Smeta me opća letargija, kojoj smo skloni, strah od rizika, sklonost kompromisima, pomirenost s osrednjošću, odustajanje... Smeta me ono naše 'to se ne može' ili 'mi smo oduvijek tako'. Smeta me nerazumijevanje ili točnije strah od drugoga, naša razjedinjenost i u kulturi također, nemogućnost komunikacije, zajedništva, zajedničkih projekata, zajedničkih uspjeha ili zajedničkih neuspjeha...
Više u tiskanome izdanju ŠN, br. 11-12 / 27.03.2018

Mislim da bi javni poziv za radne skupine mogao biti raspisan i prije kraja kalendarske godine, a povjerenstvo bi s radom moglo krenuti početkom sljedeće godine, kaže Filipović u razgovoru za Školske novine

Boravak u vrtiću između druge i treće godine više je od čuvanja – to je prostor u kojem djeca rastu u svakom smislu. Uče kako biti dio grupe, kako izraziti svoje osjećaje, kako riješiti sukob...

Potreba za psiholozima je očita jer današnji učenici imaju sve više problema, a ne čini mi se da bi situacija mogla biti bolja sama od sebe. Škole se sve više suočavaju i s problemima u obiteljima koje su se promijenile, a onda imamo i problema s učenicima. Naši učenici iskazuju sve veću potrebu za bilo kojom vrstom pomoći pa i psihološke. Nekada su se škole suočavale s manjim problemima pa i u ponašanju i disciplini učenika zbog žvakaće gume ili nemira na nastavi. Danas su to ozbiljni psihološki problemi koji zahtijevaju i stručnu pomoć, upozoravaju ravnatelji

TEMA BROJA Nedovoljna ekipiranost stručno-razvojne službe u našim školama
Treba li svaka škola imati psihologa i tko je odgovoran ako ga nema?
Potreba za psiholozima je očita jer današnji učenici imaju sve više problema, a ne čini mi se da bi situacija mogla biti bolja sama od sebe. Škole se sve više suočavaju i s problemima u obiteljima koje su se promijenile, a onda imamo i problema s učenicima. Naši učenici iskazuju sve veću potrebu za bilo kojom vrstom pomoći pa i psihološke. Nekada su se škole suočavale s manjim problemima pa i u ponašanju i disciplini učenika zbog žvakaće gume ili nemira na nastavi. Danas su to ozbiljni psihološki problemi koji zahtijevaju i stručnu pomoć, upozoravaju ravnatelji

Naše škole ne mogu biti izolirani otoci već dio zajednice koja je usmjerena prema samo jednom cilju ˗ dobrobiti svakog djeteta. Svima je jasno koliko je važna uloga ravnatelja za funkcioniranje cijelog sustava odgoja i obrazovanja. Došlo je vrijeme da se riješi naš radno-pravni status, naši ugovori i način na koji se biramo. Dajte nam sigurnost, profesionalizirajte nas kako bismo u svojim odlukama mogli biti čvrsti, kako bismo mogli upravljati bez fige u džepu jer će nas sutra oni kojima upravljamo birati ˗ rekla je otvarajući skup Antonija Mirosavljević

Mladi su kritični prema tradicionalnim medijima, digitalnim alatima i ulozi medija u društvu, ali kritičko promišljanje ne motivira mlađe generacije na aktivnije sudjelovanje u društvu, istaknuto je na konferenciji “Medijsko obrazovanje ostaje važno”, koju je organizirao Gong s partnerima.

Istraživanje je obuhvatilo i pitanje financijskih problema koji zabrinjavaju tinejdžere, a najveći su izvori zabrinutosti u vezi s troškovima samostalnog života (28 posto) i pronalaskom dobro plaćenog posla (21 posto)

Možda jedna radionica neće promijeniti svijet. Ali možda će neko dijete nakon nje lakše imenovati svoj strah, prihvatiti različitost ili zatražiti pomoć. A možda će jednostavno osjetiti da ga je netko čuo

Danas nemamo problem s činjenicom koriste li učenici ChatGPT ili Gemini, već s tim da to čine stihijski, bez ikakvih pravila, dok istovremeno sustav glumi da se zapravo ništa ne događa

Murali i plakati s porukama o poštovanju i sigurnosti dio su UNESCO-ove inicijative kojom se u školama u Mombasi nastoji prekinuti šutnja o nasilju. Uz edukaciju nastavnika i suradnju s roditeljima, učenici se ohrabruju da prepoznaju nasilje i zatraže pomoć

U svijetu u kojem se odličan uspjeh često podrazumijeva, četvorka može zvučati kao poraz, a trojka kao katastrofa. No što se događa kada ocjena prestane biti povratna informacija i postane mjera djetetove vrijednosti? Ocjena bi trebala govoriti nešto o učenikovu trenutačnom znanju, a ne odlučivati koliko učenik vrijedi

Kao nadopuna analitičkom članku „Kad petica postane jedina prihvatljiva ocjena: Učimo li djecu znanju ili strahu od neuspjeha?”, donosimo autentične i nefiltrirane izjave učenika drugih razreda različitih programa