Četiri knjige jezičnih savjeta Stjepka Težaka iz rubrike Riječ

Tijekom svoga dvadesetogodišnjeg pisanja rubrike Riječ u Školskim novinama (1985. ‒ 2006.) Stjepko Težak objavio je oko osamsto jezičnih savjeta. Autorov izbor tih tekstova, uz nešto tekstova tiskanih drugdje, objavljen je u četiri knjige jezičnih savjeta, nazvane i „Težakova jezična tetralogija”, tri u izdanju Školskih novina i jedan u izdanju Tipexa. Toliki broj članaka i knjiga ove vrste u Hrvatskoj nije napisao nijedan drugi autor. Tekstovi u ovim knjigama nisu pisani istim pristupom i stilom. U nekima je savjetodavni pristup izravan, a u nekima se problem esejistički razmatra i analizira bez izravnog savjeta, ali ipak dovoljno jasno kao uputa čitatelju. JEZIK NAŠ SVAGDA(Š)NJI, objavljen 1990. godine. Težak knjigu posvećuje Ivanu Belostencu, autoru velikog enciklopedijskog latinsko-ilirskog i ilirsko-latinskog rječnika Gazophilacium (grč. gazofilacij = riznica) objavljenog u Zagrebu 1740. godine, u povodu 250. obljetnice. Ta prava riznica jezičnog blaga hrvatskog jezika, skupljena po središnjoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji i Istri, dakle na područjima sva tri hrvatska narječja – kajkavskom, čakavskom i štokavskom bila je na tragu ozaljskog, odnosno zrinsko-frankopanskog jezično-književnog kruga iz 17. stoljeća, koji je bio preokupacija i samom Težaku te veoma važno vrelo za povezivanje svih dijelova hrvatskog jezika. Knjiga se sastoji od 10 poglavlja u kojima razmatra esejističkim i savjetodavnim načinom razna pitana hrvatskoga jezika u oko 120 natuknica: pojmove kulture riječi, slušanja i tolerancije, neknjiževne idiome (dijalekti, žargon, vulgarizmi), odnos jezične norme i jezičnih promjena, jezik u medijima (strip, radio, kazalište, film, televizija), pravopisne nedoumice (npr. spilja – špilja, šesto ‒ šesto), dvojni oblici riječi (npr. čistiji ‒ čišći), plodnost tvorbe riječi (npr. uskrsni ‒ uskršnji, glasovati – glasati), tančine značenja riječi (npr. svrha ‒ cilj, zadatak), ponašanje riječi u rečenici te posuđenice iz drugih jezika. Knjigu su recenzirali Zrinka Babić i Dragutin Rosandić, a uredio Ivan Rodić. HRVATSKI NAŠ OSEBUJNI izašao je u dva izdanja, 1995. i 2000. Težište je knjige na osebujnosti hrvatskoga jezika koju autor vidi u ovim njegovim osobinama: jedno je od bitnih obilježja hrvatskoga naroda, razlikuje se od srpskog s kojim su ga htjeli stopiti u prošlim vremenima, nazivali su ga različitim imenima niječući mu posebnost, a osebujan je i po svojim izvorištima, načinu standardizacije, osobinama koje potječu iz triju osnovnih narječja i problemima koje kao standardni jezik postavlja pred svoje govornike, pisce i jezikoslovce. Jezikoslovne natuknice svrstao je u šest poglavlja: Moć i ljepota riječi (dječji doživljaj hrvatskog jezika), Osebujnosti hrvatskoga jezika (burna povijest hrvatskog jezika), Jezični savjetodavci (Tomo Maretić, Vatroslav Ružić, Nikola Andrić, hrvatski rječnici, gramatike i pravopisi), Jezični uljezi (posrbljeno „Zlatarovo zlato”, o riječima kut ‒ ugao, pismohrana ‒ arhiv, uvjerenje ‒ potvrda i dr.),