Svi se rađamo različiti, kako po izgledu tako i po sposobnostima, ali je važno znati da prihvaćanje nije nešto s čime se rađamo, već se ono uči i razvija odgojem, kako u obitelji tako i u školi

Čitanjem prigodne priče i razgovorom o jednostavnim i složenim emocijama učenici su osvijestili kako su one važne, prirodne i sastavni dio svakodnevnoga života

Godine 2021. odlučila sam svoj plan rada u školi obogatiti drukčijim sadržajem te izići izvan klasičnih okvira nastave. Pozvala sam članove „Rajske ptice”, udruge za osobe s intelektualnim teškoćama Karlovačke županije, da prisustvuju mojim satima i aktivno sudjeluju u nastavnom procesu. Smatram da je današnje učenike potrebno senzibilizirati za suživot s osobama s teškoćama u razvoju, poticati ih na interakciju te razvoj socijalnih vještina i primjerene komunikacije. Upravo zato osmislila sam niz zajedničkih aktivnosti kojima su se ove vrijednosti mogle ostvariti u stvarnom, neposrednom susretu. U suvremenom društvu mnogim mladima nedostaje empatija i briga za druge, stoga sam odlučila barem djelomično otvoriti vrata tom svijetu aktivnim i kontinuiranim suradnjama, koje se iz godine u godinu nadograđuju radi stvaranja tolerantnijega, otvorenijega i inkluzivnijega školskoga okružja.

Brisanje granica

Prvi susret u našoj školi, koji smo simbolično nazvali „Ljepota različitosti”, okupio je moje tadašnje učenike šestog razreda i korisnike Udruge „Rajska ptica” s voditeljicama Nikolinom Bakale Opat i Martinom Klešić. Susret je u početku djelovao pomalo neobično, barem tijekom prvih nekoliko minuta, jer sudionici nisu znali što očekivati ni kako se međusobno ponašati. Međutim, vrlo brzo, za vrijeme odvijanja radionica slobodnoga karaktera, u igri praćenoj smijehom učenici i njihovi gosti počeli su se upoznavati, razvijati prijateljsko ponašanje te se spontano poticati na uzajamno prihvaćanje. Jako mi je bilo važno da moji učenici osvijeste da smo svi različiti – kako u izgledu tako i u sposobnostima – te da svatko od nas zaslužuje biti prihvaćen u svojoj zajednici. Prihvaćanje nije nešto s čime se rađamo, već se ono uči i razvija odgojem, kako u obitelji tako i u školi. Upravo to smatrala sam svojim osobnim zadatkom i misijom kao učiteljice. Vjerujem da samo takvim načinom razmišljanja i djelovanja možemo pridonijeti promjenama u društvu – promjenama nabolje. Za sljedeću zajedničku aktivnost dogovorili smo se da to bude toga proljeća u Karlovcu, uz rijeku Koranu, gdje smo realizirali nastavu na otvorenom, što se pokazalo kao pun pogodak. U radionice su se tom prigodom uključili i poneki roditelji, čime je cijeli projekt dobio dodatnu vrijednost i širinu.

Od 2022. godine ostvarujemo suradnju s Centrom za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Karlovac, ustanovom koja obrazuje učenike do 21. godine života. Početak suradnje obilježio je poziv djelatnici Centra, edukacijskoj rehabilitatorici Dubravki Kocanjer, koja je svesrdno prihvatila prijedlog dolaska svojih učenika u našu školu, u moj tadašnji sedmi razred. Riječ je o istoj skupini učenika koji su sa mnom iz godine u godinu rasli, obogaćujući svoj razvoj znanjima i vještinama koje nadilaze okvire nastave Hrvatskog jezika. U okviru projekta „Rastimo u zajedništvu” u dvama susretima izrađivali smo didaktičke igračke namijenjene učenicima s teškoćama u razvoju niže osnovnoškolske dobi (Shoebox Tasks). Učenici sedmoga razreda s velikim su zanimanjem i odgovornošću prihvatili zadatak. Uz stručne smjernice kolegice Kocanjer i uz pomoć njezinih učenika izrađeno je desetak didaktičkih sredstava koja su potom odnesena u Centar i podijeljena mlađim skupinama za svakodnevni rad. Tijekom sljedećega susreta učenici su imali priliku pobliže upoznati specijalizirane učionice Centra, poput senzorne sobe i logopedskog kutka, kao i raznovrsne prilagođene materijale za učenje – od knjiga do suvremenih uređaja – te sam način rada s učenicima s teškoćama u razvoju.

Ljubaznost na dar

Cilj ove suradnje bio je omogućiti učenicima Osnovne škole „Vladimir Nazor” uvid u drukčije uvjete učenja i rada od onih na koje su navikli, ali i osvijestiti važnost asistivne tehnologije i prilagodaba koje znatno olakšavaju i unaprjeđuju proces učenja učenicima kojima je takva podrška potrebna.

