Uključivanje roditelja u igru ima mnogobrojne prednosti, kako za dijete tako i za mamu i tatu. No, roditelji često nemaju vremena, pretrpani su obavezama, rasporedom, brigama... Teško je u tom pretrpanom programu naći vremena i za igru s djecom. Stručnjaci zato savjetuju da se svakodnevne aktivnosti pretvore u obiteljsku zabavu...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 39 / 09. 12. 2014.

Ingeborg Hanich Šaić pedagoginja je u Graditeljskoj tehničkoj školi u Zagrebu. Ističe kako je najveći problem posljednjih godina upisivanje učenika koji su osnovnu školu pohađali po prilagođenom programu.

Nitko se ujutro ne budi s mišlju „Danas ću sabotirati tuđe dijete”. Šteta je što ta zajednička točka tako lako nestane iz vida čim se pojavi prva ocjena koja nekome ne odgovara ili primjedba koja zvuči oštrije nego što je zamišljena

U stvaranju slikovnice sudjelovali su Petra Gečević, Helena Špoljarić, Lota Jerković, Leo Petretić, Luka Čergar, Matej Jugović, Neo Ujlaki i Ian Ujlaki

Iako se navodi da bi školska torba trebala težiti između 10 i 15 posto djetetove tjelesne težine, nema dovoljno dokaza za univerzalno pravilo koje bi vrijedilo za svu djecu

Tako mi je drago da je Novigrad ostao jezgra druženja gdje djeca bez problema, neopterećena mogu reći ti svom voditelju, voditeljici ili nekome drugome, a i mi se njima obraćamo kao ravnopravnima sebi. Djeca znaju da nam se s povjerenjem mogu obratiti

Na otvorenom prostoru djeci smo ponudili igre i pjesme poput „Došla majka s kolodvora”, „Lanca probijanca”, povlačenje užeta, „Crna kraljica – 1, 2, 3…”. Iako jednostavne, bogate su razvojnim i pedagoškim potencijalima

Važno je da studenti u sklopu obrazovanja i prakse rade na stvarnim projektima te da osvijeste da mogu utjecati na vizualni svijet i stvarati pozitivne promjene

U digitalnom svijetu, pisanje rukom može djelovati kao nostalgično sjećanje iz prošlosti, a rukopis kao umjetnost koja polako nestaje. Ipak, istraživanja sugeriraju da tradicionalna vještina pisanja rukom ima brojne prednosti za pamćenje i učenje, naročito kod djece.

Djeca već u dobi od tri do pet godina mogu razviti negativne stavove prema vršnjacima s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom. Ta percepcija oblikuje njihovo ponašanje, prijateljstva i odnose, a kod djece s debljinom produbljuje osjećaj neprihvaćenosti

Ono što možemo i moramo činiti jest da ih osposobljavamo, od najranijih dana da prepoznaju opasnosti, da se znaju i sami zaštititi i da neizostavno, odmah dođu po pomoć odraslima. Također, da obrazovanje bude usmjereno na to da djeca aktivno i samostalno pronalaze informacije, procjenjuju njihovu točnost, diskutiraju valjanost, promišljaju izvore i razloge objave loših informacija

Postizanje zadovoljavajućih rezultata u klasičnom je učenju dugotrajan, naporan i, ne treba se bojati reći, mnogo dosadniji proces od većine virtualnih

Jonathan Haidt, Anksiozna generacija – Kako je veliko premreživanje djetinjstva uzrokovalo epidemiju duševnih bolesti, Školska knjiga, Zagreb, 2025.