Udruga PET PLUS neprofitna je organizacija koja se bavi promicanjem zdravih životnih izbora među djecom i mladima. Osnovana je 1999. godine, a registrirana godinu dana kasnije. Otada aktivno provodi programe prevencije ovisnosti te pomaže pri resocijalizaciji ovisnika o drogama. Od 2009. proširuje svoju djelatnost na područje poremećaja prehrane i općenite promocije zdravlja i ekologije. Središnji je ured Udruge u Zagrebu, a podružnica je Udruge PET PLUS stambena zajednica za smještaj liječenih ovisnika Zvečevo u Novom Zvečevu...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 17 / 06. 05. 2014.

Ako pogledamo rezultat aktualnog „zagrebačkog slučaja”, čiji tempo diktiraju roditelji učenika u čijoj su ekipi i odvjetnici, jasna je njihova prednost pred institucijama. Gdje je granica roditeljske moći? Odgovor učitelja s dugogodišnjim stažem glasi: „Nema je. Ona je fiktivna i oblikuje se poput žvakaće gume, ovisno o tomu koliko su roditelji utjecajni odnosno uporni”

Umjetnost unutar obrazovnog sustava pruža neprocjenjiv doprinos mladim generacijama, ne samo kao sredstvo kreativnog izražavanja, već i kao alat za očuvanje kulturne baštine te razvoj ključnih osobnih i društvenih vještina

Odgojitelji, učitelji i nastavnici iskazuju visoku razinu predanosti potrebama djece migrantskoga podrijetla, ali i osjećaj nesigurnosti te nedostatka jasnih smjernica i sustavne podrške, osobito u radu s djecom koja ne govore hrvatski jezik

Posao u ustanovama koje djeluju u posebnim uvjetima težak je i zahtjevan, brojne su suočene i s nedostatkom prostora, ali i stručnih kadrova svih profila jer im plaće nisu nikakav motiv za zaposlenje

Nekim školama noviju opremu nabavljaju osnivači, neke se snalaze vlastitim sredstvima, ali podrška od središnjih državnih institucija potpuno je izostala, stoji u otvorenom pismu 271 učitelja

Učiteljica trećeg razreda Patrice Edwards u britanskoj školi izazvala je zabrinutost i potaknula rasprave nakon što je na TikToku podijelila iskreno otkriće o svojim učenicima ‒ devetogodišnjaci koje poučava ne mogu zapamtiti osnovne informacije, poput imena svojih roditelja, niti obaviti jednostavne zadatke. U videu pod naslovom „Što se događa s našom djecom? Trebam odgovore!”, koji je pregledan gotovo 6 milijuna puta, nabrojila je sve stvari koje učenici više ne znaju raditi. Popis je započela ističući da se djeca muče s analognim satom, pa se oslanjaju na učitelje da im kažu koliko je sati. Spomenula je potom pisanje pisanim slovima, nazvavši to „izgubljenom vještinom”, a zbog takvih loših motoričkih vještima djeca više ne znaju ni vezati vezice na cipelama.

Zdravstvo bi trebalo osigurati pomoć djeci koja imaju psihičkih poteškoća, socijala bi trebala izvršavati sve odgojne mjere u primjerenim uvjetima, a pravosuđe samo iznimno izricati maloljetnički zatvori to izdvojeno od zatvora za odrasle

Senzacionalistički sadržaj postaje dominantan oblik komunikacije na platformama koje favoriziraju kratke videozapise i površne objave, potičući intelektualnu lijenost i emocionalne reakcije umjesto racionalne analize. Digitalno doba potiče površno prelistavanje umjesto dubinskog čitanja, čime se postavlja ozbiljan izazov pred suvremeno društvo

PROMO
Konferencija je pružila priliku za pitanja, razmjenu mišljenja i iskustava među prisutnima. Novi sustav vrjednovanja prethodnog učenja temeljni je korak ka unaprjeđenju obrazovnog okvira u Hrvatskoj, radi priznavanja neformalnog i informalnog učenja te podrške pojedincima u njihovu daljnjem profesionalnom razvoju i usavršavanju

Riječ je o višegodišnjem projektu, u kojemu će svaki Krležin tekst biti popraćen iscrpnom znanstvenom studijom i drugim korisnim prilozima, pridonijet će kvalitetnijem čitanju i razumijevanju djela toga pisca kojega mladi ljudi nedovoljno čitaju

Ma koliko mi pričali o nultoj toleranciji na nasilje svih vrsta unutar školskih zidova, ma koliko mjedenih pločica s tim porukama zalijepili na fasadu škola, u posljednje suočavamo se sa sve brojnijim i drastičnijim oblicima nasilja. Stvar je kulminirala početkom prosinca kad su se fizički obračunavali srednjoškolci i njihov profesor. Svatko od njih treba snositi svoj dio krivnje, ali generalni zaključak bi mogao biti sljedeći: odgojno smo zakazali i kao društvo u cjelini, i kao roditelji, i kao prosvjetni djelatnici. Pitanje je doista: kako se vratiti u normalu

Ma koliko mi pričali o nultoj toleranciji na nasilje svih vrsta unutar školskih zidova, ma koliko mjedenih pločica s tim porukama zalijepili na fasadu škola, u posljednje suočavamo se sa sve brojnijim i drastičnijim oblicima nasilja. Stvar je kulminirala početkom prosinca kad su se fizički obračunavali srednjoškolci i njihov profesor. Svatko od njih treba snositi svoj dio krivnje, ali generalni zaključak bi mogao biti sljedeći: odgojno smo zakazali i kao društvo u cjelini, i kao roditelji, i kao prosvjetni djelatnici. Pitanje je doista: kako se vratiti u normalu...