Među istaknutim suradnicima Školskih novina, čija dostignuća prikazujemo u Vremeplovu, jest i Nikola Pastuović, teoretičar razvoja odgojno-obrazovnih znanosti, interdisciplinarnog pristupa u istraživanju obrazovnih fenomena i obrazovnih sustava, s posebnom usmjerenošću na obrazovne reforme. Za te zahtjevne uloge afirmirao se kao dvostruki doktor znanosti (psihologija i pedagogija) te brojnim studijama, plodnim inicijativama i ostvarenjima, postigavši znanstveni status professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. 

Na poprištu obrazovnih znanosti prof. Pastuović znatno se razlikuje od većine naših pedagoških teoretičara jer ne prihvaća koncept pedagogije kao krovne znanosti o odgoju i obrazovanju. Taj stav izvodi iz tvrdnji uglednih svjetskih pedagoga i vlastitih spoznaja po kojima pedagogija uopće nije znanost jer ne proizvodi nove znanstvene spoznaje i otkrića, što je temeljno obilježje svake znanosti. Ona ne objašnjava znanstvenim argumentima, nego samo opisuje i sistematizira obrazovne fenomene i po tome ima razinu primijenjene teorije koja u praktične svrhe preuzima spoznaje pravih znanosti o obrazovanju (psihologija obrazovanja, sociologija obrazovanja, obrazovna antropologija i dr.) i s pomoću njih oblikuje obrazovnu praksu.

Iz toga stava proizlazi Pastuovićevo isticanje interdisciplinarnosti u proučavanju obrazovnih pojava, po čemu je pristaša edukologije u tumačenju i sistematizaciji obrazovnih znanosti, što je posve drugi pristup od onoga u tradicionalnoj pedagogiji. Edukološki pristup obrazovanju preuzeo je od zapadnih teoretičara, posebno američkih koji su ga i osmislili, i o tome je napisao kapitalnu monografiju Edukologija (1999.), za sada jedinu knjigu o toj temi na hrvatskom jeziku. Ta studija posve odudara od dotadašnjih udžbenika pedagogije i njihova tumačenja ciljeva, strukture i izvedbe obrazovnog procesa, zasnovane na europskoj tradiciji obrazovanja koja seže u antičko doba, a na znanstvene su je osnove pokušali postaviti u 19. stoljeću njemački filozofi i pedagozi, posebno Johann Friedrich Herbart. Na toj se pedagoškoj osnovi razvijalo i školstvo u Hrvatskoj od obrazovne reforme Marije Terezije u 18. stoljeću do našeg vremena pa je pedagoški koncept obrazovanja u nas povijesno uvriježen, razrađen i kadrovski osiguran. Stoga su hrvatski vodeći pedagozi odbili prihvatiti Pastuovićevu koncepciju kao nepotrebnu i protutradicijsku inovaciju za koju nisu bili spremni pa njegova knjiga nije doživjela širi prijam i raspravu adekvatnu njezinu inovacijskom potencijalu i važnosti. Međutim, zbog zahtjeva neokapitalističkog gospodarstva i društva koje je uspostavljeno u Hrvatskoj nakon osamostaljenja te ujednačavanja pristupa obrazovanju u Europskoj uniji, država je zakonom nametnula preobrazbu hrvatskog školstva po teoriji kurikula koja pripada upravo edukološkom ustrojstvu obrazovanja i obrazovnih znanosti. Time su Pastuovićeve ideje potvrđene u praksi hrvatskog školstva te su ih morali prihvatili i pedagozi, prešutno odbacujući tradicionalne pedagoške i didaktičke forme koje se ne mogu uključiti u kurikulni koncept i prihvaćajući kurikulne strukture i terminologiju. Ipak tradicionalna pedagoška struktura na sveučilištima ne mijenja se tako brzo zbog profesijske tromosti i needuciranosti kadrova u novom duhu.

Druga je kapitalna Pastuovićeva knjiga Obrazovanje i razvoj (2012.), također jedinstvena u literaturi o obrazovanju ne samo na hrvatskom jeziku (vidi opširniji tekst u ovom Vremeplovu) koja upozorava na bitne čimbenike obrazovanja kao razvojnog društvenog resursa o kojima je potrebno voditi brigu u planiranju i izvođenju obrazovnih promjena. Pravi je to teorijski priručnik za svakoga tko želi upoznati cjeloviti fenomen odgoja i obrazovanja, a posebno za one koji se bave obrazovnim promjenama i reformama.

