, poput prave potrage za blagom, uz pomoć plana grada pronaći određena mjesta u Rovinju – postolara, Turističku zajednicu, Ekomuzej Batana, Crveni križ, Gradsku knjižnicu i druge lokacije – te razgovarati sa sugrađanima, prikupiti potrebne informacije i riješiti jezične zadatke. Tako su, primjerice, od rovinjskog ribara trebali doznati kako se na talijanskom i istrovenetskom kaže „hobotnica”, kod postolara su, među ostalim, naučili da se u istarskom dijalektu postolar naziva „kaligar”, dok ih je u Gradskoj knjižnici dočekao knjižničar koji govori francuski te ih naučio kako na francuskom reći „posuditi knjigu” i „knjižničar”.
Iako su za svaku lokaciju bila osmišljena drugačija pitanja i zadaci, jedno se pitanje ponavljalo na svakoj lokaciji: „Znate li što znači riječ žajfa?” Riječ je o staroj istarskoj riječi za sapun, a postavljajući isto pitanje na različitim mjestima, učenici su provjeravali koliko je ta riječ danas još poznata te istodobno podsjećali na pomalo zaboravljene riječi našega kraja.
Svaki su odgovor učenici trebali zapisati na za to predviđeno mjesto u brošuri, no završni zadatak mogli su riješiti tek udruživanjem s ostalim grupama. Naime, iz riječi koje su prikupili tijekom obilaska trebali su, slijedeći upute, izdvojiti određena slova i upisati ih na odgovarajuća mjesta. Budući da nijedna grupa nije imala sve potrebne odgovore, do konačnog su rješenja mogli doći jedino međusobnom suradnjom, a kada su spojili sva prikupljena slova, otkrili su skrivenu riječ – LANGUAGES.
Nakon provedene evaluacije putem evaluacijskih listića, učenici su projekt ocijenili vrlo visokom ocjenom te izrazili želju za češćim sudjelovanjem u ovakvim i sličnim aktivnostima.
Žajfa, kaligar, calzolaio, bibliothécaire, vela al terzo, torkolo, fulpo, il polpo, batić, rašpa, šilo, bitinada... samo su neke od riječi koje su učenici toga dana otkrivali, zapisivali i pokušavali odgonetnuti. I možda upravo one najbolje prenose poruku cijeloga projekta – kada govorimo o jezičnoj raznolikosti, ne moramo je uvijek tražiti negdje daleko. Dovoljno je oslušnuti ljude oko sebe, prošetati ulicama vlastitoga grada i zaviriti u njegovu prošlost kako bismo otkrili koliko se veliko jezično bogatstvo krije u našoj neposrednoj blizini.