Knjiga koja liječi dušu

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, gotovo svaka sedma osoba u svijetu živi s mentalnim poremećajem, najčešće s anksioznošću ili depresijom. Polovina svih poremećaja počinje do 14. godine života, a čak 75 posto do 24. godine Ovogodišnja poruka Svjetske zdravstvene organizacije naglašava da je mentalno zdravlje temelj svakoga učenja, odnosa i rasta te da pravo na mentalno zdravlje pripada svima – djeci, mladima i odraslima. U školskom kontekstu ta je poruka osobito važna. U učionicama, hodnicima i knjižnicama svakodnevno se susreću različite emocije: radost, tjeskoba, neizvjesnost, ponos, strah i nada. Sve više učenika traži mjesto gdje mogu usporiti, predahnuti i osjetiti da ih netko vidi i razumije. Upravo tu ulogu često preuzima školska knjižnica, prostor koji nudi tišinu, prihvaćanje i mogućnost izražavanja kroz knjigu i razgovor. Knjiga i emocionalni razvoj U svijetu stalne povezanosti i brzine, čitanje postaje oblik smirenja, a knjiga – most prema samospoznaji. U ozračju koje ne traži natjecanje ni uspoređivanje, djeca i mladi pronalaze vrijeme za odmor, razumijevanje i rast. Knjiga tada više nije samo izvor znanja, nego put prema unutarnjem miru i dubljem razumijevanju sebe i drugih. Biblioterapija je pedagoški pristup koji se koristi knjigom kao sredstvom emocionalnoga razvoja i mentalne dobrobiti. U školama se provodi u obliku razvojne biblioterapije, koja ne ulazi u područje terapije u užem smislu, nego potiče samorazumijevanje i empatiju čitanjem, razgovorom i refleksijom. U književnim likovima učenici prepoznaju vlastite osjećaje, uče promatrati različite perspektive i pronalaze smirenje u tekstu. Teorijski modeli objašnjavaju učinak biblioterapije u trima povezanim procesima: identifikaciji, katarzi i uvidu. Čitatelj se poistovjećuje s likom, emocionalno proživljava njegova iskustva, a zatim stječe novu spoznaju o sebi i drugima (Rozalski, Stewart i Miller, 2010). Knjižničar u tom procesu ima ulogu tihu, ali važnu – on stvara ozračje povjerenja i vodi dijalog koji čitanje pretvara u siguran prostor emocionalnoga izražavanja. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2025), gotovo jedna od sedam osoba u svijetu živi s mentalnim poremećajem, najčešće s anksioznošću ili depresijom. Polovina svih poremećaja počinje do 14. godine života, a čak 75 posto do 24. godine. U Hrvatskoj se, prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ, 2024), bilježi porast slučajeva depresije među djecom i mladima, dok stigma i dalje sprječava mnoge da potraže pomoć. Siguran prostor Škola, kao okružje u kojem djeca provode veći dio dana, ima presudnu ulogu u prepoznavanju i očuvanju mentalnoga zdravlja. Nacionalni Strateški okvir razvoja mentalnoga zdravlja do 2030. (Ministarstvo zdravstva RH, 2022) posebno ističe školsku knjižnicu kao sigurno i pristupačno mjesto za razgovor, podršku i prevenciju. Školska knjižnica prirodno se oblikuje kao „treći prostor” – između formalnoga učenja i osobnoga razvoja. U njoj učenici