Pjesnički recital Drage Štambuka u povodu Dana državnosti - HNK Zagreb

Nakon pozdravnih riječi intendantice Ive Hraste Sočo, koja se osvrnula na profesionalni liječnički poziv i diplomatsko djelovanje akademika Štambuka, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige Ante Žužul, nakladničke kuće koja je objavila više Štambukovih knjiga, istaknuo je da se na temelju Štambukovih knjiga može izučavati teorija književnosti, jer on pomno bilježi uz svaku pjesmu, poput velikog Tadijanovića, kako je i kada nastala koja pjesma. Štambukova poezija vodi čitatelja na putovanje u bit hrvatskoga jezika, jer malo koji narod ima tri a jedan jezik, kazao je dr. Žužul podsjetivši i na riječi dr. Ante Starčevića da „Hrvati brzo uče a još brže zaboravljaju”. Spomenuvši mnoge hrvatske tragedije, najčešće političke, koje su utjecale i danas utječu na stanje u hrvatskom društvu, politici, kulturi, kao i drugim aspektima života, dr. Žužul pohvalio je Štambukovu ljubav prema jeziku i pjesništvu jer „pjesnici nas uče jeziku”. 

– Drago živi u jeziku duboko, a zadaća je pjesnika da nas uvode u pjesnički krik – istaknuo je dr. Žužul kazavši da su mnogi diplomati bili u Hrvatskoj zahvaljujući Štambuku i upoznali hrvatsku prošlost i sadašnjost, koja je u mnogočemu slična s drugim nacijama. 

– Učimo od njih, ali i njima svjedočimo našu istost s njima – zaključio je dr. Žužul u svom obraćanju. 

Predsjednica Društva hrvatskih književnika Hrvojka Salopek Mihanović posvetila je svoje izlaganje Štambuku kao „liječniku tijela i liječniku duše”, podsjetivši na historiografsko djelo Pavla Rittera Vitezovića „Croatia rediviva”, u kojem vidi nadahnuće za Štambukov rad i potrebu da se sinergijom na bogatoj škrinji prošlosti razvija hrvatski jezik. „Trajna ljubav prema domovini himnički slavi njezinu žilavost kroz stoljeća”, zaključila je na kraju svoga osvrta Salopek Mihanović. 

Kritičar i pjesnik Milan Bešlić osvrnuo se na Štambukovu zbirku „Croatiam aeternam”, objavljenu 1991. godine, iz čijih se pjesama za Štambuka može reći da je „kozmopolit s nacionalnim osjećajem”. 

Na završetku recitala, potaknut inicijativom dr. Žužula, Štambuk je recitirao i svoju jedinstvenu pjesmu „Bleiburg”, napisanu u Londonu 1984. godine, nakon što je prvi put čitao u jednom prigodom inozemnom izdanju tragična svjedočanstava preživjelih žrtava s Bleiburga.

Trajno Štambukovo promicanje „Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što” koja je, kako sam Štambuk tvrdi „tvrđava, stožer i bedem koji štiti naš jezik, naš narod, naše ozemlje i našu hrvatsku budućnost”, te višedesetljetno trajanje jezično-pjesničke smotre „Croatia rediviva ča-kaj-što” u Selcima na otoku Braču, koja svake godine iznova ističe trojednu narav hrvatskoga jezika, plod su dugogodišnjeg truda akademika Štambuka, koji sve više ima ploda u hrvatskoj stvarnosti. (N. P.)