Senzorna integracija i razvoj govora djece predškolske dobi

Ljudsko je biće stvoreno da uživa u stvarima koje pospješuju razvoj mozga i zato mi prirodno tražimo osjete koji poboljšavaju organizaciju našeg mozga. To je jedan od razloga zašto djeca vole da ih se digne, gura, grli, zašto vole trčati, skakati i igrati se u parku ili na plaži Osjet je oblik informacije. Živčani sustav koristi se tim informacijama da oblikuje odgovor koji toj informaciji prilagođava tijelo i um. Stoga osjetila imaju važnu ulogu i u razvoju govora. Mozak s pomoću osjetila dobiva važne informacije te ih integrira kako bi dijete moglo progovoriti Dijete, pokrećući se i govoreći, istražuje svijet oko sebe i na taj način uči preživljavati, spoznavati svijet, upoznavati sebe i druge te se uči boriti za sebe i svoja prava. Svi mi želimo da nam djeca progovore i željno iščekujemo kada će dijete prvi put izgovoriti svoju prvu riječ i koja će to riječ biti. U iščekivanju prve riječi ni ne slutimo koliko truda, ljubavi i napora trebamo uložiti u sebe, a pogotovo u naše dijete, da bi ono progovorilo i razvijalo svoje govorne funkcije. Tema je ovoga članka razvoj govora u djece, s naglaskom na povezanosti razvoja govora u predškolske djece sa senzornom integracijom. Osjeti se u tijelu trebaju dobro organizirati kako bi mogli dobiti važne informacije o fizičkom stanju našega tijela. Upravo ta organizacija osjeta zapravo je senzorna integracija. Osjeti su poput hrane za naš mozak. Oni nam omogućuju spoznati fizičke odrednice našega organizma. Ako dijete ima razvijena sva osjetila te može nešto čuti, vidjeti, opipati i omirisati, zasigurno će i prije progovoriti. Senzorna integracija Senzorna je integracija organizacija osjeta. S pomoću osjeta dobivamo informacije o fizičkom stanju našega tijela i okoline koja nas okružuje. Neizmjerno mnogo bitova senzornih informacija pristiže u naš mozak svakog trenutka i to ne samo iz naših očiju i ušiju, već iz svakog dijela našega tijela. Mozak organizira osjete kako bi se čovjek normalno kretao, učio i ponašao. On locira, svrstava i uređuje osjete. Kada osjeti nastaju na dobro organiziran način, mozak ih može upotrijebiti tako da formira percepciju, ponašanje i učenje. Međutim, kada je nastajanje osjeta neorganizirano, životna percepcija, učenje i ponašanje bivaju ugroženi. Senzorna je integracija najvažniji tip senzorne obrade. Osjete možemo shvatiti kao „hranu za mozak” jer oni osiguravaju energiju i znanje potrebno da upravlja tijelom i umom. Bez dobro organiziranog procesa senzorne obrade, osjeti ne mogu biti probavljeni i ne mogu hraniti mozak. Senzorna integracija „sastavlja cjelinu”. Mi osjećamo s pomoću očiju, nosa, usta, preko kože na rukama i prstima te mišića i zglobova unutar prstiju, šaka, ruku i usta. Svi podražaji izvana i svi podražaji iz naše ruke i prstiju spajaju se na jednom mjestu – u mozgu, i njihova integracija omogućava mozgu da doživi nešto kao cjelinu. Senzorna integracija započinje u utrobi kada mozak fetusa osjeti pokrete majčina tijela. Golema količina senzorne integracije