Vremena za pripremu je dovoljno, edukacija učitelja trajat će do 7. srpnja

Model smo, iako nam to nije bila obveza, stavili na javno savjetovanje, a prava javna rasprava teći će tijekom četiri godine koliko smo predvidjeli trajanje eksperimentalnog programa. Dakle, ništa se na silu ni preko noći ne će uvoditi u škole. Ono što je dobro zadržat će se, a eventualne poteškoće riješit ćemo i popraviti.

Vremena za pripremu eksperimentalnog programa ima dovoljno, moj tim suradnika posjetit će svaku od škola koja bude izabrana za eksperimentalni program i pružiti joj svu potrebnu pomoć i podršku.

Razgovarao Marijan Šimeg

Od 22. ožujka, dana kad je svekolikoj hrvatskoj javnosti predstavljena do sada najambicioznija i financijski najpotkovanija reforma osnovnoga obrazovanja pod nazivom Eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola: Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja”, kada je rečeni dokument stavljen na dvotjedno e-savjetovanje te istodobno otvoren javni poziv školama da sudjeluju u eksperimentu, u stručnoj javnosti ne prestaje talasanje. Prosvjetari i u e-savjetovanju i na društvenim mrežama prigovaraju načinu predstavljanja ovog reformskog paketa nego i njegovu tajmingu, jer smatraju da je najprije njih trebalo dobro i kvalitetno informirati, do zadnjega im detalja opisati i objasniti što ih to čeka jer oni trebaju upoznati program, prihvatiti ga i biti motivirani za njegovo provođenje, pa tek nakon toga otvarati javnu raspravu i na kraju javni poziv školama za sudjelovanje u eksperimentu. O tome, ali i o brojnim detaljima vezanima za Eksperimentalni program cjelodnevne škole razgovarali smo s ministrom Radovanom Fuchsom.

‒ U posljednje vrijeme čuo sam dosta prijedloga kome se model cjelodnevne nastave trebao prvo predstaviti. Roditeljima, učiteljima, ravnateljima, osnivačima ili pak medijima. Mi smo odlučili da opsežan dokument u kojem je sadržan i sam model cjelodnevne škole objavimo na našim mrežnim stranicama te ga tako predstavimo istodobno svima zainteresiranima. S druge strane, nakon objave dokumenta pojavile su se brojne polutočne ili potpuno netočne interpretacije pojedinih dijelova dokumenta te je određeni broj ljudi, umjesto da sam pročita dokument, uzimao te poluinformacije kao relevantne, što je zapravo velika šteta ‒ rekao je ministar Fuchs i nastavio: 

‒ Zbog toga bih želio pozvati sve da pročitaju dokument koji je javno objavljen na mrežnim stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja usprkos činjenici da je riječ o opširnom i detaljnom dokumentu za koji je potrebno vrijeme da se pročita i razumije. U njemu je sve vrlo detaljno objašnjeno i svatko tko ga pročita bit će upućen u proces i moći će steći prave, i prije svega točne informacije o cjelodnevnoj školi. Svjesni smo činjenice da je lakše pročitati nekoliko objava na društvenim mrežama ili pogledati nekoliko slajdova prezentacije, ali za neke se stvari isplati uložiti nešto vremena.

Učitelji su najviše rogoborili i u e-savjetovanju nezadovoljni brojnim rješenjima. Eksperimentalnom se provedbom u nastavni plan uvode novi nastavni predmeti ‒ Prirodoslovlje, Društvo i zajednica, Praktične vještine, Informacijske i digitalne kompetencije te Svijet i ja. Hoće li za njih na vrijeme biti pripremljeni eksperimentalni kurikulumi, hoće li učitelji imati dovoljno vremena da se educiraju i osposobe za njihovo izvođenje? 

