Samo predanim radom i trudom cijelog kolektiva možemo našu školu učiniti mjestom u koje svi, uključujući naše učenike i njihove roditelje, rado dolazimo, puno naučimo i dobro se osjećamo. Skupa pokrećemo naše učenike i činimo ih sretnima i zadovoljnima. Trudit ćemo se i dalje u svemu gledati nešto pozitivno, raditi na sebi, svojim učenicima te biti korisni lokalnoj zajednici ‒ ravnateljica Marija Stojanović
Škola kojoj posvećujemo ove stranice nema još ni 30 godina. Započela je s radom 18. rujna 1995. godine, samo šest tjedana nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, u zgradi Srednje škole kralja Zvonimira. Od samog početka imala je puno učenika koji je svakim danom bivao sve veći te je u jednom trenutku s ukupno 1660 učenika bila najveća osnovna škola u Hrvatskoj. Zbog toga su već 1998. godine učenici i učitelji podijeljeni na dvije škole ‒ Osnovnu školu Knin i II. osnovnu školu Knin, sadašnju Osnovnu školu dr. Franje Tuđmana. OŠ Knin od siječnja 2009. godine nosi naziv Osnovna škola Domovinske zahvalnosti Knin.
I kako kaže ravnateljica Marija Stojanović, ovo je jedina škola takvog imena i to Kninjane čini iznimno ponosnima.
‒ Osim jedinstvenog imena, mislim da imamo i posebno ozračje u školi, sve radimo timski. Stoga mogu slobodno u ime svih djelatnika reći kako nitko od nas nije dovoljno jak, ali zajedno smo vrlo snažni i možemo sve što zamislimo ‒ govori ravnateljica Stojanović te naglašava kako cjelinu čine baš svi djelatnici škole i nastavlja:
‒ Svatko od njih važna je i čvrsta karika u lancu i pri tome mislim na spremačice, domare, kuharice, administrativno osoblje, učitelje, stručne suradnike, tajnika, a ja kao ravnateljica samo sam kopča koja lanac drži zajedno. Svi smo jednako važni i ravnopravni u donošenju odluka koje unaprjeđuju rad naše škole. Problema uvijek ima, ali zajedničkim je pristupom svaki problem rješiv. Nepredviđene situacije ne možemo izbjeći, ali ih možemo iskoristiti u dobre svrhe. Za vrijeme štrajka 2019. godine zajedničkim smo snagama oličili sve učionice naše škole pa su učenike dočekali i uređeni hodnici koji razigranim bojama unose dodatnu toplinu u našu školu, a motoričke staze i dalje uveseljavaju učenike kada se kreću prema učionicama. Naš entuzijazam prepoznao je i Grad Knin koji nam je donirao sredstva za ličenje sportske dvorane i svlačionica koje su odradili profesionalci.
Tijekom pandemije bolesti COVID-19 naša se škola lako prilagodila izvođenju nastave na daljinu zahvaljujući našim informatičarkama koje su tijekom nekoliko dana educirale učenike i učitelje te prilagodile sve školske resurse kako bi što kvalitetnije izvodili nastavu na daljinu koristeći Microsoft Teams. Redovito smo tako održavali i sjednice te jedni drugima bili velika podrška. Tada se najbolje vidjelo kako školu ne čine zidovi nego djelatnici i učenici. U svemu gledamo nešto pozitivno pa smo tijekom pandemije uštedjeli znatna sredstva na prijevozu učenika, električnoj energiji, komunalijama, lož-ulju, edukacijama i stručnim usavršavanjima učitelja. Sav taj novac zahvaljujući odluci našeg osnivača Županiji mogli smo uložiti u školu pa smo promijenili svu unutrašnju stolariju, klimatizirali sve prostorije i postavili nove zavjese u svim učionicama. Ravnomjerno smo ulagali u centralnu školu i dvije područne. Naš trud prepoznaju učenici, roditelji i Grad Knin koji nam je uvijek partner i financijska pomoć ako zatreba. Redovito surađujemo s gotovo svim institucijama i udrugama u gradu, ali možda bih mogla izdvojiti Ekološku udrugu Krka s kojom najviše surađujemo kroz razne projekte i radionice na veliko zadovoljstvo nas i naših učenika ‒ ponosno ističe ravnateljica Stojanović te objašnjava kako se škola stalno prijavljuje na razne projekte kroz koje učenici stječu nova znanja i vještine, a dio novca ulažu u uređenje prostora u školi i oko nje.
