Citiram vijest iz dnevnog tiska: U istražnom zatvoru završio je 17-godišnjak uhićen u Trogiru nakon što je motociklom pokušao pregaziti policajca te mu tri puta nudio mito od tisuću eura kako bi izbjegao kazneni progon.
Pripadnici interventne policije uočili su maloljetnika kako ulicama Trogira vozi motocikl bez registracijskih oznaka na stražnjem kotaču. Unatoč svjetlosnim i zvučnim policijskim signalima, vozač se odbio zaustaviti, pretjecao je preko pješačkog prijelaza i nastavio vožnju u blizini osnovne škole, nakon čega je u jednom trenutku stao.
Kada su mu policajci prišli, maloljetnik je ponovno pokrenuo motocikl i ubrzao prema policijskom službeniku. Policajac se uspio izmaknuti kako bi izbjegao nalet, a zatim je rukom uhvatio vozača te su obojica pala na tlo. Uslijedila je ponuda za mito. Triput.
Druga vijest
Citiram iz istoga dana drugu vijest: Tri mjeseca od požara zgrade Vjesnika, zbog čega su uhićena dvojica 18-godišnjih maturanata, Općinsko kazneno državno odvjetništvo okončalo je istragu i podignulo optužnicu. Tinejdžeri su optuženi za kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Za to zakon predviđa do 10 godina zatvora, no s obzirom na to da će se njima baviti Odjel za mladež, za pretpostaviti je da će i kazne, ako budu proglašeni krivima, biti blaže.
Vijest se nastavlja: istražitelji su se putem forenzičkih alata domogli prethodno obrisanih na stotinu poruka iz mobitela prvoosumnjičenog maturanta. U jednoj od njih pitao je Chat GPT kako da uzme bosansko državljanstvo ako je punoljetan i rođen u Hrvatskoj. Zanimalo ga je može li to napraviti u veleposlanstvu i treba li mu za to roditelj. Nakon ovoga, crnokronikaška priča više ne zvuči poput vijesti već sindroma kapilarnog efekta.
Citirani tekst o sudbini mladića iz Vjesnika napisala je neumorna kolegica, legenda rubrike Crna kronika dnevnog lista. Nazivam je da podijelimo razmišljanja. U kojoj su mjeri klinci preuzeli obrasce ponašanja koje vide kod odraslih? 'Pomažu' li im primjeri iz politike i društva? Preuzimaju li logiku izbjegavanja odgovornosti ako je ona društveno normalizirana? Umjesto odgovora, nudi zaključak: – Da su ti klinci na vrijeme dobivali ćušku od roditelja, ovo se ne bi dogodilo.
Dobra skrb
Ćuška, dakako, u jeziku te iskusne novinarke ne znači udarac po glavi, znači ponajprije odgoj i primjerenu roditeljsku skrb.
Nakon niza primjera koje pratimo godinama o debelo punoljetnim pojedincima iz društvenog života Hrvatske koji su se domogli putovnice druge države, misli radnije idu u smjeru „nije valjda da će tako biti i dalje”. Nije, naime, valjda da su ozbiljno posrnuli klinci 'naučili' kako se snaći na primjeru jednako posrnulih nečijih idola, preuzimajući logiku izbjegavanja odgovornosti jer je ona, eto, društveno normalizirana? Postoji mogućnost da odgovor valja tražiti u svijesti 18-godišnjaka o ozbiljnosti situacije, razmišljanju o alternativi (izlazu), odnosno pukoj panici nakon događaja. Jer, ako tinejdžer u kriznoj situaciji odmah pomisli na alternativnu putovnicu i pravne rupe, to može sugerirati da percipira sustav kao nešto što se nadmudruje, a ne kao okvir odgovornosti. Na nesreću, izgleda da je doista tako.
Svi oni skupa (i palitelj zgrade, i podmititelj policije, i kvartovski pljačkaši, i agresivni ćelavci pod krinkom navijača) znaju za javne osobe koje sele imovinu, prebivališta ili državljanstva iz pravnih ili poreznih razloga. Dakle, itekako su svjesni narativa o 'snalaženju' kao vrsnoj disciplini, maltene sportskoj.
Ovi ili neki drugi mladići pod optužnicom ne relativiziraju svoju odgovornost zbog toga što su jučer samostalno otkrili takav model ponašanja, već zato što su svjesni da u društvu postoji obrazac kojim dominira poruka: ja sam uspio jer je glupo ne pokušati izbjeći posljedice.
I nije pitanje što su oni (tinejdžeri) mislili, nego kakav je njihov imaginarij odgovornosti?
Očito, vrlo daleko od novootkrivene vrste Dorado hobotnice koja je naučila čuvati jaja u združenoj skupini na morskom dnu blizu obale Costa Rice. Dorado hobotnica uspjela je razumjeti da će lakše očuvati jaja blizu hidrotermalnih izvora na podvodnoj stijeni ako se drži u skupini svojih jednako pametnih i snalažljivih rođaka. Nažalost, neki posrnuli klinci drže se očito pravila ponašanja svojih glupljih 'rođaka'.
Pa se pitam: što škola može s tim?