Izazovi rada u dobno mješovitoj skupini

Mješovite skupine postale su dio Montessori pedagogije koja se prenosi izvan granica Montessori vrtića i uspješno se asimilira u odgojno-obrazovne ustanove, odnosno vrtiće U istraživanja koja govore o utjecaju dobno mješovite skupine na razvoj djece naglašava se pozitivan utjecaj samog socijalno-emocionalnog razvoja, pri čemu je dokazano više socijalnih kontakata među djecom, više pozitivnih izražavanja i mašte, a samim time manje agresivnosti i kompetitivnosti „Mješovite skupine su one u kojoj se djeca brinu jedna za druge, uče jedni druge, uče jedni od drugih, jačaju dječje samopoimanje, jer svako dijete može pridonijeti skupini na svoj način.” (Larry Cuban) Vjerujem da je velika većina starijih generacija odrasla u velikim višečlanim obiteljima, s dvoje, troje ili više braća i sestara. Svatko od nas pamti svoje prve igre, druženja, svladavanje novih izazova i vještina. Testiranje i pomicanje vlastitih granica na koje smo bili potaknuti od starijeg brata, ili sestre ili smo mi bili ti koji smo poticali druge, mlađe od sebe. Nazvala bih to savršenom kohezijom koja se oslikava u odgojno-obrazovnom radu svake mješovite skupine gdje se mlađa i starija djeca međusobno nadopunjuju i time čine zaokruženu cjelinu. Prosocijalno ponašanje Već u 19. stoljeću Maria Montessori uvodi termin „mješovite skupine”, pri čemu naglašava dobrobiti koje proizlaze iz skupina koje nisu striktno homogene. Prva je koja je istaknula niz prednosti koje proizlaze iz rada mješovitih skupina kao što su prirodno okružje, ono koje podsjeća na obitelj, lakoća učenja i usvajanja vještina koje dolaze spontano i prirodno upravo zbog dobne razlike djece, kohezija u kojoj mlađi uče od starijih, a stariji učvršćuju svoje vještine i znanja te na taj način razvijaju prosocijalno ponašanje. Mješovite skupine postale su dio Montessori pedagogije koja se prenosi izvan granica Montessori vrtića i uspješno se asimilira u odgojno-obrazovne ustanove, odnosno vrtiće. U teoriji, dobno mješovite skupine definirane su kao one skupine u kojima je dobna razlika između djece veća od jedne godine. Uloga svakoga djeteta u skupini je vrijedna. Dijete se prati i procjenjuje kao individua, ne procjenjuje se u usporedbi s drugima, jer uspoređivanje dovodi do kompetitivnosti. Praćenje djetetova individualnoga napretka i isticanje sve boljih vlastitih rezultata dovodi do jačanja samopouzdanja. Rekla bih da je upravo to potencijal koji pružaju mješovite skupine. Odgojitelj prati i poznaje svako dijete kao individuu i grupu kao cjelinu te s time usklađuje svoja pedagoška znanja koja primjenjuje u svakodnevni odgojno-obrazovni rad. Nudi djeci odgovarajuće sadržaje i poticaje te na mudar i razborit način usmjerava interes djece, igru i aktivnosti u smjeru koji je najpovoljniji za razvoj i učenje. To su skupine koje osiguravaju neometani razvoj djece, ukidaju hijerarhiju i konkurentsko ponašanje, potiču timski rad i jačaju prosocijalno ponašanje. „Juha od bundeve” Mješovite skupine vješto prikrivaju razlike