Ni nedostatak prostora nas ne sprečava da učenicima pružimo što više

Brojnim projektima izlazimo iz svakodnevne kolotečine pa smo stekli neka nova znanja i vještine, a najvažnije je da smo zainteresirali učenike koji se rado uključuju, istražuju, razvijaju zavičajnu nastavu te proučavaju povijest svoga kraja, običaje, već zaboravljene poljoprivredne ili ribarske alate. I to je učenicima jako zanimljivo, ugodno i nikome se ne žuri doma nakon što školski sat završi ‒ Jelena Žunić

U neposrednoj blizini arheoloških iskopina drevne Salone smjestila se Osnovna škola Vjekoslava Paraća. Osnovana je 1970. godine, a do tada je na području Solina radila samo Osnovna škola „Barišić Kajo Rudin” iz koje su proizašle Osnovna škola don Lovre Katića i Osnovna škola „Donja strana” koja je samo godinu dana kasnije dobila ime Martina Bobana, narodnog borca, a 1992. godine nazvana po poznatom solinskom slikaru Vjekoslavu Paraću. Prve školske godine bilo je upisano 886 učenika u 29 razrednih odjela. Školska je zgrada imala 15 učionica i prema današnjim normativima i standardima najmanju moguću sportsku dvoranu. Do 2006. godine na području Solina postojale su spomenute dvije osnovne škole, ali pokazala se potreba za izgradnjom treće, nove Osnovne škole kraljice Jelene. 

‒ U trenutku kad se naša škola podijelila na dvije imali smo više od tisuću učenika u matičnoj i tri područne škole u Mravincama, Kučinama i Vranjicu, a OŠ don Lovre Katića imala je 1600 učenika. Tada smo imali oko 500 učenika putnika i radili smo u tri smjene, a ista je situacija bila i sa školom don Lovre Katića. Bitno nas je rasteretila Osnovna škola kraljice Jelene jer smo od 1060 došli na oko 640 učenika i na rad u dvije smjene. U tih 55 godina koliko škola postoji prošlo je njezinim školskim klupama gotovo deset tisuća učenika i oko 700 djelatnika, sedam ravnatelja uključujući i one privremene i vršitelje dužnosti. Dakle, brojni su učenici koji su završili svoje obrazovanje u našoj školi pa potom ostvarili svoju karijeru u životnom, obrazovnom, kulturnom, znanstvenom, poslovnom, sportskom smislu. Sve to unatoč često nepovoljnim i materijalnim i prostornim uvjetima koji su nerijetko bili daleko od propisanog državnog pedagoškog standarda ‒ kaže ravnatelj škole Đuro Baloević te nastavlja:

‒ I punih 19 godina i dalje smo na rubu da, s obzirom na broj učenika i razrednih odjela, prijeđemo na rad u tri smjene. Ove smo godine upisali jedan razred prvašića više i to smo uspjeli riješiti jednom manjom prostorijom koja baš i nije u skladu s normativima, ali smo je adaptirali i pretvorili u učionicu. Bolje je i tako nego ići na međusmjenu jer to bi jako kompliciralo rad u školi. Ove godine imamo 617 učenika u 31 razrednom odjelu, od kojih je 27 u matičnoj školi, i to 13 u razrednoj i 14 u predmetnoj nastavi te četiri razredna odjela sa 47 učenika u Područnoj školi Vranjic. Imamo 62 stalno zaposlena djelatnika, od čega je 17 učitelja razredne i 32 predmetne nastave. Stručno-razvojna služba je kompletirana odnosno imamo knjižničara, pedagoginju, psihologinju i logopetkinju na puno radno vrijeme i to je doista važno ne samo za nas nego i za svaku školu. Tu je administrativno osoblje, spremačice i samo jedan domar pa smo od uvođenja sigurnosnog protokola, budući da nemamo više domara, tražili suglasnost od osnivača koji nam je odobrio zapošljavanje zaštitara koji radi u poslijepodnevnoj smjeni. 

Imamo dva učitelja mentora, četiri savjetnika i dva izvrsna savjetnika, i to oba učitelja tehničke kulture i informatike, što je vrlo važno, jer ne samo da imamo dobro opremljen kabinet informatike nego smo i vježbaonica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu pa kod nas studenti prolaze stručnu praksu, ali smo i centar u kojem se polažu stručni ispiti iz informatike za sve četiri dalmatinske županije. Reklo bi se da smo vrlo jaki u informatici, ali i u likovnoj kulturi, budući da učiteljica likovne kulture s učenicima radi i sudjeluje u brojnim programima i projektima. Imamo i 27 učenika s rješenjima za posebni oblik obrazovanja, od čega je deset s prilagođenim, a 17 s individualiziranim programom, a trenutačno je u školi desetak učenika koji su u praćenju i stručnoj obradi. Svi su ti učenici u redovnim razrednim odjelima. 

