U organizaciji Kajkavskoga spravišča, društva za širenje i unaprjeđivanje znanosti i umjetnosti iz Zagreba, Udruge za kulturno stvaralaštvo Franjo Horvat Kiš iz Lobora i Općine Lobor u tom su pitomom zagorskom mjestu podno Ivanščice 10 i 11. listopada 2025., održani 19. Dani Franje Horvata Kiša, sa središnjim programom te manifestacije – Hrvatskim književnim putopisom, koji je također proslavio devetnaesti rođendan.
Putovanje domajom, svijetom i jezikom
Dani Franje Horvata Kiša utemeljeni su u Loboru 23. rujna 2006. – na sâm dan rođenja književnika moderne, putopisca F. Horvata Kiša, uz njegovu 130. obljetnicu (rođen u Loboru 23. rujna 1876., umro u Zagrebu, 2. lipnja 1924.). Putopisi Istarski puti (1919.) ocijenjeni su njegovim najboljim djelom. Nositelj ideje putopisnoga književnog projekta u Kajkavskom spravišču bio je ugledni povjesnik hrvatske književnosti prof. dr. sc. Joža Skok (1931. – 2017.), vrhunski kajoznalec, antologičar, urednik, dopredsjednik Kajkavskoga spravišča i autor neformalnoga spontanog slogana za ovu putopisnu manifestaciju „Putovanje domajom, svijetom i jezikom”. „Uz revalorizaciju putopisnoga žanra i kvalitativno obogaćivanje korpusa suvremene hrvatske književnosti te povezivanje hrvatskoga kulturnog prostora dosezima tronarječne jezične zbilje – svrha je programa”, kako ističe dr. sc. Božica Pažur, „afirmirati Lobor kao hrvatsko središte putopisa”.
Suorganizatori i domaćini ove manifestacije jesu Općina Lobor, Osnovna škola Franje Horvata Kiša te loborska Udruga za kulturno stvaralaštvo Franjo Horvat Kiš. Stalni su pokrovitelji, i podupiratelji, te jedinstvene književne manifestacije u nas posvećene isključivo putopisima (rjeđe zastupljenoj književnoj vrsti u suvremenoj književnosti) Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Krapinsko-zagorska županija.
Cijela ovogodišnja manifestaciju, kao i niz drugih događanja u Kajkavskom spravišču, posvećeno je vrijednom inicijatoru projekata, dugogodišnjem predsjedniku povjerenstva, motivatoru, svakogodišnjem komentatoru natječajne poetske i putopisne produkcije, nezamjenjivom Ivi Kalinskom, koji je iznenada umro u travnju ove godine.
Dječja mašta kao čuvarica baštine
Loborski 19. Dani F. Horvata Kiša započeli su 10. listopada 2025. u predstavljanjem najboljih učeničkih radova s likovno-literarnog natječaja „Dječji putopis”, u organizaciji Općine Lobor i OŠ Franje Horvata Kiša. Bio je to 1. regionalni likovno-literarni natječaj za učenike osnovnih škola, čime je ova manifestacija, koja već gotovo dva desetljeća čuva uspomenu na književnika, učitelja i putopisca Franju Horvata Kiša, od ove godine obogaćena i dječjim likovno-literarnim stvaralaštvom.
Ravnateljica Osnovne škole Franje Horvata Kiša, Valerija Debeljak, zahvalila je svima koji su pomogli u organizaciji natječaja i istaknula važnost dječjeg stvaralaštva. „Draga djeco, vi ste srce ove manifestacije. Neka 'Dječji putopis' postane tradicija, a Dani Franje Horvata Kiša mjesto susreta kulture, umjetnosti i obrazovanja”, poručila je ravnateljica, dok je načelnica Općine Lobor Ljubica Jembrih, istaknula kako se pokretanjem „Dječjeg putopisa” stvara temelj za očuvanje tradicije i prenošenje vrijednosti na nove generacije, zaželjevši da ovaj natječaj, koji već sad ima regionalnu prepoznatljivost, postane i državni.
Regionalni likovno-literarni natječaj raspisan je u svibnju ove godine, a uz škole iz Krapinsko-zagorske županije sudjelovale su i škole iz Varaždinske županije.
U kategoriji literarnih radova učenika od 5. do 7. razreda prvu nagradu osvojila je Marta Culi (OŠ Franje Horvata Kiša) s putopisom Hodočašće u Ludbreg, drugo mjesto pripalo je Lauri Pavetić (OŠ Bedekovčina), za putopis Proljetna ljepota, a treće Ivanu Sambolu (OŠ Krapinske Toplice), za putopis Moj put na Mjesec.
U kategoriji 8. razreda najbolji je bio Noa Krušelj (OŠ Bedekovčina) s putopisom Putovanje u Marvejols, drugo mjesto osvojio je Bartol Lesičar (OŠ Franje Horvata Kiša), s putopisom Putovanje jednog Bartola, a treće Mihaela Prepolec (OŠ Vladimir Nazor Budinščina) za putopis Putovanje na Otok Zaboravljenih snova.
Za likovno stvaralaštvo dodijeljene su tri nagrade za najuspješnije radove, kao i tri pohvale za radove koji su iznenadili svojom originalnošću. Nagrađeni su Mia Bregović (OŠ Martijanec, 1. nagrada), Fran Đukez (OŠ Franje Horvata Kiša, Lobor, 2. nagrada) i Tea Hitrec (OŠ Ante Kovačića, Zlatar, 3. nagrada).
Pohvaljeni su i likovni radovi sljedećih učenika: Dora Zastavnik (OŠ Ante Kovačića, Zlatar – Područna škola Donja Batina), Leon Majcen (OŠ Kumrovec) i Ana Bolšec Belužić (OŠ Franje Horvata Kiša – Područna škola Petrova Gora).
-'Dječji putopis' pokazao je da putovanje ne mora biti daleko da bi bilo čudesno – dovoljno je pogledati svoj kraj dječjim očima. Manifestacija je još jednom dokazala da tradicija živi samo ako je prenesemo novim generacijama, a Lobor je i ove godine bio pravo mjesto susreta kulture, obrazovanja i kreativnosti – rečeno je na predstavljanju literarno-likovnih radova u Društvenom domu u Loboru.
Bregi – ne moraš nikam daleč
Na svečanosti održanoj u subotu, 11. listopada, u Društvenom domu Lobor proglašeni su ovogodišnji laureati Natječaja za hrvatski književni putopis.
Prema izboru stručnoga ocjenjivačkoga povjerenstva, dodijeljene su tri ravnopravne novčane nagrade koje su dobili Zdenka Maltar za putopis Bregi – ne moraš nikam daleč, Igor Šipić za putopis Mi moreplovci, gutači crne šume i Spomenka Štimec za putopis Pucnjevi na Hlapića. Posebna nagrada ocjenjivačkoga povjerenstva pripala je Tomislavu Marijanu Bilosniću za putopis S Ivom Kalinskim od Zeline do Grešne gorice. Nagrada organizatora – Udruge za kulturno stvaralaštvo Franjo Horvat Kiš iz Lobora i Općine Lobor – dodijeljena je ove godine Davorki Črnčec za putopis Sabiranje, lipanjsko. Nagrada Općine Lobor „Lobirsko srce” pripala je Zlati Bujan-Kovačević za putopis Čudo putuje k meni.
Osim tih nagrada dodijeljena su i posebna priznanja. Nagradne povelje časopisa Kaj i Kajkavskoga spravišča koje su dobili Radovan Brlečić za putopis Kroz pet Prigorja put rimske Aquae lasae, Božica Jelušić (U potrazi za svojim cvijetom), Tomislav Šovagović (Moj Berlin), Aleksandar Horvat (Dva zviranjki, jena Sava), Đurđa Lovrenčić (Obrok ilji šalata – terputec), te Božidar Brezinščak Bagola (S Ivačem od Ilice do Vulice / U spomen Ivi Kalinskom), dok su Putopisne diplome časopisa Kaj dobili Željko Bajza (Povijest u svakom tornju), Marija Drobnjak Posavec (Po dolu i bregu), Davor Grgurić (Oko omišaljske rozete) Denis Peričić (Na vrućem dravskom sjeveru) te Petrana Sabolek (Let na krilima metalnih ptica).
Gostovanjem Tribine Kajkavskoga spravišča, u memorijskom dijelu programa, predstavljena je posljednja knjiga suvremenoga književnog klasika i znanstvenika, antologijskoga (kajkavskog) pjesnika dr. sc. Ive Kalinskoga: Japa, japek, japica ‒ tata, tatek, tatica – Kajkavsko-štokavski poetski i jezični panoptikum (u izdanju Male biblioteke „Ignac Kristijanović” Kajkavskoga spravišča, 2025.), dok je u glazbenom dijelu svečanosti sudjelovao Nikola Šrajbek, gitarist međunarodnoga umjetničkog glasa.
Prvo mjesto za učenike od 5. do 7. razreda
Hodočašće u Ludbreg.
Ujutro sam se probudila ranije nego inače jer sam bila uzbuđena. Znala sam da je taj dan neće biti običan. Kad smo se svi okupili pored crkve, nebo je bilo sivo i izgledalo je kao da će padati kiša.
Krenuli smo autobusom i stvarno je brzo počela padati kiša. Sjedila sam kraj prozora i gledala kako kapljice klize niz staklo i stvaraju male puteve, kao da se utrkuju. Sve vani bilo je mokro i tamno, ali meni je to bilo lijepo gledati. Drveće i trava izgledali su kao da su se okupali. Nakon nekog vremena iznenada se pojavilo sunce. Najprije je provirilo stidljivo iza oblaka, a potom je obasjalo cijelu cestu. Sve je zablistala i činilo mi se kao da svijet oko mene sjaji. Bilo mi je baš lijepo jer je izgledao kao da se nebo igra. Pomislila sam kako je to slično životu. U autobusu su ljudi bili različiti. Neki su molili, neki su tiho razgovarali, a neki su pjevali crkvene pjesme. Bilo je i onih koji su samo šutjeli i gledali kroz prozor, baš kao i ja. Svi su bili nekako mirni i osjećalo se da idemo na nešto važno. Kad smo došli u Ludbreg, primijetila sam mnoštvo ljudi. Ulice su bile pune hodočasnika. Svi su išli prema svetištu, neki su nosili krunice, neki su imali kišobrane jer je opet počela padati lagana kiša. Vidjela sam puno različitih ljudi, starijih baka koje su polako hodale, mama i tata s djecom, pa čak i vrlo malih beba. Bilo je lijepo vidjeti kako smo svi različiti, a opet idemo na isto mjesto s istim razlogom. Kad smo došli do svetišta, sunce je opet zasjalo. Taj trenutak bio mi je poseban. Trg je bio pun ljudi, svi su se molili ili gledali prema oltaru. Tada je počela misa. Dok je svećenik govorio, bilo je jako tiho, a kad je zbor zapjevao, svi su se pridružili i bilo je lijepo čuti toliko glasova zajedno. Ja sam u sebi molila i razmišljala o onome što želim. Osjećala sam mir i tišinu. Oko mene neki su ljudi plakali, neki klečali, a neki su jednostavno stajali zatvorenih očiju. To me dirnulo jer se vidjelo da svatko ima nešto svoje što nosi u srcu. Kad je misa završila, još sam malo ostala i gledala oko sebe. Nebo je bilo vedro, ali su se daleko nazirali i tamni oblaci. Pomislila sam. Pomislila sam da su i oni dio dana, baš kao što su i naše tuge i radosti dio života. Na povratku kući kiša je opet počela padati. Kapljice kiše udarale su po prozoru autobusa i činile neki ritam. Ali ovaj put kišu nisam doživjela tužno. Činilo mi se da nas ispraća i da nam šalje poruku da će nakon svake kiše doći sunce. U autobusu je sada bilo tiho. Ljudi su bili umorni, ali mirni. Svatko je u sebi nosio ono što je doživio. I ja sam bila umorna, ali na lijep način. Kad smo stigli kući, osjećala sam zahvalnost i sreću jer sam mogla biti dio toga.
Ovaj dan dugo ću pamtiti. Bio je pun kiše i sunca, tišine i pjesme, ali najviše je bio pun vjere. Shvatila sam da su mali trenutci važni i da postoje i da poslije svake oluje dođe mir. Hodočašće u Ludbreg za mene je bilo posebno putovanje koje mi je ostalo u srcu.