‒ U cjelodnevnoj školi uveden je potpuno novi samo jedan predmet, a to su Praktične vještine. Svi drugi nastavni predmeti ili mijenjaju naziv ili se jedan predmet razdvaja u dva kao što je to slučaj kod Prirode i društva, ili već u nešto drukčijem obliku postoje u školi. Oni primarno služe optimiziranju postojećih predmeta, odnosno odgojno-obrazovnih područja prirodoslovlja, društveno-humanističkog i tehničko-informatičkog područja. Uglavnom, svi su kurikulumi završeni i uskoro će biti ili su već upućeni na javno savjetovanje te će biti spremni za korištenje u cjelodnevnoj školi. Za potrebe pilota, u pripremi su svi potrebni priručnici, smjernice i metodički materijali za učitelje. Stručna će se usavršavanja provoditi nakon što se odabere uzorak škola koje će provoditi eksperimentalan program. Edukacije će provoditi savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje u različitim oblicima, uživo i na daljinu, u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i u školama, a trebale bi završiti do 7. srpnja.

Stječe se dojam kao da učitelji razredne nastave, ali i ostali predmetni učitelji i stručni suradnici u osnovnim školama nisu bili uključeni u stvaranje Eksperimentalnog programa te da ih nitko nije ni pitao što oni misle o svemu tome i kako bi oni riješili pojedini problem. Je li doista tako? 

‒ Na izradi modela cjelodnevne škole radilo je tijekom dvije godine gotovo 200 stručnjaka iz škola i akademske zajednice, koje je koordiniralo Povjerenstvo za strateško planiranje i provedbu reformi planiranih u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Ne bismo htjeli posebno navoditi imena osoba koje su radile na pojedinim dijelovima programa jer želimo da fokus rasprave bude na pojedinim rješenjima i prijedlozima, a ne da kao što je to bilo u svim prijašnjim promjenama, fokus bude na imenima autora ili autorica. Model smo, iako nam to nije bila obveza, stavili na javno savjetovanje, a prava javna rasprava teći će tijekom četiri godine koliko smo predvidjeli trajanje eksperimentalnog programa. Dakle, ništa se na silu ni preko noći ne će uvoditi u škole. Ono što je dobro zadržat će se, a eventualne poteškoće riješit ćemo i popraviti. 

Eksperimentalnim programom predviđeno je povećanje satnice Matematike i Hrvatskog jezika te smanjenje satnice Informatike s dva na jedan sat tjedno. Je li se razmišljalo da se informatiku uopće ne postavlja kao poseban nastavni predmet nego da se ti sadržaji ugrade u sve nastavne predmete kao dio informatičke pismenosti odnosno kao osposobljavanje učenika za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u bilo kojem nastavnom predmetu?

‒ Obvezna satnica informatike nije smanjena nego je u našem prijedlogu povećana za 100 posto. To što govorite „o ugradnji sadržaja informatike u druge predmete” je već napravljeno i možda je problem što malo ljudi koji su vezani uz obrazovanje to zna. Međupredmetna tema „Informatika” je uvedena 2019. godine temeljem ideje tadašnje Ekspertne radne skupine.

Kada razmatramo samu izvedbu nastavnog predmeta, do sada su u osnovnoj školi bila 4 obvezna sata informatike, a sada će biti 8 obveznih sati modernijeg predmeta Informacijske i digitalne kompetencije. Osam sati je duplo više od 4 sata. Nadalje, sada postoji 12 izbornih sati, koje pohađa manji ili veći dio učenika, što ovisi od škole do škole, pa čak i od regije do regije. To u cjelodnevnoj školi ostaje isto te može postojati onoliko sati izborne informatike koliko postoji interesa učenika. Pa čak i da svaka škola dnevno organizira, osim sporta i tjelesne aktivnosti, sve ostale sate izvannastavnih aktivnosti povezane s informatikom i tim područjem. Kao što su do sada tih 12 sati bili izborni i odnosili su se na dio učenika, i u cjelodnevnoj školi će također biti izborni i odnositi se na dio učenika. Pored ovih 8 sati obveznih, i sati izbornih koliko postoji interesa, imamo još i IKT kao međupredmetnu temu. 

Ponavljam po ne znam koji put, mi ne smanjujemo broj sati obvezne informatike, nego je povećavamo za 100 posto. U osnovnoj školi u Hrvatskoj ima puno više sati informatike u obliku zasebnog nastavnog predmeta nego u većini europskih zemalja. 

Govori se i o mogućnosti povećane satnice Geografije, pa i umjetničkih predmeta, Tjelesne i zdravstvene kulture. Kako se to povećanje namjerava postići? 