‒ Najdraži nam je bio projekt Osnovna škola Domovinske zahvalnosti koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda s oko 925.000 kuna bespovratnog novca. Tijekom projekta učenici su stekli nova znanja i vještine kroz prikaz tradicionalne dalmatinske kuhinje. Uz pomoć kuhara iz Udruge Škmer izrađena je receptura za tradicionalnu dalmatinsku kuharicu koja je tiskana te prezentirana javnosti i kao knjiga, ali i u obliku jela. Tijekom projekta profesionalni kuhari educirali su pet djelatnika uključenih u projekt, 82 učenika i pet osoba s invaliditetom. Učenici su, osim u edukacijama o zdravoj prehrani, mediteranskoj kuhinji i tradicionalnim jelima, sudjelovali na brojnim radionicama kuharstava u Udruzi Škmer, u našoj školskoj kuhinji, na radionicama u prirodi na Dinari te na studijskom putovanju na Veli Lošinj, gdje su dobili pravi uvid u pripremu i posluživanje hrane u hotelu Vila Conte. Kao rezultat projekta veseli nas i podatak da je desetak učenika naše škole odlučilo upisati kuharstvo, a škola je nabavila profesionalnu kuhinju i opremila blagovaonicu za potrebe radionica za 50 učenika koje i sada koristimo u izvannastavnoj aktivnosti Domaćinstvo.
Projekt Znanje za održivo djelovanje provodio se u okviru Švicarsko-hrvatskog programa suradnje, sufinancirao ga je Ured za udruge Vlade RH, a nositelj je bila Udruga Zelena Istra čiji smo bili partneri. Učenici i djelatnici stekli su određena znanja o održivom razvoju i svaki je partner aktivno sudjelovao u svojoj zajednici. Našim projektom „Eko kutak u našem gradu” učenici škole dali su svoj doprinos očuvanju bioraznolikosti u Kninu sadnjom posebnih biljaka kojima se hrane pčele, vrsta važna za opstanak čovjeka. Na tri lokacije izgradili smo spiralne ekokutke u koje smo posadili ljekovito i začinsko bilje. Svaki spiralni vrt ima i nastambe za kukce kako bismo osigurali njihovu bioraznolikost.
Bili smo i partneri u projektu Malim zelenim koracima koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je nositelj bila Ekološka udruga Krka. Naši učenici stekli su znanja, vještine i usvojili primjerena stajališta kako bi poboljšali kvalitetu života. Aktivno su bili uključeni u život zajednice kroz razne radionice te su podigli svijest o aktivnom građanstvu. U sklopu projekta izgrađena je zelena učionica na otvorenom koju rado koriste svi učenici škole.
Kroz projekt Šibensko-Kninska Organizacija za Lokalne Izvore Čiste Energije – ŠKOLICE koji je usmjeren na poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje ugljičnog otiska ustanovama postavili smo na krov naše škole integriranu fotonaponsku elektranu koja će uskoro početi s radom.
Osim ovih spomenutih projekata, naši učenici i učitelji sudjeluju u brojnim projektima tijekom školske godine i isto tako učenici mogu izabrati brojne izvannastavne aktivnosti koje vode naši učitelji. Ponosni smo što i tijekom ljetnog odmora učenici u velikom broju rado dolaze u školu na sportske praznike kako bi kvalitetno proveli vrijeme i nakon završetka redovite nastave uz stručno vodstvo naših kineziologa ‒ ponosno ističe ravnateljica.