Svoje ideje modernizacije obrazovanja i preuzimanja naprednih ideja iz razvijenog demokratskog svijeta Pastuović je nastojao prenijeti i u Hrvatsku. Jedan je od glavnih inicijatora osnivanja Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske 1991. godine i među njezinim glavnim aktivistima u to vrijeme. Takve udruge stručnjaka postoje i u drugim europskim zemljama. Akademija okuplja ugledne članove znanstvene zajednice u Hrvatskoj koji se bave, na raznim fakultetima, institutima i drugim ustanovama, istraživanjem pojedinih aspekata odgoja i obrazovanja, na osnovi interdisciplinarnosti. Time je napravljen novi korak u strukovnom organiziraju i povezivanju istraživača obrazovanja u svim znanostima, nasuprot monodisciplinarnom ustroju najstarije udruge prosvjetnih djelatnika u Hrvatskoj – Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u kojemu su dugo dominirali pedagozi, a koja je također u novije vrijeme prihvatila interdisciplinarnost članstva i djelovanja u obrazovnoj praksi. Pastuović je pritom pokazivao rijetku skromnost ne želeći zauzeti čelno mjesto ni tamo gdje bi se to očekivalo zbog važnosti njegova angažmana.

Stručna temeljitost Nikole Pastuovića, kojom nadilazi dnevnopolitičke narative u promišljanjima o razvoju i obrazovanja, vidi se i u povjerenju koje su mu iskazivale prosvjetne vlasti u kreiranju obrazovnih promjena, neovisno o njihovim ideologijama. Tako je bio na čelu stručnih timova za izlaz iz kaotičnog stanja nakon sloma socijalističke samoupravne reforme školstva pri kraju postojanja bivše države, ali i u izradi reformskih dokumenata u neovisnoj Hrvatskoj neovisno o strankama na vlasti.

Po ostvarenjima koje je postigao i njihovoj recepciji u praksi, a koja se događa sporo i postupno zahvaljujući tromosti obrazovnog sustava te nepredvidivosti i promašajima politike, uz puno otpora tradicionalnih struktura u znanosti i školstvu, Nikola Pastuović može se nazvati stručnjakom ispred svoga vremena čije se ideje, unatoč otporu, sumnjama i ignoranciji, ipak ostvaruju. 

Nikola Pastuović o Školskim novinama

Jedina periodika koja povezuje teoriju i praksu obrazovanja

U promoviranju razvojnih promjena u obrazovnom sustavu i odgovarajućim teorijskim pristupima važnu su ulogu odigrale Školske novine. To potvrđuje iskustvo pisca ovoga članka. S jedne strane, Novine su prepoznale inovativnu važnost nevelike knjižice Edukološka istraživanja, tiskale je i predložile autora za Nagradu Grada Zagreba. Osim što je naklada publikacije od 2000 primjeraka u trenutku rasprodana, njezin je autor i dobio Nagradu kao prvi psiholog i pedagog u Hrvatskoj. To ga je dodatno motiviralo da se upusti u pothvat pisanja Edukologije na temelju višegodišnjeg istraživanja svjetske produkcije obrazovnih znanosti. Novine su u više nastavaka prikazale neke najvažnije dijelove ove knjige koja je, prema očekivanjima, izazvala tihi otpor tradicionalne pedagoške zajednice. No, s druge strane, promovirale su autora kao stručnjaka za obrazovne sustave čije je savjete i analize tražilo više ministara/ministrica obrazovanja. Ipak, valja mi priznati da sam suradnjom s Novinama bio na dobitku i kao njihov čitatelj. Školske novine jedina su periodika u nas koja kontinuirano povezuje svijet školske prakse s teorijskim spoznajama. Zato sam, čitajući, osobito njezine kolumne, imao priliku štošta naučiti.