Unutar cjelodnevne škole sustavno je razmotren postojeći nastavni plan za osnovnu školu te su temeljem usporednih analiza planirane i predložene promjene. One su išle u smjeru harmoniziranja odgojno-obrazovnih područja kao i nastavnih predmeta unutar pojedinih odgojno-obrazovnih područja. Planirane promjene vode povećanju satnice Hrvatskog jezika, Matematike, Geografije, Tehničke kulture i umjetničkog područja u razrednoj nastavi te tjelesne aktivnosti učenika. Pitanju fizičke i tjelesne aktivnosti djece školske dobi posvećena je posebna pažnja. Unutar cjelodnevne škole povećan je broj sati TZK u razrednoj nastavi, uvedeno je vrijeme za rekreacijsku pauzu koja će uključivati tjelesne aktivnosti učenika, te je postavljeno jasno očekivanje da se u razrednoj nastavi 20 posto, a u predmetnoj 30 posto izvannastavnih aktivnosti odnosi na sport i kretanje učenika. To će voditi željenom ishodu da svaki učenik ima u cjelodnevnoj školi najmanje jedan sat fizičkih aktivnosti dnevno. Kroz pilot projekt, provjerit će se u kojoj mjeri uvođenje magistara kineziologije koji će izvoditi TZK u razrednoj nastavi unapređuje područje tjelesnog i zdravstvenog odgoja učenika.

Kad se počne dirati u tjednu satnicu pojedinih nastavnih predmeta uvijek se dođe i do pitanja ispunjavanja tjedne norme nastavnika pa i do njenog smanjivanja što za posljedicu može imati manju plaću, ali i otkaz djelatnicima koji se pokažu kao tehnološki višak. Nije riječ samo o nastavnicima spomenutih predmeta nego još više i o učiteljicama razredne nastave koje trenutno rade u takozvanom produženom boravku i koje bi u novoj strukturi radnog vremena i organizaciji rada u cjelodnevnoj školi vrlo lako mogle postati tehnološki višak i dobiti otkaz. Premda svi racionalni argumenti govore u prilog tezi da bi u cjelodnevnoj školi sva razredna nastava trebala biti organizirana kao sadašnji produženi boravak pa bi u svim razrednim odjelima trebale raditi po dvije učiteljice, a ne da u eksperimentu ostane samo jedna. Kako ćete riješiti taj problem?

Ono što je važno i još jednom želim naglasiti jest da u 50 odabranih škola nitko ne će ostati bez posla, a pogotovo učiteljice u produženom boravku trenutno zaposlene u školama na teret osnivača. To znači da u onim školama koje budu odabrane za provođenje eksperimentalnog programa niti jedan učitelj ili učiteljica ne će imati manju normu nego joj je imao prije ulaska u eksperiment, a pogotovo da nitko ne će ostati bez radnog mjesta. Svi učitelji koji imaju punu plaću imat će punu plaću i tijekom provedbe eksperimentalnog programa. U školama koje sudjeluju u pilotu nitko ne će dobiti otkaz zbog provedbe eksperimentalnog programa. Puno radno vrijeme za sve učitelje ostaje isto kao i do sada i iznosi 40 sati tjedno. Neki učitelji predmetne nastave će tjedno raditi čak manje u neposrednom odgojno-obrazovnom radu, nego što rade danas. Učitelji hrvatskog, matematike i STEM područja, ne spadaju u tu skupinu i oni će raditi nešto više, primarno zbog sudjelovanja u potpori, odnosno zbog povećanja satnice hrvatskog jezika i matematike za 1 nastavni sat, ali će zbog toga oni dobiti i veće povećanje plaće. 