Ivana Vidović, stručna suradnica pedagoginja savjetnica, kaže kako u školi žele stvoriti okružje u kojem će se svi osjećati sigurno i prihvaćeno.
‒ Nastojimo pokazati učenicima da smo uvijek tu za njih i da nam se s povjerenjem mogu obratiti ako imaju neki problem ili ako samo žele razgovarati. Potičemo učenike na kritičko mišljenje, vrjednovanje rada učitelja i samovrjednovanje kako bi znali što trebamo unaprijediti u školi. Učenici su uvijek iskreni, jasno i objektivno govore što im smeta u školi i daju prijedloge kako to poboljšati.
Provodimo jako puno preventivnih aktivnosti i projekata kroz koje nastojimo upoznati učenike sa svim rizicima s kojima se susreću u odrastanju, ali im i pružiti vještine i znanja o tome što oni mogu napraviti kako bi spriječili potencijalno opasne situacije i, ako zatreba, znali kako postupiti u njima ili savjetovati svoje prijatelje. Ponosni smo na provedbu osnovnog i Teen CAP programa posvećenog prevenciji nasilja među mladima i prevenciji seksualnog nasilja o čijoj korisnosti i važnosti vrlo pozitivan stav imaju ne samo učenici nego i njihovi roditelji.
Sve nam je veći izazov poticati suradnju između učenika i razvijati empatiju. Zato potičemo razrednike na kvalitetnu provedbu satova razrednika, razgovor o temama koje zanimaju učenike i prepoznavanje potreba svakog razrednog odjela. Svi su naši učitelji kroz predavanja na učiteljskom vijeću informirani o izazovima rada s djecom, ali i postupcima i metodama rada koji mogu motivirati učenike za sudjelovanje u aktivnostima na satu. Nastojimo da učitelji budu u tijeku s izazovima koji mogu biti opasnost za mlade te mogu dobiti konkretne informacije o tome koja je njihova uloga i što mogu napraviti.
Tematskim roditeljskim sastancima nastojimo educirati i informirati roditelje o izazovima s kojima se susreću njihova djeca, o tome koja je njihova uloga i što mogu napraviti oni, a što škola, a roditelje uključujemo i u rad škole kroz javne tribine, projektne aktivnosti i javne događaje. Svim tim aktivnostima nastojimo roditeljima istaknuti važnost partnerskog odnosa njih i škole u odgoju njihove djece ‒ kaže pedagoginja Ivana Vidović.
Učiteljica mentorica Tjelesne i zdravstvene kulture Gabrijela Šimić ponosno ističe kako su učenici dvaput bili na državnom natjecanju ‒ u rukometu i odbojci.
‒ Uspjehom smatram i kada se učenici priključuju raznim projektima koji se provode neovisno o redovnoj nastavi pa čak i vikendom. Pokušavam graditi iskren i otvoren odnos s učenicima. Od samog početka rada u školi uvijek sam smišljala neke aktivnosti i prihvaćala projekte Hrvatskog školskog sportskog saveza kako bi učenicima mogla ponuditi razne sadržaje. Ove školske godine provodim puno projekata kao što su Univerzalna sportska škola za učenike nižih razreda, vježbaonica, sportske igre bez granica, filmske večeri, Funny days, Domaćinstvo, Go Go Golubić, Surviror by Gabi, Sportski praznici, U zdravom tijelu zdrav duh i još dosta drugih aktivnosti kojima obilježavamo razne važne datume u godini, kao što su 100. dan škole, Dan ružičastih majica, Dan Europskog školskog sporta, Božićni turniri, Svjetski dan plesa. Svaki se učenik nađe u nekom projektu, a mene jako veseli što to nisu samo učenici koji su već u sportu nego i oni koji se ne bave sportskim aktivnostima. Projekte uvijek smišljam u dogovoru s učenicima, pitam ih što bi htjeli i tako nastaje odlična suradnja.