Životni put Nikole Pastuovića

Nikola Pastuović rođen je u Ljubljani 20. rujna 1937. godine. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i stekao doktorat pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Skopju. Od 1964. do 1979. godine istraživač je u Zavodu za industrijsku andragogiju Radničkog sveučilišta „Moša Pijade”, potom nastavnik u Centru za pedagoško osposobljavanje i istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, te je na Filozofskom fakultetu – Pedagogijske znanosti u znanstveno-nastavnim zvanjima od docenta do redovitog profesora u trajnom zvanju te na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do umirovljenja 2007. godine.

Stekao je dva doktorata znanosti (iz psihologije i pedagogije) i izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u oba područja. Specijalizirao se iz područja obrazovanja odraslih i obrazovnih sustava na sveučilištima u Velikoj Britaniji i SAD-u u statusu gostujućeg profesora. Zbog posebnih zasluga za razvitak Sveučilišta i za međunarodno priznatu znanstvenu izvrsnost Sveučilište u Zagrebu izabralo ga je 2009. godine u počasno zvanje professor emeritus.

Objavio je (ne računajući novinske članke, prikaze knjiga i recenzije) ukupno 168 radova, od toga 12 knjiga, 20 poglavlja u knjigama, dvije skripte, 68 znanstvenih radova objavljenih u časopisima i 66 stručnih radova. Bio je glavni istraživač 12 višegodišnjih projekata i istraživač suradnik u više drugih projekata. 

Znanstveni je doprinos profesora Pastuovića najizrazitiji u tri interdisciplinarna znanstvena područja: u području istraživanja djelovanja kognitivnih i afektivnih osobina ljudi na kvalitetu njihova života, u teoriji cjeloživotnog učenja, s posebnim osvrtom na obrazovanje odraslih, te u području znanosti o obrazovnim sustavima.

Njegova interdisciplinarna istraživanja, osobito knjiga Edukologija, pridonijela su uspostavi novog interdisciplinarnog znanstvenog polja Obrazovne znanosti u sustavu znanstvenih polja u Republici Hrvatskoj. Njegova istraživanja sintetizirana su u posljednje tri knjige.

Djelo Edukologija: integrativna znanost o sustavu cjeloživotnog obrazovanja (1999.) prvo je djelo o cjeloživotnom obrazovanju koje je integriralo znanstvene spoznaje najvažnijih temeljnih obrazovnih znanosti (psihologije, sociologije i ekonomike obrazovanja) sa spoznajama sustavske teorije. 

Knjiga Obrazovanje i razvoj: Kako obrazovanje razvija ljude i mijenja društvo, a kako društvo djeluje na obrazovanje (2012.), predstavlja primjenu znanstvenih spoznaja o obrazovanju u reformiranju nacionalnih obrazovnih sustava. 

U uredničkoj knjizi Obrazovanje odraslih: teorijske osnove i praksa, s Tihomirom Žiljkom i suradnicima, prikazuju se otkrića o tome koliko i kako obrazovanje može djelovati na razvoj odraslih ljudi i društveni razvoj te koncipira obrazovanje odraslih u nekoliko najvažnijih primijenjenih područja (osnovno, srednje strukovno i visoko obrazovanje odraslih, obrazovanje odraslih za demokratsko građanstvo, ekološko obrazovanje odraslih i obrazovanje za treću životnu dob). U knjizi se prvi put u nas elaborira problematika politike obrazovanja odraslih i andragoška profesionalizacija područja. 

U sveučilišnu je nastavu uveo nekoliko novih kolegija: Teorija obrazovnih sustava, Upravljanje obrazovnim sustavom i Andragogija rada.

Bio je urednik časopisa Istraživanja odgoja i obrazovanja, rekonceptualizirao je časopis Andragogija u interdisciplinarni obrazovni časopis Thélème te bio urednik u Enciklopediji Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža” za područje obrazovanja. Bio je član uredništva Hrvatskog časopisa za odgoj i obrazovanje i časopisa Andragoški glasnik.

Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog andragoškog društva, jedan od inicijatora osnivanja Akademije odgojnih znanosti Hrvatske te pokretač osnivanja Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. 

Pod njegovim vodstvom Odsjek za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu nastavnika u Učiteljskom fakultetu transformiran je u Odsjek za obrazovne studije. 

U Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja vodio je krovni višegodišnji projekt Podizanje i ujednačavanje kvalitete obveznog obrazovanja u Republici Hrvatskoj čiji su dijelovi poslužili kao stručna podloga za Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije RH.

