Učenici bez znanja hrvatskog jezika

Pripremnu nastavu hrvatskog jezika najviše pohađaju osnovci učenici iz Ukrajine, zatim Romi te učenici iz Njemačke, Kanade i Republike Sjeverne Makedonije. Kada je riječ o srednjim školama, najviše je takvih učenika iz Ukrajine, Njemačke, Italije, Kosova... Problem je i to što za njih udžbenici nisu prilagođeni, učitelji se sami snalaze kako ih poučiti hrvatski jezik, jer mnogima materinski jezik nije matična struka. A ni stručni suradnici koji bi im mogli pružiti pomoć ne govore njihov materinski jezik pa i tu stvar zapinje Među 3714 učenika stranih državljana, njih 1613 je ih Ukrajine Osnovne i srednje škole u prošloj su školskoj godini imale oko 3700 učenika, mahom iz Ukrajine, bez (dovoljnog) znanja hrvatskog jezika. Prema Pravilniku o provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik, njima je tijekom 2025. godine odobrena pripremna i dopunska nastava. Pripremnu nastavu hrvatskog jezika, što se tiče osnovnih škola, najviše pohađaju učenici iz Ukrajine, zatim Romi te učenici iz Njemačke, Kanade i Republike Sjeverne Makedonije. Kada je riječ o srednjim školama, najviše je takvih učenika iz Ukrajine, Njemačke, Italije, Kosova, Republike Sjeverne Makedonije. Prema izvorima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, u školskoj godini 2023./2024. taj je oblik nastave odobren za 2825 učenika osnovnih škola (1156 njih iz Ukrajine) i 596 učenika srednjih škola (njih 457 iz Ukrajine). U prošloj školskoj godini riječ je o 3093 učenika osnovnih škola (1156 iz Ukrajine) i 621 učenika srednjih škola (457 iz Ukrajine). Dakle, u 2024./2025. takvih je učenika tristotinjak više. S podatcima za tekuću školsku godinu Ministarstvo ne raspolaže jer su upisi otvoreni tijekom cijele nastavne godine. Kako sve funkcionira? Kojom se brzinom učenici iz Ukrajine prilagođavaju uvjetima hrvatskih škola, a kojom obrnuto – škole na učenike bez znanja hrvatskog jezika? Sudeći po riječima ravnatelja i nastavnika, stanje je nemoguće generalizirati, a uspjeh učenika ovisi o nizu čimbenika. Ono što jest zajedničko – to je da učitelji(ca)ma razredne nastave i nastavnicima hrvatskog jezika u ovoj priči pripada glavna uloga. Minimalni napredak „Škola je zadužila nastavnicu hrvatskog jezika da učeniku iz Ukrajine drži dodatne sate kako bi progovorio hrvatski, ali napredak je minimalan. I što sad? Treba li on ponavljati razred, treba li pauzirati jednu godinu dok ne nauči jezik, može li koristiti mobitel kao prevoditelj, treba li promijeniti školu, upisati neku lakšu? Treba li mu prilagoditi program i kako? Treba li zaposliti nastavnika koji je stručan za poučavanje stranaca hrvatskom jeziku na razini više škola?”, pita se Jere Bilan, nastavnik strojarske grupe predmeta zadarske Pomorske škole, sugerirajući da nastavnici nemaju odgovore na ova pitanja, već se snalaze sami kako znaju i umiju. A hrvatski učenici? Oni su naučili da na ukrajinskom karandaš znači olovka, komentira Bilan (vidi str. 3, ŠN). Kako tumače u Ministarstvu,