Međupredmetno povezivanje u nastavi tjelesnoga odgoja

U nastavi tjelesnog odgoja moguće je povezivati tematske cjeline i pojedine teme s drugim predmetima na različitim razinama. Ključ za uspješno povezivanje leži u temeljitom planiranju, fleksibilnosti nastave te suradnji cijelog učiteljskog tima Iako su neki učitelji izrazili nedostatak znanja i samopouzdanja za uspješno izvođenje međupredmetnoga povezivanja, zadnjih godina zabilježen je napredak, jer se sve više učitelja odlučuje za duboku međupredmetnu suradnju Jedan od važnih ciljeva srednje škole jest poboljšanje kvalitete nastavnoga procesa, povećanje interesa učenika za nastavu i smanjenje njihova stresa zbog velikoga broja predmeta. Jedna od učinkovitih metoda za postizanje tih ciljeva jest međupredmetno povezivanje. Ovaj pristup omogućava učenicima da kombiniraju znanje iz različitih predmeta te razvijaju sveobuhvatnije i korisnije znanje. Često se međupredmetno povezivanje fokusira na povezivanje tema iz različitih predmeta. U članku je opisano kako se učenici uz međupredmetno povezivanje tjelesnog odgoja i prirodoslovlja mogu upoznati s konceptom otkucaja srca. Priprema za cjeloživotno učenje U današnjoj literaturi često se pojavljuju različiti izrazi i stručna mišljenja u vezi s međupredmetnim povezivanjem. Za dublje razumijevanje ove tematike bitno je temeljito poznavanje njihova značenja. „Međupredmetno je povezivanje didaktički pristup koji djecu priprema za učenje tijekom cijeloga života. Ono predstavlja povezivanje sadržaja različitih predmeta unutar nastavnoga plana na horizontalnoj razini i povezivanje određenog predmeta s različitim međupredmetnim područjima (ekološka edukacija, zdravstveni odgoj, prometna edukacija, edukacija za nenasilje...). Za učinkovitost je potrebno jasno prepoznati ciljeve pojedinih predmeta ili područja u tim povezivanjima. Učitelj pokušava određeni sadržaj ili problem prikazati ili obraditi što cjelovitije – isti problem pokušava osvijetliti iz različitih kutova. Stoga ovaj pristup zahtijeva od učitelja dobru definiciju ciljeva i precizno planiranje izvođenja nastave, kao i puno fleksibilniju organizaciju školskog rada.” (Štemberger 2007, 96.) Opisana definicija naglašava da je međupredmetni način poučavanja osmišljen kao cjelovit pristup. Izraz „cjelovit” proizlazi iz ideje o cjelini, što znači da se nešto razmatra u potpunosti (holistički), kao povezana cjelina. Kada to prenesemo u obrazovni proces, riječ je o tome da nastavnik obrađenu temu predstavi u širem kontekstu i iz različitih kutova, povezujući različite predmete. Time nastava postaje smislena cjelina, koja učenicima omogućava bolje razumijevanje svakodnevnog života i potiče ih na razmišljanje o problemima iz različitih perspektiva te o njihovoj praktičnoj primjeni. Planiranje i izvođenje međupredmetnih poveznica Kako bi se postigla maksimalna učinkovitost i kvaliteta međupredmetnoga povezivanja, potrebna je pažljiva priprema. Spontano stvaranje slučajnih poveznica ne donosi najbolje rezultate, stoga je od ključne važnosti da je