Učenica iz Hrvatske Kostajnice: Škola iz mojih snova ima nove predmete, zovu se Mislim, Pokazujem i Razumijem

U povodu Međunarodnog dana obrazovanja koji se obilježava 24. siječnja, Forum za slobodu odgoja izdao je priopćenje „Kakve škole trebaju djeci i mladima”, uz podsjetnik na publikaciju „Sanjam školu” (objavljen 2020.) kao trajni podsjetnik na smjer koji bi trebalo pratiti kako bi djeca i mladi voljeli školu i uvidjeli vrijednost obrazovanja.

Među ostalim, u Forumovoj je publikaciji u brojnim promišljanjima učenika osnovnih i srednjih škola i onaj (tadašnje) učenice trećeg razreda II. gimnazije u Zagrebu: „Sve počinje s djetetom koje ulazi u školu. Dijete jednostavnog i iskrenog srca s maštom kakvu samo dijete može imati. Cilj školstva od sada postaje očuvati to dijete. Očuvati ga kroz čitav proces obrazovanja kako nikada ne bi izgubilo svoju dobru i iskrenu namjeru, svoju radoznalost i zaigranost, svoj mali svijet prepun genijalnih ideja. Svijetu trebaju takvi odrasli ljudi. To je cilj škole budućnosti.”

Za one koji se nikada nisu sjetili izračunati koliki broj dana djeca/mladi provedu u školi, Forum predočava okvirno vrijeme: 2435 dana. Tijekom pandemije pitali su učenice i učenike kakvu školu žele i sanjaju. Djeca i mladi iz cijele Hrvatske tada su podijelili svoje brige, ali i snove, želje i prijedloge o boljem, sretnijem i pravednijem obrazovanju. 

Dio njih već je završio svoj obrazovni put, ali njihova razmišljanja dostupna u Forumovoj publikaciji „Sanjam školu”. Na temelju toga, na Međunarodni dan obrazovanja pobrojili su deset preduvjeta za bolje i pravednije obrazovanje iz perspektive djece i mladih:

1. Djeca vole školu punu igre, kreativnosti, slobode i opuštenosti.

2. Djeca vole školu koja daje savjet, preporuku, vođenje umjesto samo ocjena.

3. Djeca vole školu koja potiče učenje, kritičko stvaranje, razgovor

4. Djeca vole školu koja prepoznaje i razumije kada im je teško ili kada naiđu na kakvu prepreku.

5. Djeca vole školu koja podržava i koja stavlja sve svoje resurse, osobito stručne, da se prepreke prijeđu ili umanje.

6. Djeca vole školu koja surađuje s roditeljima, koja uključuje roditelje u svoje aktivnosti.

7. Djeca vole školu koja je u zajednici i koja ih uči kako živjeti u zajednici i biti njen aktivni član.

8. Djeca vole školu u kojoj se osjećaju sigurno, koja prepoznaje i potiče pozitivne vrijednosti.

9. Djeca vole školu koja se zalaže za mir.

10. Djeca vole školu jer ih škola čini sretnima.

„Samo na ovaj način dobit ćemo sretne generacije koje neće voljeti samo školu već će voljeti znanje, obrazovanje i učenje cijeli svoj život. Svaka nova generacija donosi svoje izazove, ali ljudska želja za obrazovanjem koje pruža radost ostaje univerzalna – iznad vremena, kriza i promjena. Sretan nam svima dan obrazovanja ‒ ne gubimo motivaciju i predanost u borbi za bolje obrazovanje!”, poručili su.

Redakcija Školskih novina u povodu Međunarodnog dana obrazovanja objavljuje rad Petre Markan, sada bivše učenice Srednje škole Ivana Trnskog iz Hrvatske Kostajnice, koji je u publikaciji plasiran na treće mjesto najboljih učeničkih radova „Sanjam školu”. 

Nalazim se u dječjem parku pored svoje zgrade. Sjedim na klupi i razmišljam. U pozadini mojih misli je dječji smijeh, vika: „Ja ću prvi!“ Uglavnom, sve ono što možete čuti u dječjem parku. Odlučila sam ih pitati vesele li se školi. Što mislite kakvi su odgovori prevladali? Većina je odgovorila da ne želi u školu i da se još žele igrati. Sad dolazi još jedno pitanje. Zašto djeci, čim spomenete školu, odmah na pamet pada kraj igre? Možda jer su to čuli od starije djece koja su u školi ili jer im roditelji to govore. Zašto bi se djeci uskratila igra ako idu u školu? Svima je poznato da je škola „odgojno-obrazovna ustanova“ itd. Ali što ako bismo u tu definiciju dodali pridjev zabavna? Mislim da bismo svi bili zainteresiraniji, ali možda i ne. Napokon dolazimo do glavne teme. Kakva je to moja škola iz snova? Zatvorite oči i zamislite ovu situaciju. Ulazite u školu… Samo malo, kako sam zamislila da čitate zatvorenih očiju? Uglavnom, glumite da ste zatvorili oči. Idemo ispočetka. Ulazite u školu, čujete razne glasove, to su učenici na hodnicima škole, prave škole, a ne neke virtualne. Učenici komentiraju novi početak, svoje pustolovine tijekom karantene, ljetnih praznika, a i iskustava s online nastave. U redu, sad je dosta zamišljanja, možete otvoriti oči. Kao što ste mogli primijetiti, odnosi u školi su vrlo dobri, odlični. Svatko sa svakim. Dobro, naravno da to ne trebamo očekivati, ali barem nema loših odnosa i prepiranja, tko se ne voli, ne razgovara. Čujete li zvono? Ne, naravno da ne čujete, ali barem se pravite da čujete, hvala! Učenici ulaze u učionice. Danas imamo jedan od novih predmeta: Mislim. To je predmet na kojem svatko ima pravo iskazati mišljenje bez ismijavanja te pokazati neke igre za zabavu koje se njemu sviđaju. Zatim Pokazujem. To je predmet na kojem se čine dobra djela; pomaže se ljudima i životinjama. Još jedan predmet koji jest posljednji, ali ne i manje važan, a to je Razumijem. To je predmet na kojem učenik pomaže svome prijatelju iz razreda da razumije neki predmet, svi znamo da će vršnjak vršnjaku bolje nešto objasniti nego profesor. S tim predmetima učenik bi trebao shvatiti da je lijepo pomagati i biti nekome pokazatelj da se dobro dobrim vraća. Škola bi bila organizirana tako da si svatko može pronaći kutak za razmišljanje, zabavu, odmor i druženje. Profesorima bi bilo lakše voditi nastavu jer bi učenici s tim novim predmetima, a pogotovo s predmetom Razumijem, shvatili da ni profesorima nije lako. Svi bi voljeli ići u školu. Možda zvuči nemoguće, ali nikad ne reci nikad. Nadam se da vam se svidjela moja škola iz snova. Nije pretjerana, ali je dosta dobra i drugačija od ostalih, zar ne? Svi znamo da je to škola iz snova, a snovi ne traju vječno i jednom se moramo probuditi, a jednom možda i ne mora biti, vidjet ćemo…

(M. L./J. L.)