Što se tiče rasprava o dvije učiteljice, ako pogledate strukturu broja učenika u razredima na razini cijele zemlje onda se kao odgovor na vaše pitanje nužno nameće protupitanje. Smatra li netko da bi u razredu sa 12, 10 ili manje učenika trebale raditi dvije učiteljice? Nerealno je govoriti o tome kada se, nažalost, u posljednjih 10 godina broj djece kontinuirano smanjuje, a broj nastavnika povećava. Nažalost, naša realnost jest u tome da broj djece ne će biti veći. Moramo razmišljati u realnim okvirima, a ne svatko gledajući svoju poziciju. Već sada imamo situaciju gdje nam je broj djece u razrednim odjelima znatno manji u odnosu na EU prosjek, što znači da jedan učitelj radi s manje djece nego njegovi kolege u EU. Osim toga, ponavljam, predloženi će se model konstantno vrednovati tijekom četiri godine i možda se za to vrijeme pojavi i neko drugačije rješenje, ali ono će tada biti utemeljeno na činjenicama i onome što je najbolje za učenike, a ne temeljem, kako vi to navodite „svim racionalnim argumentim koji govore u prilog”, a koji se ustvari temelje na nečijem dojmu.

Kako će se uopće strukturirati tjedno radno vrijeme učitelja. Hoće li samo neposredni odgojno-obrazovni rad ulaziti u normu, a sve ostalo biti pod stavkom „ostali poslovi”? Tko će to onda i kako vrednovati, kvantificirati?

Jedno od pitanja i komentara te prigovora koji se često iznose na predloženi model cjelodnevne škole, ukratko glase „mi smo za, to trebamo, to trebaju naši učenici, ali problem je mijenjanje dosadašnjeg načina normiranje i duljina dosadašnjeg boravka učitelja u školi”. Konkretno, mi imamo sve detaljne analize zaduženja svih pojedinih učitelja u osnovnim školama, i imamo primjera danas, recimo učitelja hrvatskog ili čak matematike, koji imaju 14 ili 15 sati nastave od ukupno 22 sata zaduženja koje bi trebali imati. No, imamo i veliki broj učitelja, koji imaju 20, 21, pa i 22 sata nastave u ukupnom tjednom zaduženju. Takva praksa dovela je do toga da svi primaju istu plaću, a u suštini ne izvode svi podjednako nastave za tu plaću. To je nepravedan sustav. Cjelodnevna škola podrazumijeva da svi imaju isto ili približno isto zaduženje nastavom, koje je u slučaju predmetne nastave u broju sati čak i smanjeno. To znači da se onim učiteljima koji danas imaju optimalan broj sati nastave u zaduženju ne mijenja ništa ili se čak smanjuje broj sati nastave. Dodatno, polazi se od toga da oni učitelji koji rade više potpore, razredništva, odnosno koji žele raditi više izvannastavnih aktivnosti, imaju i veće dodatke na osnovnu plaću koja je vezana uz nastavu. Time se dolazi do pravednijeg sustava da oni koji rade više imaju viša primanja. Oni koji imaju više nastave i stvarnog neposredno-odgojno obrazovnog rada imali bi manje svih ostalih, administrativnih aktivnosti, dežurstva i sličnih aktivnosti, do ukupno 40-satnog radnog vremena. Tjedno i godišnje radno zaduženje se kao i do sada izrađuje za svakog učitelja i mora kao i do sada iznositi 40 sunčanih sati tjedno. Sve dostupne statistike ukazuju koliki je vremenski udio pojedinih aktivnosti europskih učitelja i u tom pogledu CDŠ nas približava razvijenim obrazovnim sustavima. Kako bi se približili i u plaćama, što primarno ovisi o gospodarstvu pojedine zemlje, predvidjeli smo značajne povišice na plaću učitelja. Kako je riječ o pilotu koji traje četiri godine, jasno smo rekli da nitko ne će ostati bez postojeće plaće, zbog toga što ima manje nastave danas, jer nisu današnji učitelji krivi što su takve prakse zaduživanja bile svih ovih godina.

Eksperimentalnim programom predviđen je i Program potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja (A2) koji je primarno usmjeren na metodički strukturirano, samostalno i zajedničko učenje učenika. Učenicima se programom pruža konkretna, prilagođena i učinkovita potpora, odnosno obogaćivanje učenja učitelja i stručnih suradnika. Osim učitelja kao kreatora i nositelja aktivnosti, predviđeno je i jasno propisano sudjelovanje stručnih suradnika u izvedbi Programa A2, kao i zajednički, timski rad učitelja i stručnih suradnika. Kako to ostvariti u situaciji kad znamo da većina osnovnih škola ima samo pedagoga i knjižničara na 20 i više razrednih odjela?

