Školovanje u Ukrajini na granici je izdržljivosti – nastava se odvija u skloništima, online ili uz stalne prekide zbog zračnih uzbuna. Milijuni djece već godinama nemaju kontinuitet u obrazovanju, a posljedica nije samo obrazovni jaz, nego i slabljenje radne snage i društvenih temelja potrebnih za obnovu zemlje.
Razmjeri problema su ozbiljni. Procjenjuje se da će 2026. godine čak 10,8 milijuna Ukrajinaca trebati humanitarnu pomoć. Istodobno, manje od 60 posto mladih vidi svoju budućnost u zemlji, a samo manjina raseljenih planira povratak. Ako se takvi trendovi nastave, Ukrajina će se suočiti ne samo s financijskim ograničenjima, nego i s nedostatkom radne snage te dugoročnim demografskim padom.
Za Europsku uniju to nije sporedno humanitarno pitanje. Kako Ukrajina napreduje prema članstvu, očuvanje ljudskog kapitala postaje strateška nužnost. Vjerodostojnost obnove ovisi o tome ostaje li u zemlji generacija sposobna za njezinu provedbu.
Ukrajina prolazi jedan od najtežih obrazovnih poremećaja na svijetu. Više od trećine djece i dalje ne pohađa nastavu u učionicama u punom opsegu, a mnogi su nastavnici preopterećeni, raseljeni ili napuštaju profesiju. Dugotrajan gubitak znanja i vještina slabi izglede za zapošljavanje, narušava društvenu koheziju i produbljuje nejednakosti.
Psihološke posljedice rata dodatno pogoršavaju situaciju. Obitelji se suočavaju s gubicima, razdvajanjem i ekonomskim slomom. Bez dostupne psihosocijalne podrške, trauma se ukorjenjuje i prenosi na zajednice, dugoročno slabeći otpornost društva.
Mladi najizravnije osjećaju posljedice – prekinuto obrazovanje, smanjene mogućnosti zapošljavanja i duboku neizvjesnost. Bez ulaganja u vještine, radna mjesta i mentalno zdravlje, Europa riskira da privremeno raseljavanje preraste u trajan demografski problem.
EU je Ukrajinu snažno podržao politički, vojno i financijski, no pomoć mora ići dalje od bojišta. Povratak raseljenih ovisi o funkcionalnim školama, dostupnim uslugama i stvarnim gospodarskim prilikama. Zato EU mora inzistirati na poštovanju međunarodnog humanitarnog prava i zaštiti civila, osigurati neometan humanitarni pristup te smanjiti administrativne prepreke. Organizacije civilnog društva pritom imaju ključnu ulogu u pružanju obrazovanja i psihosocijalne podrške.
Najvažnije je da je potrebno osigurati stabilno, višegodišnje financiranje, a ulaganja u obrazovanje, mentalno zdravlje i zapošljavanje mladih moraju se tretirati kao strateški prioritet. Ako Europa želi da Ukrajina iz ove krize izađe ne samo kao neovisna, nego i kao održiva država, mora ulagati u obranu teritorija, ali i u ljude – sadašnje i buduće generacije.
Prema Euractiv
