A danas? Ovo doista može biti retoričko pitanje u situaciji kad politička vlast zakonima te pripadajućim pravilnicima i podzakonskim aktima već desetljećima čini sve ne bi li unizila, ponizila i omalovažila tog učitelja. Učitelja danas ne sluša nitko, učitelj vrlo često nije uzor svojim učenicima, ne zato što bi bio loš stručnjak ili loša osoba. On nije uzor jer je njegov društveni ugled toliko srozan da više nema ni autoritet struke ni autoritet moralne vertikale u društvu. Jer, danas odrastaju neke nove x, y, z i koje sve ne generacije koje odgajaju ponajprije roditelji, pa društveno okruženje, ali ne selo iz one stare afričke poslovice u kojoj je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo d
Hoće li učitelji postati utjecajci
Kad sam bio mali odgajali su nas i uvjeravali kako je važno završiti školu ili fakultet, imati svoj kruh u rukama, svjedodžbu ili diplomu, jer to je ona pločica kojom je popločan put u bolji život, u prosperitet, u napredak. Bilo je to prije više od pola stoljeća. Tada je znanje ipak bilo na cijeni, iako je i tada bilo uhljeba koji čak nisu imali niti lažirali diplome kao ovi današnji koji se diplomama i doktoratima opskrbljuju na seoskim sveučilištima, preuzimaju tuljce na benzinskim postajama ili im ih dostavlja DHL. A nekada davno, još u vrijeme našeg Ivana Filipovića učitelj je uz liječnika i svećenika bio prva faca u svim jedinicama lokalne samouprave – od sela do velegrada. Svi su ga cijenili i poštovali, klanjali mu se na ulici, učitelj je imao kadrovski stan, dobio je komad zemlje, drva za ogrjev, bio je orguljaš u crkvi, notar u općini, agronomski stručnjak i još mnogo toga.