U školskoj godini 2023./2024. ostvarili smo još jednu uspješnu suradnju s Centrom za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Karlovac te kolegicom Dubravkom Kocanjer, ovoga puta s temom „Ljubaznost svima na dar”. Projekt je bio usmjeren na obilježavanje Svjetskoga dana ljubaznosti, a svrha mu je bila promicanje i poticanje ljubaznosti, tolerancije i socijalne interakcije, kao i razvoj senzibiliteta za vlastite postupke prema drugima te međusobno poštovanje. Tijekom aktivnosti učenici su gledali prigodne videozapise o ljubaznosti, nakon čega su izrađivali drvene predloške i papirnate trake s ljubaznim porukama. Drveni su predlošci dodatno likovno oblikovani i ukrašeni, a potom postavljeni u različite školske prostore kako bi bili vidljivi učenicima i djelatnicima škole te potaknuli razmišljanje o važnosti te teme u svakodnevnom životu. Završni dio aktivnosti bio je usmjeren na širenje ljubaznosti malim, ali važnim gestama – učenici su darivali kartice s ljubaznim porukama slučajnim osobama u javnom prijevozu, čime su naučeno prenijeli iz školskog okružja u stvarni život i zajednicu.

Važnost tolerancije

U školskoj godini 2024./2025. ostvarili smo suradnju s edukacijskom rehabilitatoricom Andrejom Lekić, djelatnicom COODM-a. Projekt pod nazivom „Nikom ne sudi – tolerantan budi!” obuhvatio je moje petaše (novu generaciju razredništva) te njezine šestaše i sedmaše, a svrha je projekta obilježavanje Međunarodnog dana tolerancije. Osim razvijanja tolerancije kao prijeko potrebne vrijednosti suvremenoga društva, učenici su poticali kulturnu socijalnu interakciju te se upoznavali s asistivnom tehnologijom. Učenici Osnovne škole „Vladimir Nazor” najprije su posjetili Centar, gdje su bili srdačno i toplo ugošćeni, a tijekom radionice pisali su na šarene papiriće razloge zbog kojih su sretni i na čemu su zahvalni te ih lijepili na plakate s prigodnim porukama. Nakon toga su obojenim dlanovima ostavljali otiske prijateljstva, simbolično naglašavajući zajedništvo i prihvaćanje. Plakate smo međusobno razmijenili te oni danas krase naše učionice. Tijekom drugoga susreta, održanoga u našoj školi, izrađivali su se šareni ukrasi za učionicu s porukama o toleranciji, pri čemu je svaki učenik ostavio svoj jedinstveni trag i doprinos zajedničkom radu.

Početkom ove nastavne godine korisnici Udruge „Rajska ptica” ponovno su posjetili našu školu. Kako aktivno provodimo Erasmus+ akreditaciju, odlučila sam temu održivoga razvoja povezati s našim zajedničkim aktivnostima te obilježiti Svjetski dan čistih planina radionicom pod nazivom „Zeleni korak za naše planine”. Obuhvaćala je dijalog o važnosti planina, životinjama koje u njima obitavaju, prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju u planinama te o planinarima koji svojim entuzijazmom i voljom promiču ljubav prema prirodi i brigu za okoliš. Učenici su potom pisali pismo šumi, navodeći primjere očuvanja okoliša, a zaključili smo da je nužno živjeti u skladu s prirodom. Radionica je završila likovnim izričajem – crtanjem vlastite vizije čiste planine. Susret smo dodatno obogatili zajedničkom sadnjom stabla u školskom dvorištu, čime smo dali konkretan doprinos očuvanju prirode. To će biti naše drvo – simbol novih prijateljstava i uspješne suradnje.

Mentalno zdravlje djece i mladih

Trenutačno je u tijeku projekt „U bojama razumijevanja”, koji i ove školske godine provodim s kolegicom Andrejom Lekić, a posvećen je uvijek aktualnoj temi mentalnoga zdravlja. Svrha je projekta osvijestiti izazove povezane s mentalnim zdravljem djece i mladih.

U ožujku ćemo u sklopu projekta obilježiti i Dan sindroma Down jer kolegica u svojem razredu ima učenika s tim sindromom, a želja nam je da i ostali učenici steknu osnovna znanja te razviju razumijevanje i empatiju. Čitanjem prigodne priče i razgovorom o jednostavnim i složenim emocijama učenici su osvijestili kako su one važne, prirodne i sastavni dio svakodnevnoga života. Središnji dio susreta bio je posvećen vizualizaciji emocija putem boja. Učenici su istraživali značenja pojedinih boja te izrađivali kreativne prikaze osjećaja, koji danas krase zidove učionice. Također su osmislili korisne savjete o tome kako se nositi s različitim emocionalnim stanjima. Radionici se pridružila i naša školska psihologinja Ana Horvat, čime je tema mentalnog zdravlja obrađena i interdisciplinarno, dodatno obogaćujući iskustvo učenika.

Ovakvi oblici suradnje potvrđuju koliko je važno učenicima pružiti iskustveno učenje koje nadilazi granice učionice te potiče razvoj empatije, tolerancije i socijalnih vještina. Povezivanjem škole s ustanovama i stručnjacima iz zajednice stvaraju se vrijedna partnerstva koja učenicima omogućuju dublje razumijevanje različitosti te razvijanje pozitivnih stavova prema inkluziji. Različitosti se prepoznaju, prihvaćaju i doživljavaju kao bogatstvo, a ne smetnja. U budućnosti je važno nastaviti i proširivati ovakve suradnje, osmišljavati nove zajedničke projekte te uključivati još veći broj učenika. Time se ne obogaćuje samo odgojno-obrazovni proces već se sustavno gradi školsko okružje u kojem se njeguje prihvaćanje, solidarnost, razumijevanje i međusobno poštovanje kao temeljne vrijednosti zajednice.

OŠ „Vladimir Nazor”, Duga Resa