‒ Ako u nekoj od 50 odabranih škola bude potrebno odobriti dodatno zapošljavanje stručnih suradnika to će se i napraviti. Program potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja, tehnički označen kao A2 program, istinski je modernizacijski element našeg odgojno-obrazovnog sustava. On služi postizanju boljih rezultata naših učenika. Temelji se metodički na konceptu diferenciranog učenja, ili jednostavno pružanju vremena, prilike i potpore doslovno svakom učeniku u školi da ovisno o svom trudu i radu, što više ostvari svoje potencijale. Učiteljima on nije obveza nastave, nego pruža dodatno vrijeme da pomognu vlastitim učenicima da još bolje uče i nauče. Jasno je da će trebati vrijeme da se svi prilagode ovom obliku rada. Stoga i postoji pilot u trajanju od četiri godine, da osigura dovoljno vremena da svi usvoje i dodatno se usavrše za predviđene oblike rada. Danas učitelji često navode kao prigovor nedovoljno vrijeme ili preopširan kurikulum koji ne mogu ostvariti jer naprosto nema vremena. Kroz ovaj program pruženo je dodatno vrijeme, a da istodobno nisu postavljeni nikakvi novi odgojno-obrazovni ishodi. Učenici trebaju u tom dodatnom vremenu, naučiti i svladati sve ono što trebaju i danas, samo će to u CDŠ-u raditi u školi, a u dosadašnjoj praksi učenici su to radili kod kuće. 

U program smo uveli i stručne suradnike kojima će to biti dodatno plaćeno na postojeću plaću za njihove redovite aktivnosti. Potrebno je reći kako unutar sustava osnovnih škola trenutačno imamo 2522 stručna suradnika, i oni će kao školovani stručnjaci biti aktivno uključeni u individualni rad s učenicima, rad s manjim brojem učenika, ali će stručno pomoći i svim učenicima. Kroz smjernice koje smo izradili, suradnju sa školama i stručno osposobljavanje, u četiri godine sve će doći na svoje mjesto. Postoji također široko, a netočno rašireno vjerovanje, kako škole nemaju stručnih suradnika, kako je riječ samo o knjižničarima ili pedagozima. Istina je da što je škola veća i ima veći broj učenika, ima i veći broj stručnih suradnika različitog profila. Znamo da prema DPS-u svaka škola mora imati pedagoga, što je i logično s obzirom na osnovnu funkciju obrazovne ustanove, a ostale stručne suradnike odabire sama škola sukladno broju učenika, potrebama te vrstama i opsegu programa koje izvodi. Također, jasno smo rekli da škole koje će sudjelovati u eksperimentalnom programu, ako imaju potrebu za sudjelovanjem i zapošljavanjem dodatnih stručnih suradnika, dobit će suglasnost Ministarstva za njihovo zapošljavanje. 

Promjenama u obrazovanju uvijek se želi poboljšati uvjete rada u školama, na neki način ih ujednačiti i osigurati svim učenicima u državi barem približno jednake uvjete za to. No, trenutačno nam brojke nisu naklonjene. Materijalni i kadrovski uvjeti u hrvatskim osnovnim školama vrlo su različiti, razina opremljenosti i uvjeti za rad također, stručna pokrivenost nastave je šarena i osnovno je pitanje može li Hrvatska u sljedeće četiri godine osigurati uvjete za koliko toliko podjednak pristup obrazovanju svih učenika u državi. A to podrazumijeva i dogradnju brojnih škola te njihovo ne samo materijalno nego i kadrovsko ekipiranje.

‒ Hoće. Država je kroz EU fondove osigurala dovoljno novca za sve promjene koje su predviđene. Na raspolaganju imamo oko 1,5 milijardi eura, a glavnina toga odnosi se na izgradnju, rekonstrukciju i opremanje osnovnih škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne škole, čime ćemo postići da sve škole u RH napokon rade u jednoj smjeni. Uz to u sklopu eksperimentalnog programa predvidjeli smo dodatnih prosječno 300 000 eura po školi, a što će sama škola odabrati jest na njoj, od prilagodbe blagovaonica, opremanja na dalje. Imamo povijesnu priliku konačno dignuti obrazovni sustav na razinu koju zaslužuje i moramo je iskoristiti. 

