U svakoj generaciji djece, počevši od prvih godina vrtića, mogu se prepoznati oni koji su nadareniji od drugih. Kako ćemo ih prepoznati i što će biti s njima u nastavku njihove hodnje kroz odgojno-obrazovni sustav? Kako će se njihova nadarenost dalje razvijati? Što je dužnost države i koja je uloga škole u svemu tome? Što se očekuje od roditelja, a što oni nikako ne bi smjeli činiti...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 21-22 / 08.06.2021.

Poučna priča o životu jedne učiteljice – njezinu djetinjstvu, odrastanju u skromnoj mnogobrojnoj obitelji, o školovanju, životnim i radnim putešestvima, u stalnoj borbi za vlastito ljudsko i profesionalno dostojanstvo… Imala je težak život, ali je pobijedila

Odavno se već priča i piše o pogubnom djelovanju prezaštićivanja djece. Naše razmažene gradske školarce roditelji dugo i nepotrebno vode u školu. Nose im čak i školske torbe da se dječica ne umore. No ovih nekoliko priča sa sela govore o sasvim drukčijem i ljudskijem odrastanju. Unatoč poteškoćama

Zdrav psihički razvoj iziskuje od djeteta da prođe sve razvojne faze, od rođenja do odrasle dobi, bez preskakanja pojedinih faza. No suvremeni pristup odgoju djece s cijelim nizom pogrješnih odgojnih postupaka doveo je do brojnih psihičkih razvojnih poremećaja u dječjoj i mladenačkoj dobi. To je i tema knjige Zašto nam djeca postaju nasilnici njemačkoga dječjeg psihijatra Michaela Winterhoffa, koju za Školske novine komentira školska psihologinja Milijana Kovačević, dopunjujući autorove stavove i vlastitim spoznajama iz svoga „dnevnika školskoga psihologa”

Sve je bilo neopisivo. Svaki mi je izlet nahranio dušu, osnažio tijelo, proširio vidike, bio sjajna teretana za moj mozgić s razvojem po opadajućoj krivulji, preplavio me ljubavlju prema divnim ljudima koji su me okruživali, punio ushitom sred čarobnice Prirode, a da ne govorim o kulturno-povijesnim čudesima koje u sebi krije to malo kamenitog i naoko škrtog prostora Žrnovnice, Peruna, Podmosorja, Mosora...

Prilično je složenije biti razrednik nego samo učitelj. Napose danas kad su se i djeca i roditelji raspojasali, pa sve češće uzimaju stvari u svoje ruke, a prosvjetne vlasti koketiraju s njima prepuštajući djelatnike njihovoj vjetrometini. Osposobljavanju za ulogu razrednika tijekom obrazovanja, pa i kasnije na dodatnim edukacijama, ne posvećuje se dovoljno pozornosti. Ovo je priča o jednoj baki i jednom razredniku, koja pokazuje kako i jedna i druga uloga umnogome ovise o osobnosti onoga tko je baka ili razrednik

Ovo je priča o vrlo uspješnom poslovnom čovjeku, motoristu dobrotvoru gotovo svjetskoga glasa, odličnom organizatoru, voditelju i vođi, primjernu suprugu, ocu troje djece i autoru dojmljive knjige 300.000 kilometara motoavanture, u kojoj priča o svojim vrelima adrenalina, putovanjima prštavima od avanture, izazova, ali i pogibelji

Moja su stopala operirana. Uspješno, ali nedostatak empatije, u nekih koji su s tim itekako imali veze, nažalost, ne može se operirati. No, sustavnošću, promišljenim, upornim, znalačkim radom (i na sebi) te poticajima i odgojem sa srcem, može se početi ili, bolje, nastaviti razvijati tamo gdje je, u nesretnika kojima se to dogodilo, stalo. Empatija se može razvijati gotovo doživotno. Neka je baštine bar budući, jer ona može spasiti svijet. U prilog tomu i ova priča!

U Dječjem vrtiću Ploče, područnom objektu Staševica, u mješovitoj jasličkoj skupini krenulo se u projekt o emocijama koji bi trebao pomoći djeci da nauče izreći i imenovati svoje emocije tako da u tim trenutcima imaju svijest o svojem ponašanju prema drugima te da tijekom aktivnosti i u igri razumiju da imaju pravo na svoje emocije, ali i odgovornost za njih

Kao i svake godine, gimnazijalci ostvaruju znatno bolje rezultate na maturi od učenika strukovnih škola. Iz hrvatskog jezika najveći udio gimnazijalaca (46 posto) dobio je četvorku, dok je većina učenika strukovnih škola (40 posto) dobila trojku. Odličnu ocjenu iz ispita materinskog jezika dobilo je 22 posto gimnazijalaca i 1,32 posto učenika strukovnih škola

Kao i svake godine, gimnazijalci ostvaruju znatno bolje rezultate na maturi od učenika strukovnih škola. Iz hrvatskog jezika najveći udio gimnazijalaca (46 posto) dobio je četvorku, dok je većina učenika strukovnih škola (40 posto) dobila trojku. Odličnu ocjenu iz ispita materinskog jezika dobilo je 22 posto gimnazijalaca i 1,32 posto učenika strukovnih škola

U Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja predstavljeni su konačni rezultati državne mature. Samo je jedan učenik u Hrvatskoj uspio dobiti maksimalan broj bodova na ispitu iz biologije. Troje njih isti je uspjeh postiglo iz matematike (osnovna razina znanja), a po pet iz fizike i psihologije. Sve točne odgovore iz informatike ponudilo je osmero učenika, koliko i njih iz engleskog (viša razina), dok je u slučaju kemije riječ o devet pristupnika maturi. Matematiku na višoj razini znanja s maksimalnim brojem bodova riješilo je 12 učenika.

Gotovo 20 posto učenika palo je na državnoj maturi: 5.612 učenika od njih blizu 29 tisuća koliko ih je pristupilo ispitima nije uspjelo zadovoljiti prag prolaznosti. Trećina učenika strukovnih škola pala je na maturi, dok se broj gimnazijalaca koji će morati ponoviti ispite u jesenskom roku ove godine u odnosu na prošlu gotovo udvostručio: lani je palo 223 gimnazijalaca (2,2 posto), a ove godine njih 421 (četiri posto). Najgore riješen ispit je onaj iz fizike – pao ga je gotovo pa svaki drugi učenik.