Jedan je od velikih problema i dalje činjenica da imamo oko 140 učenika putnika. Nama na predmetnu nastavu putuju učenici iz Vranjica, a osim toga školi kao upisno područje pripada i Dračevac Bilice s kojega nam je stotinjak učenika putnika. Prijevoz je organiziran i ne ovisi ni o kakvim redovnim linijama, a sve to organizira i financira županija. Zbog racionalizacije troškova i organizacije prijevoza sve smo učenike putnike morali staviti u jednu smjenu pa zbog toga ne možemo organizirati rad škole po paralelama u istoj smjeni. Teško je surađivati, planirati i dogovarati aktivnosti kad recimo dva odjela trećeg razreda rade u prvoj, a treći odjel u poslijepodnevnoj smjeni. Znamo da to nije dobro rješenje, ali drukčije se ne može. Imamo zbog nedostatka prostora, ali i zbog prijevoza učenika, problem i kad treba organizirati izbornu nastavu informatike i talijanskog jezika pa smo to silom prilika stavili u međusmjenu.

Kao škola nastojimo razvijati vrijednosti znanja, kreativnosti, odgovornosti, tolerancije, međusobnog poštivanja i očuvanja tradicije jer smo škola koja je na rubu arheološke zone i moramo poštovati tradiciju kraja u kojemu radimo i postojimo. Misija nam je da škola ne bude samo odgojno-obrazovna ustanova nego i mjesto kvalitetnog rada i da bude ugodna sredina za život i rad učenika i učitelja. U školi je stalna interakcija odraslih i učenika, nismo u strogim okvirima, opuštenije se komunicira iako se pravila ponašanja moraju znati. A osjećaj ugode ovisi i o svakom učeniku, o tome voli li ili ne voli školu, osjeća li se dobro, je li mu prevelik pritisak polaziti školu.

Uz sve skromne i otežavajuće uvjete za rad ja sam iznimno zadovoljan rezultatima koji se postižu i u redovnoj nastavi i u svim projektima i programima koje nudimo učenicima. A ponuda je doista bogata ‒ tu je više od trideset izvannastavnih aktivnosti, našu sportsku dvoranu koriste brojni solinski klubovi koji u svoje aktivnosti uključuju i naše učenike. Učenici postižu zapažene uspjehe na različitim natjecanjima, a najveći su uspjesi u Lidranu, području likovne i tehničke kulture, informatike, matematike i geografije. Znatan broj učenika sudjeluje na županijskim natjecanjima. Vrlo je aktivna učenička zadruga „Brnistra” i u njoj se generira cijeli niz projektnih aktivnosti koje se iz godine u godinu mijenjaju. Županijski Centar izvrsnosti godinama novčano potiče rad učeničkih zadruga na svom području, a mi to doista koristimo rado i često pa nudimo i projekte vezane za kulturnu baštinu. Učenici se bave izradom nakita sa starohrvatskim motivima, maslinama, proizvode maslinovo ulje, od aromatičnog bilja rade sapune, kupke, mirisne jastučiće i mirisne pločice, eterična ulja i sve se to predstavlja na prigodnim sajmovima, nešto se i proda pa se zaradi novac koji onda dalje ulažu u nove projekte. 

Ove smo godine imali sjajan projekt u suradnji s tvrtkom Cemex kojim smo kod učenika željeli unaprijediti i razvijati poduzetništvo i financijsku pismenost, a sve to u suradnji s Ekonomskim fakultetom gdje su učenici tijekom 14 tjedana nakon redovne nastave odlazili u velike tvrtke na području županije gdje su se educirali, a završni dio bio je priprema projekta u kojemu su poduzetničku ideju trebali razviti od ideje do realizacije – dakle financijski plan, marketing, ljudske resurse, prodaju proizvoda i zaradu. Bilo je osam takvih projekata i svi su ocijenjeni vrhunskima. To je sinergija osnovne škole, fakulteta i gospodarskih subjekata koja do sada nije zabilježena. Pokušavamo projekt preko Agencije za odgoj i obrazovanje proširiti na cijelu Hrvatsku, jer to je najbolji način da naši osnovci razvijaju financijsku pismenost i poduzetništvo ‒ opisuje nam ravnatelj Baloević, a učiteljica razredne nastave Jelena Žunić samo se nadovezuje:

