U knjizi su sabrani prvi hrvatski prijevodi dokumenata sudskoga postupka protiv Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. godine u Beču, pisanih na njemačkom, latinskom i talijanskom jeziku. Zahvaljujući najsuvremenijim znanstvenim metodama, hrvatska javnost prvi put ima uvid u cjelovitu izvornu dokumentaciju koja uključuje zapisnike sa suđenja, korespondenciju, molbe, odluke, presude i drugu građu pohranjenu u Austrijskom državnom arhivu u Beču
Znanstvena monografija Kazneni postupak protiv Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana – Dokumenti, nastala prema ideji i poticaju prof. Mirjana Damaške, svjetski poznatog znanstvenika, dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i člana Američke akademije znanosti i umjetnosti te filantropa s počasnom titulom Sterling Professor Emeritus na Sveučilištu Yale u SAD-u, predstavljena je u četvrtak, 6. srpnja, u foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
U nazočnosti brojnih uzvanika, na predstavljanju su govorili prof. Damaška, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul i upravitelj Zaklade Marija i Mirjan Damaška prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a taj jedinstveni „susret domoljubnog zajedništva” moderirao je izvršni urednik knjige dr. sc. Deniver Vukelić.
To jedinstveno djelo, objavljeno u suizdanju Školske knjige i Zaklade Marija i Mirjan Damaška, obuhvaća 90 izvornih tekstova jednoga od najvažnijih kaznenih postupaka u hrvatskoj povijesti. Srž knjige, njezino srce, prvi su hrvatski prijevodi dokumenata sudskoga postupka protiv Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. godine u Beču, pisanih na njemačkom, latinskom i talijanskom jeziku. Zahvaljujući najsuvremenijim znanstvenim metodama, hrvatska javnost prvi put ima uvid u cjelovitu izvornu dokumentaciju koja uključuje zapisnike sa suđenja, korespondenciju, molbe, odluke, presude i drugu građu pohranjenu u Austrijskom državnom arhivu u Beču.
U uvodnom dijelu knjige priređivačice Ivana Horbec, Nella Lonza i Maja Matasović pišu o posebnostima i izazovima rada na prijevodu dokumenata i njihovoj stručnoj redakciji, uz napomenu da je podloga knjige Akademijino izdanje izvornika dokumenata vezanih za urotu hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana protiv bečkoga dvora koje je priredio Franjo Rački sa suradnicima prije sto pedeset godina (1873.) pod naslovom Acta coniurationem Bani Petri a Zrinio et com. Fr. Frangepani illustrantia / Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana. To izdanje obuhvaćalo je prijepise 59 dokumenata, ali ne i njihove prijevode na hrvatski jezik. Nakon što je dr. sc. Ivana Horbec s Hrvatskog instituta za povijest i članica suradnica HAZU-a, u arhivskoj građi otkrila trećinu novih dokumenata, dokumenti su prevedeni i priređeni za izdavanje: dr. sc. Horbec s njemačkog, doc. dr. sc. Maja Matasović s Fakulteta hrvatskih studija s latinskog i akademkinja Nella Lonza s talijanskog, koja je ujedno i urednica izdanja.
Monografija sadržava i dvije studije prof. Mirjana Damaške – Zrinsko-frankopanska urota u svjetlu prevedenih dokumenata i Tijek postupka protiv Zrinskog i Frankopana. Dragocjen su prilog knjizi faksimili važnih izvornih dokumenata i šest bakroreza Cornelisa Meyssensa s prikazima tijeka procesa i pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
O okolnostima početaka istraživanja procesa protiv Zrinskog i Frankopana kada je u biblioteci rijetkih knjiga na Yaleu pronašao jednu englesku knjigu iz sedamnaestog stoljeća o procesu protiv Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, procesnoj nauci u takvim postupcima, legalnosti ili nelegalnosti zbog nadležnosti tadašnjeg suda, prevari austrijskih vlasti zbog dolaska Zrinskog i Frankopana u Beč, jurisdikciji suda, pojmu veleizdaje, torture, smaknuća i pomilovanja te mnogim drugim aspektima tog kaznenog procesa koji je odrađen „lege artis”, ali prljavo i prijevarno, govorio je vrlo slikovito prof. emeritus Damaška, pohvalivši rad prevoditeljica te urednički posao koji je s bilješkama ispod teksta sjajno napravljen.
Predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul podsjetio je na velike zasluge prof. Damaške u zauzimanju za hrvatsku istinu, kao i na porođajne boli nastajanja knjige. „Knjiga je blago, a posebno knjiga koja svjedoči neko vrijeme. Zapravo, hrvatska povijest je bila zabranjena, tako strašna zabranjena da se o tome nije moglo pisati, pa valjda je došlo vrijeme da konačno možemo napraviti ozbiljne uvide u hrvatsku povijest, u skrivene grobove, u tišine koje su Hrvati imali i nama je u zadatku da objavimo te knjige, da otkrijemo laži koje su obrasle mahovinom. Znanstvenici dobro znaju što je to revizionizam i kad je taj pojam uopće nastao, međutim znanost se mora zaputiti u sve tajne hrvatske prošlosti i danas na slobodan način moći govoriti. Da bismo danas govorili o slobodi, ili da bi smo govorili o hrvatskom jeziku što je Školska knjiga čuvala sve pravopise i gramatike. Paljeni su bili prije 50 godina, specijalno po zadatku Centralnog komiteta. Spaljen je Hrvatski pravopis, spaljeni su Povijest hrvatskog naroda i Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture“.
Najavivši objavljivanje nove knjige koja će obraditi uzroke i posljedice Zrinsko-frankopanske urote u kontekstu hrvatske povijesti uz osvrte povjesničara i dokumentaciju iz važnih inozemnih institucija, dr. Žužul je zaključio: „Prof. Damaška duguje ovome narodu sve što zna, a jako puno zna o tome”.
Ključnu ulogu u izradi ove knjige imala je, kao urednica, akademkinja Nella Lonza koja je nadzirala sve faze njezina nastanka, izbor korpusa dokumenata, njihovo prevođenje i redakturu i koja je „svojim velikim znanjem i stručnošću, osjećajem odgovornosti za cjelokupan projekt, neumornom predanošću i posebnim zanosom odlučujuće pridonijela tomu da se ovaj povijesni materijal što cjelovitije istraži i što točnije prevede te pripremi za objavljivanjeˮ, istaknuo je upravitelj Zaklade prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić. Knjiga je dar prof. emeritusa Mirjana Damaške – znanstvenika koji je veći dio svojega života proveo u „domovini koja ga je posvojila”, Sjedinjenim Američkim Državama – „njegovoj jedinoj i istinskoj domovini”, Hrvatskoj, kao izraz njegove nikad ugasle želje da svojem hrvatskom narodu ostavi „baštinsku stvar” koja će ga svojom trajnom vrijednošću zauvijek obogatiti, dodao je prof. Sikirić.
Ističući vrijednost uspješno prevedenih tekstova, što se vidi u zadržanom stilu izvornika te u poštivanju značajki hrvatskog jezika, dr. Sikirić je upozorio na činjenicu da u dokumentima ima puno citata iz Biblije i drugih antičkih djela tog vremena koji su svi precizno identificirani te tko želi nastaviti ima u bilješkama navedeno konkretno mjesto. Tekstove koje su Zrinski i Frankopan pisali svojom rukom, pisali su u prljavštini zatvora; možda su imali Bibliju, ali sve druge knjige nisu imali, rekao je dr. Sikirić okarakteriziravši upravo tu intelektunalnu veličinu Zrinskog i Frankopana kao duhovnu prtljaga s kojom su išli u smrt. Čitajući što su Zrinski i Frankopan pisali, osjećate kako ulazite u njihovu dušu i osjećate kakvi su bili ljudi vjere, u tim turobnim vremena. A njihovu patnju možete čitati na hrvatskom jeziku, zaključio je dr. Sikirić.
Na završetku predstavljanja razvila se zanimljiva diskusija između prof. Damaške i sugovornika iz publike koji su mu postavljali pitanja, a svečanost je uljepšana pjevačkom izvedbom domoljubnih skladbi.
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije