Ovo je samo jedan banalan primjer, a ima ih na desetke. Doista nemam ništa protiv da tuđice zamjenjujemo domaćom hrvatskom riječju, ali mislim da u svemu pa i u toj nakani i najboljoj namjeri popločanoj ljubavlju prema našem, materinskom, hrvatskom jeziku, ipak ne treba pretjeravati i odlaziti u ekstreme koji teško mogu zaživjeti u hrvatskom novogovoru. Naime, natječaj za najbolju novu hrvatsku, za kovanicu odnosno iskivak, kako je to lijepo formulirao pokojni jezikoslovac Tomislav Ladan, već se godinama puni brojnim prijedlozima i profesionalnih jezikoslovaca, ali i jezikoslovaca rekreativaca, reklo bi se laika u tom poslu, pa se tako dogodilo da povjerenstvo za izbor najbolje nove hrvatske riječi, sastavljeno redom od eksperata jezikoslovaca, nije ove godine tu laskavu titulu dodijelilo (kao što je činilo prethodnih godina) jer nijedna riječ nije ih impresionirala i zadovoljila visoke standarde.
A u igri su bile riječi trogodak, rabljaonica, promopisac, ubrusnik, vodomet. Prosječno pismenom Hrvatu svašta može pasti na pamet kod krene tražiti značenje ovih riječi, ali olakšat ću vam i reći da se iza njih krije hat-trick, second hand shop, copywriter, držač ubrusa i vaterpolo. Zgodne su riječi, ali pitam se tko će usvojiti izraz „idem na vodometnu utakmicu”? Trogodak me podsjeća na izraz pripetavanje kojim su sportski novinari imenovali takozvani produžetak odnosno 13. gem u tenisu koji se svuda u svijetu zove tie break i svim ljubiteljima tenisa jasno je kao dan što to znači. Uostalom, pripetavanje je naziv za doigravanje u jednom jedinom natjecanju kojim se strašno ponosimo ‒ u Sinjskoj alki. I nigdje drugdje! Pa onda nema ni pripetavanja u tenisu!
Ne znam jesu li usvojene i nagrađene neke od sljedećih riječi koje su prijašnjih godina konkurirale za titulu najbolje, ali kako vam zvuči znojilište umjesto saune, univerzalne riječi koju razumije cijeli svijet od Skandinavije do Papue i Nove Gvineje. Hardver smo prekrstili u očvrsje, ali taj pojam nitko ne koristi, a i kako bi izgledalo da kineskom proizvođaču hardvera pošaljete narudžbu i navedete da vam treba očvrsje za vaše rasklimano stolno računalo? Kako biste reagirali da vas prijatelji pozovu na rječarenje? Biste li pomislili na rafting? Da vam netko ponudi dvokrišku biste li pomislili na sendvič? Ili da vas pita gledate li bludoslikopis? Nekom bludniku vjerojatno bi palo na pamet da je to pornić. Imate li srčanu steznicu, ne zavidim vam baš, jer vas muči angina pectoris... Dimodojavnik ‒ detektor dima; izazor – retrovizor; javnozborac/javnozborstvo ‒ PR; krugotok ‒ kružni tok... ima toga još, ali čini se da se malo riječi primilo u svakodnevnoj uporabi.
Jer, hrvatskim novokovanicama ne služi se ni običan puk, a bogme ni oni koji se toliko revno brinu o hrvatskom jeziku. Ovdje ponajprije mislim na političare koji u Saboru donesu i zakon o zaštiti hrvatskoga jezika, a onda odu na event, after party, na stranački team building, sve u međuvremenu izkomuniciraju s koalicijskim partnerima ili političkim rivalima i onako usput razbacuju se tuđicama sve u šesnaest. Ima krasnih novih hrvatskih riječi, ali recite, čime zamijeniti jastuk, kušin, vanjkuš a da nam bude mekše pod glavom i bistrije u sivoj kori?