‒ Puno je projekata rođeno u okrilju učeničke zadruge, a još ih je više proizašlo iz briljantnog statusa Međunarodne eko škole koji škola nosi od 2022. godine. Pomaže nam resorno ministarstvo i Županijski centar izvrsnosti. Kako kaže učiteljica razredne nastave Jelena Žunić, javljamo se na natječaj programa „Čuvari baštine” pa onda svoje aktivnosti usmjerimo na glavnu temu. Ove je godine tema „1100 godina hrvatskih kraljeva” pa smo prijavili projekt „Komu pripadam” u kojemu istražujemo prošlost Solina i pritom smo uspostavili suradnju s raznim ustanovama, gospodarskim subjektima, udrugama iz lokalne zajednice, Arheološkim muzejom u Splitu, turističkom zajednicom, Gradom Solinom i svi nam pomažu i surađuju s nama. I sa svim tim projektima izlazimo iz svakodnevice pa smo stekli neka nova znanja i izašli iz kolotečine, a najvažnije je da smo zainteresirali učenike koji se jako rado uključuju, istražuju, razvijaju zavičajnu nastavu. Proučavaju povijest svoga kraja, običaje, već zaboravljene poljoprivredne ili ribarske alate. I to je učenicima jako zanimljivo, to je ta ugoda i nikome se ne žuri doma nakon što školski sat završi ‒ kaže učiteljica Jelena Žunić te napominje kako su u školi više orijentirani na vlastite izvorne projekte, a ne toliko na Erasmus i europsku potporu. Jedan je od takvih i projekt „Slavne žene” o kojemu nam je govorila psihologinja Jelena Vukman. 

‒ Krenulo je prije dvije godine kad su učiteljice likovne i glazbene kulture htjele učenike upoznati s nekim slavnim umjetnicama. Iznijele su ideju u zbornici i dobile gotovo jednoglasnu podršku, jer su se gotovo svi učitelji htjeli uključiti. Željeli smo ponajprije da učenici saznaju više o doprinosu žena tijekom povijesti u različitim djelatnostima te da se razbiju stereotipi i predrasude kad je riječ o izboru zanimanja, da se razvija samopouzdanje kod djevojčica, tolerancija na različitosti. Imali smo susrete učenika s poznatim ženama, učenici su radili šalice s poznatim likovima, smišljalo se afirmativne poruke koje su tiskane na šalice i na različite predmete ‒ rekla je Jelena Vukman.

Logopetkinja Diana Burazin kaže da je projekt „Slavne žene” bio prilika da učenike upozna sa Slavom Raškaj i s njezinom teškoćom.

‒ Govorili smo o znakovnom jeziku, o slikanju, a naglasak je bio da se bez obzira na pojedine teškoće svatko od nas može ostvariti i afirmirati u nekoj djelatnosti. Znakovni jezik bio je posebno zanimljiv učenicima, a radili smo likovnu radionicu i javili smo se na međunarodni natječaj škole iz Ozlja, prihvatili su naše likovne radove i bili smo dio tako vrijedne akcije. Bila je to i prilika da uključimo učenike s teškoćama, kao i u mnoge druge projekte i programe. Oni to vole, uključeni su, rade, crtaju, aktivni su. Uspostavili smo i suradnju sa splitskom udrugom slijepih i gluhonijemih čiji su članovi gostovali u školi i razgovarali s učenicima koji su pokazali nevjerojatnu razinu zanimanja i empatije za njihove teškoće ‒ kaže Diana Burazin koja je oduševljena činjenicom da gotovo svi učitelji i velik broj učenika žele sudjelovati u takvim projektima.

Međunarodni projekt „Škole koje promiču zdravlje” također je u fokusu interesa učenika i učitelja, ali kako kaže učiteljica Jelena Žunić, ne želimo previše toga uzeti i provoditi, jer nam je važna kvaliteta programa, a ne brojnost programa i onih koji su u programe uključeni. Nastojimo i na mrežnoj stranici škole sve naše aktivnosti kvalitetno popratiti i sve to zahtijeva velik trud i napor, a kad sve stavljamo i u godišnje izvješće o radu škole tek onda vidimo koliko smo toga napravili. Vidi se to i na prigodnim priredbama kad obilježavamo važne datume tijekom godine. Naše školske priredbe pršte od različitih kvalitetnih sadržaja, jer imamo zbor, recitatore, dramsku družinu, zadrugare i sijaset drugih aktivnosti u kojima učenici ovladaju nekim znanjima i vještinama koje mogu pokazati i svojim roditeljima i svim učenicima i djelatnicima škole. I to je dokaz da škola drži do sebe jer želi učenicima pružiti što više.