S učenicima imam otvoren i iskren odnos, razgovaramo o svemu i drago mi je što mi se mogu povjeriti i što prihvate moje savjete. Svaka generacija ima svoje čari i zaista su mi svi ostali u srcu.
A kad je riječ o nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture, na početku svake nastavne godine razgovaram s učenicima o kriterijima ocjenjivanja, jer mi je važno da ih oni razumiju i da znaju sami procijeniti svoje motoričko znanje. Važno je da su motivirani, da uvijek žele naučiti nešto novo i usavršiti postojeće motoričko znanje, a ne stremiti samo tome da postanu profesionalni sportaši ‒ kaže učiteljica Gabrijela Šimić.
Učiteljica Glazbene kulture Nera Đonlić kaže da se iz dana u dan pita gdje leži tajna uspjeha s učenicima. Jesu li to rezultati na natjecanjima, jesu li to petice ili je uspjeh imati sretne učenike.
‒ Ja sam uspješna učiteljica tek onda kad se moji učenici osjećaju uspješno. Motivirati učenike nikad mi nije bio problem, jer sva djeca vole raditi ono čemu vide svrhu i u čemu su uspješni. Moj je učiteljski zadatak pokazati im svrhu pojedine aktivnosti, znanja ili vještine, ohrabriti ih na pogrješke, jer ne vole griješiti, a na pogrješkama se najviše uči i ponuditi im svoje beskonačno strpljenje.
Na nastavi puno radimo na vokalnoj tehnici i sviranju instrumenata ‒ blok-flauta, klavir, ksilofon, glockenspiel, def, claves, bongosi... Važan mi je rezultat rada odnosno konačna izvedba, ali učenicima ipak stavljam naglasak na proces – uvježbavanje glazbenih situacija, svladavanje prepreka, izlazak iz zone ugode, pomicanje osobnih granica, usklađivanje s drugim izvođačima. Upravo zajedničko izvođenje glazbe nosi mnogostruke dobrobiti u razvoju djece pa sam silnu energiju usmjerila na naš zbor i orkestar koji su uvijek rado viđeni izvođači na školskim priredbama.
Svoj odnos s učenicima opisala bih kao tipično ljudski – nekad se smijemo, nekad ljutimo, nekad grlimo, a nekad i plačemo – posebno kad nas emotivno dotakne nečija izvedba glazbe. U procesu ocjenjivanja najvažnije mi je postići da učenici ne doživljavaju ocjenu kao vrjednovanje svoje osobnosti ili karaktera. Stoga ocjene nikad nisu nagrada ili kazna, nego tek broj pridružen njihovu trenutnom znanju, prema unaprijed utvrđenim kriterijima. Važno mi je da znaju da promjena tog broja ovisi samo o njihovu angažmanu, ali mi je još važnije da osjete da ih poštujem kao osobe ‒ ističe učiteljica Nera Đonlić.
‒ Rad u knjižnici specifičan je posao, tu ste uvijek za sve. Naša je knjižnica smještena tik do ulaza u školu, a vrata su uvijek otvorena što pridonosi posjećenosti i svakodnevnoj komunikaciji s učenicima i kolegama ‒ kaže Marijana Blažević, stručni suradnik knjižničar mentor, i nastavlja:
‒ Volim knjigu i čitanje i trudim se i kod učenika potaknuti taj osjećaj kroz svakodnevni razgovor, brojne radionice, projekte, nešto drukčije nego redovni sat, ali ujedno im ugraditi znanje o toleranciji i prevenciji nasilja. Moja je misija učenike potaknuti na razmišljanje da su oni pojedinci, da je svatko od njih jednako važan, ali i da su dio zajednice, razreda, škole te da se moraju prilagođavati situaciji i biti tu jedni za druge. Dani tolerancije, Teen CAP program, koje organiziram s pedagoginjom svake godine, pa čak i Bookmark ili eTwinning projekti govore o ovim načinima rada, susret s različitim kulturama, suradnji, toleranciji.
