Na današnji dan, u subotu 14. siječnja 1950. godine, tiskan je prvi broj Školskih novina, što nam danas, kao jedinom preostalom glasilu (dvotjedniku) za učitelje, nastavnike i profesore daje za pravo reći da imamo (i) sreće što smo, na početku 76. godine novinskog života, i dalje prisutni među svojim čitateljima i pretplatnicima, mahom u dječjim vrtićima, školama i visokoškolskim institucijama. (Budući da je prosječni životni vijek muškaraca u Hrvatskoj 76,1 godina, a među ženama pet godina više, možemo zaključiti da je dobro što su Školske novine dobile naziv u ženskome rodu množine!).

Uokvirena naslovnica prvog broja Školskih novina, čije uredništvo potpisuje profesor, prosvjetni inspektor i iskusni novinar Tone Peruško (1905. ‒ 1976.), i danas je na zidu naše redakcije u dijelu zgrade Hrvatskog učiteljskog doma. To predivno zdanje, drugi po redu učiteljski dom u Europi, smješteno na nekadašnjem Sveučilišnom trgu, danas je, nažalost, nakon potresa oronulo (čeka obnovu). 

Trenutačnim brojem novinara koji danas rade list možemo se poistovjetiti s prvim brojem u kojem su, uz Peruška, u prvoj redakciji sjedila tri novinara. Praksa koja je ostala identična 1950. i 2026. jest da Školske novine ne bi uspijevale popuniti svoje stranice (danas njih 40 po izdanju) bez suradnje s prosvjetnim praktičarima. U svakome broju ŠN njihovih je tekstova barem 20, što novine i čini – prosvjetnim novinama, otvorenima svakom kvalitetnom tekstu odgojitelja, učitelja, nastavnika, profesora, znanstvenika.

Iz Peruškova uvodnika iz 14. siječnja 1950. zato citiramo bitnu rečenicu: „Iznošenjem svojih iskustava, prijedloga i mišljenja školskih praktičara, mi ćemo pomoći da se izgradi i nova pedagoška nauka.” Bilo bi nam drago kada bismo mogli reći da Peruškova misao vrijedi i danas, jer Tone je tada uspio. Ali ne, u vremenima kada se srozavaju naklade gotovo svih tiskanih medija u svijetu, kada pedagoška praksa i znanje nisu na čelu društva, pomirimo se s time da smo mali, ali istaknimo kako iza sebe ostavljamo nevjerojatno bogat trag vrijedan spomena i čuvanja, a uz to imamo volju zdušno nastaviti rad na učiteljskim novinama.

U povodu 35. obljetnice ŠN, 1985., dr. Dragutin Franković u tekstu „Glasnik novog vremena“ napisao je sljedeće: „ŠN su tako i počele svoje postojanje kao glasnik novoga, kao podrška najboljima i poticaj sustalima, kao optimistička nota u stvarnosti punoj teškoća, borbe i odricanja, kao poziv na nesebičan odnos prema radu – svim zaprekama usprkos.” Tada, kao i danas, novine su se trudile pratiti savjetovanja učitelja i nastavnika, u svakom broju donositi vijesti o novim metodama rada škola, o novim pojavama u školstvu, informirati o važnim inicijativama, donositi dopise s terena i, što je najvažnije – poticati učitelje na nove napore, isticati njihove uspjehe, iznositi kritike i prijedloge, nizati probleme. Upravo su iz tog razloga u onim vremenima učitelji i prihvatili Školske novine kao svoje glasilo, naklada je rasla iz broja u broj, a time i pedagoški utjecaj lista. Poveznica brojeva ŠN nekada i ovih danas jest i u ustrajnosti da ostanemo glas učitelja, što je uostalom i bila prešutna misao svih glavnih urednika i suradnika ŠN. Zadržali smo čak i naziv pojedinih rubrika – poput kolumne Među nama ili rubrika Odgojno-obrazovna praksa i Svijet.

Dvotjednik ŠN tiska se u istoj tiskari kao i dnevne novine u Zagrebu, uz manju nakladu, koju pokušavamo kompenzirati sadržajem na web stranici skolskenovine.hr, gdje su čitateljima dostupna digitalizirana izdanja svih novina od 2006. do danas (svakome tko voli znati više o našemu školstvu, ta izdanja sigurno će proširiti vidike). Ako nekoga od vas, dragi naši čitatelji, zanimaju starija izdanja, ne libite se, uz najavu, navratiti u Hebrangovu 40. Sva su ukoričena po godinama.

Jedan je pametan čovjek rekao (1982.): Škola nije harmonika, pa da je rasteže kako k'o hoće. 

Vidite, to 75 godina vrijedi i za vaše Školske novine. Ako ih itko može rastezati, ali u pozitivnom obliku glagola, onda su to učitelji i profesori svojim doprinosima - idejama, kritikama, pozitivnom praksom. Sve s najboljom voljom da nam Školske novine ostanu i ozbiljne i zaigrane prisutne na ovome mjestu još mnogo, mnogo godina.