A onda smo saznali da je plaća državnog tajnika godinama bila znatno veća od 2000 eura i da mu je ljetos odlukom Vlade s 2377 odjednom skočila na 4135 eura. Gotovo 80 posto odjednom! Sitna povišica od 1758 eura debelo nadmašuje prosječnu plaću hrvatskih učitelja, koji su lani u prosjeku dobili 150 eura povišice. I oni nemaju pravo reći da su zakinuti i da ih se na plaćama konstantno zakida još od vremena kad je na plaći zakinuti državni tajnik kao prvašić u nekoj zagrebačkoj osnovnoj školi polagao pionirsku zakletvu.
Istu sudbinu ‒ gotovo osamdesetpostotni rast plaće ‒ doživjeli su lani svi saborski zastupnici, državni dužnosnici, državni tajnici i tajnice, cijela bulumenta običnih činovnika među kojima mnogi čak nisu ni formalno kvalificirani za posao koji privremeno obavljaju. Privremeno, jer su na svojim pozicijama na temelju izbornih rezultata i koalicijskih trgovina, a ne na temelju znanja. Ni načelnici mikroskopskih općina i gradova, kao i onih malo većih, a tu su i župani, dožupani i vojska nepotrebnih birokrata koji čak ni ne znaju što im je posao, ali su imenovani na odgovorne funkcije, nisu loše prošli. Sami su si podigli plaće iznad letvice od 4500 eurića. I njihove su 'plaćice' barem triput veće od učiteljskih, veće su i od plaća sveučilišnih profesora u trajnome zvanju. I baš im je lijepo, udobno su se smjestili u foteljice, vezali se sigurnosnim pojasevima da kojim slučajem ne ispadnu iz kadrovske kombinatorike.
I onda i oni počnu kuknjavu kako im je teško, kako jedva spajaju kraj s krajem od prvog do prvog, ne mogu djeci kupiti tenisice, odvesti ih na mek drajv ili u cinestar, a o ljetovanju da i ne govorimo. I ne samo to nego počnu i orkestriranu hajku na učitelje, nastavnike i profesore. Ponajprije, javni prostor zakrčen je nebulozama o nevjerojatnom rastu njihovih plaća pa me čudi zašto su ministar Piletić, političari Zekanović, Miletić i mnogi drugi utekli iz škola kad im je moglo biti bolje nego na saborskim jaslama!? Zatim slijedi opetovani narativ da prosvjetari ništa ne rade, imaju cijelo ljeto praznike, pa zimske, pa uskrsne... i htjeli bi veću plaću! A povrh svega, oni ne znaju svoj posao iako su se školovali da bi bili učitelji. Pa svaki polupismeni tata može njihov posao ne samo ocjenjivati nego i odraditi u razredu. To barem može svatko!
A ja ipak postavljam retoričko pitanje: tko je važniji za naše društvo? Jesu li to ministri, državni tajnici i stranački kadrovi nerijetko s lažiranim ili sumnjivim diplomama, nekompetentni, neobrazovani i nesposobni za posao koji im je povjeren ili su to učitelji, nastavnici, profesori? I što bi se dogodilo da Hrvatska ostane bez državnih tajnika? Kakav bi, s druge strane, scenarij bio da ostane bez učitelja, nastavnika i profesora? Sjetimo se one Platonove o sudbini Atene: „Bude li Atena imala loše postolare, njezini će građani hodati bosi. Bude li pak imala loše učitelje, Atena će propasti.”
Saborska zastupnica, inače prosvjetarka, Draženka Polović neki je dan krasno zborila o učiteljima pa je zaključila sljedeće: „Dignitet struke i njezino samopoštovanje ostvaruje se, a negativna selekcija sprječava pravednom plaćom koju prosvjeta čeka desetljećima. Jer ako imamo loše sudce, državne tajnike i saborske zastupnike, živjet ćemo i živimo lošu sadašnjost. Ali ako imamo loše nastavnike i učitelje ne ćemo imati ni ideje da bi budućnost mogla biti bolja.”
I zato, neka borba i dalje traje. A sebi sam obećao da ne ću više propustiti ni minute utakmice da bih gledao nekog domaćeg 'ćacija' kako sustavno blati i omalovažava branšu za čiji bi se boljitak trebao boriti rukama i nogama.