Do učenika je u današnje vrijeme tehnologije teško doprijeti, ali pokušavam ih vratiti knjizi, čitanju i pisanju, potičući ih na pisanje pjesama ili priča za školski natječaj Maškare u mom kraju ili pisanjem pisama za Valentinovo, preporukom knjiga za čitanje izvan lektire. Mi, djelatnici škole možemo dati dosta, ali nismo svemogući. Važan je timski rad kako bismo pomogli učenicima da se formiraju u zdrave i uspješne pojedince. Kroz javne debate, koje također organiziram s pedagoginjom, učenicima pomažemo da se riješe straha od javnog nastupa, ostvare komunikaciju te potaknu druge na razmišljanje da i oni to mogu ‒ zaključuje knjižničarka Marijana Blažević.
Na ove njezine riječi nadovezuje se ravnateljica Marija Stojanović i objašnjava:
‒ Uvijek se svi trudimo učenicima dati svoj maksimalni doprinos, ali jednako tako i od njih tražimo veliki trud, zalaganje i angažiranost. Vjerujem da nismo strogi u ocjenjivanju nego pravedni i jednaki prema svim učenicima. Ne možemo reći kako imamo poplavu odlikaša u predmetnoj nastavi, ali prateći naše bivše učenike primjećujemo da gotovo svi imaju isti ili sličan uspjeh u srednjoj u odnosu na onaj koji su postizali osnovnoj školi.
Samo predanim radom i trudom cijelog kolektiva možemo našu školu učiniti mjestom u koje svi, uključujući naše učenike i njihove roditelje, rado dolazimo, puno naučimo i dobro se osjećamo. Skupa pokrećemo naše učenike i činimo ih sretnima i zadovoljnima. Trudit ćemo se i dalje u svemu gledati nešto pozitivno, raditi na sebi, svojim učenicima te biti korisni lokalnoj zajednici.
Mira Radović, učiteljica savjetnica razredne nastave
Iako sam u nastavi pune 34 godine, stalno se stručno usavršavam i tako stječem znanja i ideje za svoj svakodnevni rad, a ujedno i sama sudjelujem u edukacijama kolega kao voditeljica Županijskog stručnog vijeća. Uvijek sam se trudila da moji učenici steknu ne samo činjenična znanja već da ih pripremim za život. Odlazili smo na natjecanja, sudjelovali u raznim natječajima i izložbama. Godinama sudjelujemo u raznim eTwinning projektima za što smo dobili brojna nacionalna i europska priznanja. I sama sam autorica nagrađenih međunarodnih projekata. Redovito provodimo projektne aktivnosti, povezujemo se s partnerima u suradničkim aktivnostima i videokonferencijama, provodimo istraživačku nastavu, učenici uče raditi u različitim digitalnim alatima. Volim nastavu učiniti kreativnijom i zanimljivom, a to je većini učenika i dodatna motivacija za rad. U nastavu uključujem lokalnu zajednicu kad god je to moguće suradnjom s udrugama i sportskim klubovima, a važna mi je i dobra suradnja s roditeljima.
Važno mi je da učenici uče kako bi stekli znanje, razgovaram s njima o kriterijima vrjednovanja tako da na kraju ocjene nisu iznenađenje za njih. Nastojim imati topao odnos, to su mala djeca i njima treba drugačija vrsta autoriteta nego starijima. Trudim se učiti ih suradnji, empatiji i solidarnosti jer je odgojna uloga škole iznimno važna. Uvijek mi je drago sresti svoje bivše učenike, vidjeti da su uspješni bez obzira na to kojim se poslom bave. Neki su od njih mladi ljudi čiju djecu učimo, neki su mi i kolege. Posebno me obraduju njihove čestitke za nagrade jer oni jedini znaju kako je u mojoj učionici ‒ govori učiteljica Mira Radović.
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije