Vitamini su za život neophodne supstancije koje u tijelu sudjeluju u brojnim metaboličkim procesima. Organizam ih ne može sam sintetizirati, nego ih mora dobiti izvana, hranom. Kod poremećenog unosa vitamina u organizam nastaju bolesna stanja, bilo da se radi o djelomičnom nedostatku (hipovitaminoze) ili potpunom nedostatku (avitaminoze). Dakle, radi se o nedovoljnom unosu vitamina u tijelo ili tijelo nije u mogućnosti iskorištavati već unesene vitamine.
U posljednje vrijeme ponovno se razbuktala rasprava o vitaminu B17 (stručno kemijsko ime letril-amigdalin). Pojavila se pomama za tim vitaminom, posebno među bolesnicima oboljelim od zloćudnog tumora jer se objavljuju priče o slučajevima uspješnog izlječenja nakon primjene pripravaka vitamina B17 koji je sintetiziran prije pedeset godina, sadrži spojeve cijanida. Odmah nakon otkrića počelo se tvrditi da zaustavlja rast tumora, da zaustavlja širenje metastaza (kod miševa), ublažava bol, da može pomoći u prevenciji raka, stimulirati imunološke, obrambene tjelesne snage. Najviše vitamina B17 ima u sjemenkama breskve, marelice, badema, šljive, jabuke, maline, jagode, kupine.
Mnogi su slučajevi pokazali da se vitamin B17 obično dobro podnosi. Kod nekih osoba zabilježene su nuspojave kao glavobolja, vrtoglavica, povraćanje, mentalna konfuzija, a kod nekih i one teže prirode: oštećenja jetre, abnormalni pad krvnog tlaka pa čak je bilo i smrtnih slučajeva.
Uglavnom, do 70-ih godina prošlog stoljeća ta je supstanca stekla veliku popularnost kao agens protiv raka. Međutim, radost praktičara alternativne medicine i industrije povezane s njom, koji su u svemu tome nalazili veliki financijski interes, nije dugo trajala. Naime, već
1980-ih godina američka agencija FDA, objasnivši svoj korak činjenicom da učinak vitamina nije znanstveno dokazan u primjeni u ljudi, kao što nije dokazana ni neškodljivost, odnosno sigurnost kod primjene. Godine 1995. u SAD-u su zabranili i stabla gorkog badema. Agencija zahtijeva nove informacije o njegovoj učinkovitosti, odobrene na temelju znanstveno provedenih kliničkih pokusa. Nije trebalo dugo čekati da i engleska vlada slijedi američki primjer pa je 2002. godine zabranila prodaju sjemenki breskvi i marelica i proizvodnju njihova ekstrakta i pilula.
Dok još mnogi praktičari alternativne medicine vjeruju da je vitamin B17 dobar u liječenju raka, ipak većina smatra da se ne smije koristiti kao primarno liječenje kod bilo kojeg pacijenta. Umjesto toga, ako se tko ipak odluči primijeniti ga, onda to treba upotrijebiti kao dodatak hrani i svakako započeti s malim dozama. Savršeno je jasno da su potrebna nova istraživanja koja će odlučiti o djelotvornosti, najefikasnijoj dozi, mogućim toksičnim reakcijama i dugoročnim nuspojavama.
Australski ured za lijekove (TGA) danas razmatra svaki pojedinačni slučaj pacijenta koji želi koristiti vitamin B17 i odlučuje hoće li mu se dopustiti uvoz pripravka. I komisija Europske unije donijela je 2012. godine popis dopuštenih zdravstvenih tvrdnji, koje se navode na hrani. Na tom popisu nema vitamina B17. Današnja službena medicina, farmakologija i nutricionisti još nisu u potpunosti otvorili vrata primjeni tog vitamina.
