Pripremamo sadržaj…
Ovih je dana završilo javno savjetovanje o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera koji je pripremilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Jasno je – i očekivano – da je u javnom savjetovanju struka upozorila na potrebu uvođenja reda kod opravdavanja izostanaka učenika od roditelja i upozorila da su izostanci često samo vrh sante leda narušenog mentalnog zdravlja učenika.
Glavni je argument za uvođenje strožih pravila zlouporaba trenutačnog sustava.
Odbijanje škole
Učitelji godinama upozoravaju na „učenje kod kuće” – praksu u kojoj roditelji opravdavaju izostanke upravo na dane kada su zakazane provjere znanja. Time se ruši autoritet škole, narušava kontinuirani rad, prekida se obrazovni proces i, što je najvažnije, otežava se djetetu usvajanje radnih navika. Izravna interakcija s učiteljima i vršnjacima ključna je za mentalno zdravlje i razvoj socijalnih vještina, što se ne može u potpunosti nadomjestiti učenjem kod kuće. Umjesto da gradi otpornost, dijete uči da se stres rješava povlačenjem. S druge strane, odbijanje škole (school refusal) često je povezano sa stvarnim psihosomatskim tegobama poput bolova u trbuhu ili panike, što zahtijeva stručnu pomoć.
Mentalno zdravlje učenika narušeno je kombinacijom pritiska postignuća, digitalne preopterećenosti i socijalne izolacije. Učitelji kod djece uočavaju promjene poput naglog pada uspjeha i gubitka interesa za aktivnosti, povlačenja u sebe ili iznenadne razdražljivosti, somatskih žalbi koje se javljaju isključivo radnim danom ujutro.
Kada učitelj uoči ove „crvene zastavice”, on prestaje biti samo predavač i postaje prva linija obrane djetetova zdravlja, u što uključuje roditelja, školske stručne službe i, po potrebi, ostale institucije.
Potreba za „bijegom”
Upravo s temom narušenog mentalnog zdravlja djece u doba umjetne inteligencije bavit će se odgojitelji, učitelji, stručni suradnici i ravnatelji na Međunarodnom stručnom skupu 30. i 31. ožujka 2026. godine u Stubičkim Toplicama u organizaciji Ogranka Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora Krapinsko-zagorske županije „Zajedno vrtići i škole”.
Cilj ne bi trebao biti samo fizička prisutnost učenika u klupi, već stvaranje okružja u kojem se dijete osjeća dovoljno sigurno i osnaženo da se suoči s izazovima učenja bez potrebe za „bijegom”. Ispričnica može spasiti ocjenu, ali ne može izgraditi karakter. Vrijeme je da roditelji shvate kako je očuvanje mentalnog zdravlja djeteta važnije od bilo kojeg upisa u „prestižnu” školu. Najbolji štit koji djetetu možemo dati nije papir koji opravdava izostanak već osjećaj da je voljeno i vrijedno, čak i kada ne uspije. Tada smo svi uspjeli!
Svaka školska godina donosi nove izazove, ali među najtežima s kojima se ravnatelji susreću svakako je pojava tehnološkog viška. Iza tog administrativnog pojma kriju se stvarni ljudi – učitelji, nastavnici i stručni suradnici koji su godinama gradili kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i ostavili trag u životima generacija učenika.
Autoritet je postala riječ koja mnogima ima negativno značenje. Poneki brkaju autoritet s autoritarnošću (bespogovornom i nekritičkom poslušnošću) pa je to razlog odbacivanja koncepcije autoriteta kao poželjne. Još ekstremniji zaista smatraju da svaka osoba već u ranoj dobi ima pravo samostalno donositi odluke o svemu i bez tračka straha i nelagode zbog nečije reakcije kročiti kroz život.