Jeste li zadovoljni odazivom škola na javni poziv za sudjelovanje u Eksperimentu? 

‒ Bit ću zadovoljan tek kada naši učenici postignu bolje rezultate, kada im za to stvorimo uvjete i kada se po razini sposobnosti približe svojim kolegama u EU. To bi trebao biti jedini cilj i mjerilo uspjeha svake reforme. 

Stav pravobraniteljice za djecu jest da je predviđeni rok za uvođenje eksperimentalnog programa u škole preuranjen te da bi primjereniji rok bio početak školske godine 2024./2025., a da se iduća školska godina iskoristi za kvalitetnu edukaciju i pripremu učitelja i ravnatelja za provedbu programa. Jeste li razmatrali tu opciju?

‒ Potrebno je samo pročitati dokument u cijelosti i s razumijevanjem i sve će biti jasno. Siguran sam da je i pravobraniteljica to već učinila. Ovo je eksperimentalni program koji će trajati četiri godine i na koji će se prijaviti one škole koje to žele, oni ravnatelji koji su pročitali dokument, oni nastavnici koji žele veće plaće i bolje uvjete za sebe i svoje učenike. Vremena za pripremu ima dovoljno, moj tim suradnika posjetit će svaku od škola koja bude izabrana za eksperimentalni program i pružiti joj svu potrebnu pomoć i podršku.

Imate li dojam da sustav obrazovanja, odnosno učitelji, općenito nisu skloni promjenama u obrazovanju? 

‒ Mislim da nije riječ samo o učiteljima, nego općenito da je to dio našeg mentaliteta, neovisno o kojoj je profesiji riječ. Neshvatljivo je da je najčešće riječ o nedovoljnoj upućenosti, a ne o konstruktivnim kritikama, a pogotovo realnim prijedlozima poboljšanja što se pokazalo analizom pristiglih komentara na javu raspravu. 

Kakve mjere planirate predložiti radi smanjenja administrativne opterećenosti učitelja i nastavnika?

‒ Jedan od pet službenih ciljeva cjelodnevne škole jest i poboljšanje profesionalnog, društvenog i materijalnog statusa učitelja. Prvi put u jednoj obrazovnoj reformi to će se stvarno i suštinski i dogoditi. Kada je riječ o poboljšanju profesionalnog statusa, svakom će se učitelju pružiti mogućnost i sloboda kvalitetnog rada u kojem će se smanjiti svi administrativni zahtjevi i vrijeme potrebno za administriranje. Znatno će se unaprijediti sve funkcionalnosti e-dnevnika, ukupna komunikacija s roditeljima u pisanom obliku usmjeriti na e-dnevnik, kao i službena komunikacija unutar obrazovnog sustava. Smanjit će se udvostručavanje aktivnosti prepisivanja podataka iz već postojećih sustava, pisanje izvješća i produciranje administrativnih dokumenata koji već postoje unutar sustava. Dodatno, kroz CDŠ program naglasak će se staviti na nastavu i učenje učenika, bez ocjenjivanja i administriranja aktivnosti primjerice u A2 programu potpore. Cilj je CDŠ-a i jačanje timskog rada kroz neposrednu interakciju, profesionalne dogovore i planove kako učinkovito raditi. 

U pogledu tjednih i godišnjih zaduženja, jasno će se popisati poslovi izvan nastave i učenja te će se postaviti samo nužno vrijeme u kojem pojedini učitelj trebaju sudjelovati u ostalim poslovima, bez mogućnosti proizvoljnih interpretacija o tome što sve predstavljaju ostali poslovi ili proizvoljnih praksi zaduživanja ostalim poslovima bez ikakvih pravila. Sve nabrojano, uz povećanje primanja koje će iznositi prosječno 100 000 kuna koliko bi svaki učitelj trebao dobiti više u četiri godine provedbe projekta, siguran sam, dovest će do poboljšanja profesionalnog, društvenog i materijalnog statusa učitelja, ali i ostalih zaposlenika osnovnoškolskih ustanova.