Predložena izmjena sugerira da bi maturanti, umjesto interpretacija dubokih etičkih i moralnih dilema studenta Raskoljnikova, mogli raspravljati o tome kako je odjeven, čime se izravno narušava dostojanstvo čitanja, književnosti i samog čina maturalnoga ispita
Razred za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) izrazio je „duboku zabrinutost“ zbog najave Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) o uvođenju novog modela ispita državne mature iz hrvatskoga jezika. Prijedlog prema kojemu bi maturanti mogli birati hoće li pisati esej o književnom djelu ili esej na zadanu temu iz svakodnevice, smatraju „ozbiljnim umanjivanjem vrijednosti hrvatskoga jezika, književnosti i nacionalne kulturne baštine u obrazovnome sustavu“.
Stoga su podržali apele nastavnika i javnosti te pozvali NCVVO da odustane od tako formulirane promjene.
Izjavu Razreda za književnost prenosimo u nastavku:
„Hrvatska književnost nije tek skup djela koje učenici trebaju pročitati i zapamtiti. Ona je svjedočanstvo našega povijesnog trajanja, jezika, identiteta, duhovnosti i kulturne samosvijesti. U djelima književnika sadržani su iskustvo i mudrost generacija, pitanja čovjekova postojanja, društvene odgovornosti, slobode i ljudskoga dostojanstva. Stoga nam dobra književnost i svaka dobra knjiga pomažu da razumijemo svijet i upravo se stoga književnost, čak i kada je najelitnija, odnosi i na svakodnevicu. Zanemariti njezinu važnost u obrazovanju mladih značilo bi oslabiti vezu između novih naraštaja i kulturnoga nasljeđa kojemu pripadaju.
Skrećemo pozornost na to da esej iz književnosti nije samo ispitna obveza, nego prilika da učenik pokaže kako razumije književno djelo, kako promišlja o njegovim porukama, argumentira vlastite stavove te se pismeno izražava na materinskom jeziku. Pisanje eseja razvija sposobnost samostalnoga mišljenja, čitanja s razumijevanjem, povezivanja ideja i oblikovanja vlastitoga stajališta. To su trajne životne sposobnosti koje nadilaze predloženi esej iz svakodnevice. Učenici, uz suradnju sa svojim nastavnicima, ne bi trebali biti pošteđeni napora što ga zahtijeva kanonska književnost, jer ih upravo taj napor stavlja u poziciju subjekta vlastite formacije. Bez razvijanja sposobnosti kritičkoga mišljenja teško će mladi ljudi shvatiti što se događa oko njih i s njima. Svjesni smo procesa banalizacije kulturnih i društvenih pitanja u javnosti, no smatramo da se tom procesu obrazovni sustav ne smije prilagođavati, nego mu se mora suprotstaviti. Doista, kako sugerira i „Apel za knjigu na maturi", predložena izmjena sugerira da bi maturanti, umjesto interpretacija dubokih etičkih i moralnih dilema studenta Raskoljnikova, mogli raspravljati o tome kako je odjeven, čime se izravno narušava dostojanstvo čitanja, književnosti i samog čina maturalnoga ispita.
Stoga apeliramo na Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja da u svjetlu iznesenih argumenata najozbiljnije ponovno razmotri svoj prijedlog. Uočene nedostatke postojećega kurikuluma treba rješavati na način koji ne dovodi u pitanje intelektualni razvoj mladih ljudi. Svaka promjena načina vrednovanja trebala bi se provesti isključivo uz široku stručnu raspravu, jasne obrazovne ciljeve i puno uvažavanje mišljenja nastavnika hrvatskoga jezika, književnih stručnjaka, sveučilišnih profesora i kulturnih institucija“.