Marta Culi, 7. razred
OŠ Franje Horvata Kiša, Lobor
Mentorica Snježana Radišković
Prvo mjesto za učenike 8. razreda
Putovanje u Marvejols
Noć je zamijenio dan, moj se put približavao kraju. Ili početku. U svakom djeliću tijela strujao mi je dah oduševljenja, ali u isto vrijeme i straha. Imao sam osjećaj da će se ovo putovanje pretvoriti u pravu pustolovinu.
Marvejols, miran francuski srednjovjekovni gradić, koji se nalazi blizu grada Mendea u Središnjem masivu, dočekao me u tmurno jutro, obavijen maglom. Nije to nimalo čudno. Grad je smješten u planinskoj regiji u središtu južne Francuske. Bogata povijest. tijekom stogodišnjeg rata i vjerski ratovi vidljivi su na trima kamenim ulazima u grad. Izgledaju tako moćno s velikim okruglim tornjevima. Pogled na njih govori nam o snazi i nepobjedivom duhu stanovnika. Sigurno postoji razlog zašto su sagradili tako snažne ulaze u grad. Oni su trebali zaštititi stanovnike ne samo od neprijatelja, već i od Zvijeri iz Gévaudana. To ime, povezano je sa životinjom koje je u tim krajevima učinila mnogo zla i bila uzrokom patnje i stradanja. Ljude je, prema legendi, napadala zvijer koja je imala snažne zube i kandže. Bila je poput vuka, ali ne i vuk. Smatrali su da ima nadnaravne sposobnosti.
Napokon, putovanje me vodi do središta mojega najvećega interesa. Oko deset kilometara južnije od Marvejolsa, u Gévaudanu, smjestio se Park vukova. Sve na ovom putovanju vodilo me do toga mjesta, divljega svijeta vukova. Oči u oči s tim prekrasnim životinjama. Tu živi oko stotinu vukova iz Poljske, Sibira, Mongolije, Arktika i Kanade. Promatrao sam ih dugo, pratio sam njihovo ponašanje, osluškivao sam njihovo glasanje. Bio sam im toliko blizu da sam ih mogao dotaknuti, ali me stakleni tunel u tome spriječio. Park vukova povezan je s legendom o Zvijeri iz Gévaudana. Ako me život ponovno odvede na ovo mjesto, iskoristit ću mogućnost spavanja u kućici koja sliči jazbini i nalazi se u srcu šume, pored čopora vukova.
Na samom kraju uzbudljivih događanja put me odveo do Nacionalnog parka Cévennes. Putovanje poučnom stazom proveo sam u društvu magarca. Slike pitomih francuskih sela, duša prekrasnih krajolika, mirisi tradicionalne francuske kuhinje i duh pustolovine Još su me dugo grlili na povratku kući.
Noa Krušelj, 8. razred
Osnovna škola Bedekovčina
Mentorica Ivana Kranjčec
Sl. 1: 19. Dani Franje Horvata Kiša - manifestacija koja iz godine u godinu obogaćuje hrvatsku književnost novim hrvatskim književnim putopisima
Sl. 2: Ovogodišnji Dani Franje Horvata Kiša bili su posvećeni nedavno preminulom književniku Ivi Kalinskom. Na svečanosti je tom prigodom predstavljena i posljednja posmrtno objavljena Kalinskijevu kajkavsko-štokavska zbirka Japa, japek, japica – Tata, tatek, tatica/Kajkavsko-štokavski poetski i jezični panoptikum, a o knjizi i njezinu autoru govorila je Božica Pažur
Sl. 3: Izložba dječjih likovnih radova u predvorju Društvenoga doma u Loboru(Foto: OŠ Franje Horvata Kiša)
Sl. 4: Nagrađeni učenici i njihovi mentori (Foto: OŠ Franje Horvata Kiša)
Sl. 5: Prvonagrađeni rad Mie Bregović (4. razred, OŠ Martijanec; mentorica Tajana Jezernik)
Sl. 6: Drugonagrađeni rad Frana Đukeza (3. razred, OŠ Franje Horvata Kiša, Lobor; mentorica Štefica Hendija)
Sl. 7: Trećenagrađeni rad Teje Hitrec (4. razred, OŠ Ante Kovačića, Zlatar; mentorica Gordana Kralj)