‒ Surađujemo s roditeljima i na satovima razrednika, i na roditeljskim sastancima, i na individualnim informacijama, organiziramo tematska predavanja kako bismo i njih osnažili u roditeljstvu jer nitko se nije školovao da bude roditelj. Surađujemo i s Centrom za sigurniji internet i putem različitih radionica nastojimo učenike upozoriti na brojne opasnosti koje ih vrebaju na internetu, ali isto tako ih poučiti kako da internet koriste za učenje i za mnoge druge kvalitetne aktivnosti. Potaknemo ih da snime neki filmić tematski vezan za lektiru pa onda vide da taj mobitel može biti doista koristan alat. To im je blisko i tako ih privučemo lektiri ili nekom drugom nastavnom sadržaju. U manjim sredinama kao što je Solin, iako djeca dosta vremena provode uz mobitel, ipak i dobar dio svog slobodnog vremena provedu u druženju, na biciklu, u sportskim aktivnostima, boraveći u prirodi, druže se i nisu tako okupirani tom tehnologijom ‒ opisuje psihologinja Josipa Vukman te kaže kako primjećuje da se djeca sve teže usmeno izražavaju jer premalo čitaju, čak i premalo razgovaraju ne samo s roditeljima nego i s vršnjacima s kojima provedu dobar dio dana. 

‒ Uspjeli smo osuvremeniti i opremiti učionice, ali nam je i dalje najveći problem nedostatak prostora. Fali nam učionica, nemamo prostor za primanje roditelja, učitelji nemaju svoje kabinete osim prostora koji koriste učitelji matematike, biologije i kemije pa smo čak i učionice likovne i glazbene kulture morali skratiti da bi učiteljice dobile prostor za sebe koji im je neophodan. Nemamo prostora za izvannastavne aktivnosti, a sportska dvorana nam je premala. Prostor nam je postao bitan ograničavajući čimbenik pa smo među prvim školama u županiji krenuli s izradom idejnog projekta dogradnje školske zgrade. Prije četiri godine krenuli smo s ciljem ne da time osiguramo rad u jednoj smjeni nego da spriječimo rad u tri smjene. Imamo teren i čak smo gradu nudili da na našem zemljištu sagradi dječji vrtić, ali parcela nije dovoljno velika pa je ideja o vrtiću otpala. No, projekt proširenja škole se nastavio, prikupili smo potrebne dokumente, ali cijeli projekt na državnoj razini nije predviđao rušenje ili dogradnju postojećih zgrada nego isključivo gradnju posve novih objekata. Promijenili su se normativi pa smo i to učinili, pa su trebali biti osigurani uvjeti za cjelodnevnu školi, i to smo osigurali u projektu, ali sljedeći je uvjet cjelovito rješenje problema osnovnog školstva u Solinu odnosno da se još barem dvije škole sagrade. I sad smo na čekanju, ali nadamo se najboljemu ‒ zaključuje ravnatelj Đuro Baloević.

Humanitarni projekt Šapica

Učenice Učeničke zadruge „Brnistra” na zanimljiv način obilježile su Međunarodni dan zaštite životinja (4. listopada). Organizirana je humanitarna akcija – izrada i prodaja magneta s motivima šapica i kosti, čija je prodaja imala za cilj kupovinu hrane za napuštene životinje.

Posjetili smo sklonište za napuštene životinje Animalis Centrum u Kaštel Sućurcu gdje smo se družili s napuštenim životinjama te donirali 30 kilograma hrane za napuštene pse.

Uz edukaciju voditelja skloništa naši su ciljevi bili probuditi i razvijati empatiju prema životinjama, usvojiti znanja i vještine za pozitivan stav i odgovorno ponašanje usmjereno na životinje, upoznati prednosti života sa životinjama, usvojiti načine kako se brinuti o životinjama, unaprijediti aktivnosti provođenja vremena sa životinjama, prepoznati njihove potrebe, upoznati terapeutsko djelovanje životinja, preuzeti odgovornost za kućnog ljubimca te identificirati negativan odnos prema životinjama i usmjeriti na pozitivan.

OSOBNA KARTA

Broj učenika: 617

Broj razrednih odjela: 31 (27 u matičnoj i 4 u područnoj školi)

Broj djelatnika: 62 

Poznate osobe, bivši učenici škole: Luka Babić i Krešimir Lončar (košarkaši), Franko Andrijašić (nogometaš), Bože Jurić Pešić (operni pjevač), dr. Kajo Bućan (oftalmolog), Petar Pereža (novinar)

Broj mentora: 2

Broj savjetnika: 4 savjetnika i 2 izvrsna savjetnika

Školska kuhinja: 

Sportska dvorana (da/ne)? Da

Broj smjena: Dvije