Činjenica jest da se u pojedinim školama daje na znanje učenicima kako se očekuju bolji rezultati na ispitima i u tom smislu učitelji daju određene upute. Problem je što u nekim školama smatraju da se njihov uspjeh mjeri prema rezultatima nacionalnih ispita, što, naravno, nije točno, kaže Jasmina Hamer
Nacionalni ispiti nisu hrvatska izmišljotina. Pišu ih učenici u mnogim europskim državama. Recimo, u Irskoj na kraju svakog razreda učenici iz svih predmeta pišu takav ispit o kojemu im ovisi zaključna ocjena, jer tijekom nastavne godine nema ocjenjivanja. I tamo onda i ocjena iz nacionalnog ispita može biti element za upis u srednju školu. Kod nas nikako, jer je to provjera znanja učenika iz četverogodišnjeg razdoblja i ne može biti ni govora da utječe na zaključnu ocjenu u osmom razredu pa samim time niti da bude dodana vrijednost pri upisu u srednju školu
Pitanje je koliko povratne informacije kao i one iz svih drugih istraživanja mogu biti korisne prosvjetnoj politici, prosvjetnoj vlasti, pripadajućim agencijama da na temelju njih redefiniraju i stručno usavršavanje učitelja, i formalno obrazovanje u kojemu će biti puno više dokimologije, i kurikulume pojedinih predmeta, metode poučavanja, praćenja i vrjednovanja postignuća učenika