Prosvjetne vlasti, odnosno Vlada RH, angažirale su profesora Pastuovića da vodi timove koji su izradili više dokumenata iz područja strateškog planiranja obrazovanja: Prijedlog nove koncepcije odgojno-obrazovnog sistema Republike Hrvatske (1990.); Strategija razvitka odgoja i obrazovanja u 21. stoljeću u RH (Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju) (2001). i Državni pedagoški standard Republike Hrvatske (2007.).

NAGRADE I MEĐUNARODNA PRIZNANJA

(1982.) Godišnja nagrada „Ivan Filipović” za znanstveni rad u području obrazovanja odraslih

(1987.) Nagrada grada Zagreba za knjigu „Edukološka istraživanja”

(1987.) Životopis objavljen u Men of Achievement, Cambridge: International biographical centre, UK

(1999.) Psihologijska nagrada „Ramiro Bujas” za znanstveno djelo „Edukologija”

(2006.) Nominiran za međunarodnog znanstvenika godine (Međunarodni biografski centar u Cambridgeu, UK)

(2008.) Životopis objavljen u Who is Who in the World. New Providence, NJ. SAD

(2009.) Dodijeljeno počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu

 

Važniji radovi 

KNJIGE

2018. Pastuović, N., Žiljak, T. (ur.) Obrazovanje odraslih: teorijske osnove i praksa. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Pučko otvoreno učilište Zagreb.

2012. Obrazovanje i razvoj: kako obrazovanje razvija ljude i mijenja društvo, a kako društvo djeluje na obrazovanje. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 

2001. Pastuović N. i suradnici. Odgoj i obrazovanje: Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju. Hrvatska u 21. stoljeću. Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske.

1999. Edukologija: integrativna znanost o sustavu cjeloživotnog obrazovanja i odgoja. Znamen, Zagreb.

1997. Osnove psihologije obrazovanja i odgoja. Znamen, Zagreb.

1987. Edukološka istraživanja. Školske novine, Zagreb.

STUDIJE U ČASOPISIMA NAKON 1990. GODINE

2020. „Andragogija protiv pedagogije” ‒ pedeset godina poslije: slučaj Hrvatska. Napredak, 163, 1-2, 25-50.

2013. Kvaliteta predtercijarnog obrazovanja u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na strukturu obveznog obrazovanja kao čimbenika njegove kvalitete. Sociologija i prostor, 197, 449-470.

2011. Liessmannova teorija neobrazovanosti u znanstvenoj perspektivi. Napredak, 2, 153-170.

2006. Usporedba strukture i uspješnosti srednjoeuropskog i skandinavskog obrazovanja. Sociologija sela, 2-3, 155-180.

2006. Social Inclusion through Education. Poverty, Unemployment and social Exclusion, United Nations Development Programme in Croatia, 60-68.

2004. Sustav edukacijskih znanosti. U A. Bežen, (ur.) Temeljne edukacijske znanosti i metodike nastave. Akademija odgojnih znanosti Hrvatske. 11-26.

2000. Educological approach to the research on educational policy. 13 th International Congress, World Association for Educational Research. The Faculty of Education of the University of Sherbrooke, Kanada.

1996. Upravljanje i reformiranje obrazovnih sustava: osvrt na reforme u postkomunističkim zemljama. Društvena istraživanja, 1-2, 39-58.

1995. Pastuović, N., Kolesarić, V., Krizmanić, M. Psychological variables as predictors of quality of life. Review of Psychology, 1-2, 49-62.

1995. The science(s) of adult education. International Journal of Lifelong Education. 14, 4, 273-291.

1993. Problems of Reforming Educational Systems in Post-Communist Countries. International Review of Education, 39 (5), 405-418.

1993. Pastuović. N., Miharija, Ž. Prilog poznavanju odnosa obrazovanja i zadovoljstva životom. Theleme, 1-4, 17-32.

1992. Kvaliteta života kao cilj edukacije. Theleme, 1, 1-17. 

1991. Pastuović, N., Kolesarić, V., Krizmanić, M. Obrazovanje kao faktor kvalitete života. Primijenjena psihologija, 3-4, 109-114.