Obična školska ploča u Japanu postala je platno, a šarene krede slikarski pribor za mlade umjetnike koji svake godine sudjeluju u jedinstvenom natjecanju posvećenom kreativnosti. Kokuban Art Koshien, nacionalno natjecanje u crtanju kredom po školskim pločama za srednjoškolce, održava se svake godine tijekom ljetnih praznika. Naziv spaja japansku riječ za školsku ploču („kokuban”) i ime legendarnog stadiona Koshien, doma najpoznatijeg srednjoškolskog bejzbolskog turnira u Japanu.

Na natjecanje stižu radovi iz oko 300 osnovnih i srednjih škola diljem zemlje. Svako umjetničko djelo nastaje timskim radom – ponekad ga stvaraju samo jedan ili dva učenika, a ponekad cijeli razred – pa je natjecanje jednako lekcija iz suradnje koliko i iz umjetnosti.

Na pločama oživljavaju dinosauri, psi, kitovi, prizori iz popularnih manga, Hokusaiova planina Fuji, Mona Lisa, ali i nadrealni motivi poput učionice pod morem. Neki radovi prikazuju čak i osobu koja crta po školskoj ploči.

Umjetnost koja potiče eksperimentiranje

Kazunari Minamishima, profesor likovne umjetnosti u Srednjoj umjetničkoj školi prefekture Saitama, čiji učenici redovito sudjeluju na natjecanju, smatra da ono privlači mlade jer im pruža veću slobodu nego tradicionalne tehnike poput slikanja uljem ili kiparstva.

– To je još uvijek umjetnička forma u nastajanju – kaže.

Natjecanje je 2015. pokrenula tokijska tvrtka Nichigaku, proizvođač školskih ploča. Budući da se ploče ne mogu jednostavno premjestiti, radovi se ocjenjuju prema fotografijama, a pobjednici će biti proglašeni u studenome.

I prije osnutka natjecanja u japanskim školama postojala je tradicija crtanja po pločama. Upravo je impresivna reprodukcija Da Vincijeve Posljednje večere, koju je nepoznati autor nacrtao na školskoj ploči, potaknula tvrtku Nichigaku na pokretanje projekta.

– Tada su postojali crteži po pločama, ali nije postojao umjetnički žanr koji bi se zvao umjetnost na školskoj ploči – rekao je predsjednik tvrtke Tomohiro Yoshida.

Iako natjecanje nije zamišljeno kao marketinški alat – škole ionako već imaju školske ploče – Yoshida s ponosom ističe da neki natjecatelji kasnije postaju profesionalni umjetnici.

Zvjezdana prašina od krede

Tehnike crtanja daleko su složenije nego što se na prvi pogled čini. Umjetnici raspršuju prah krede po ploči kako bi dobili efekt zvjezdane prašine, a prstima i papirnatim maramicama razmazuju boje kako bi stvorili sjene i nježne prijelaze tonova.

Vješti crtači mogu tako dočarati gotovo prozirni sjaj zmajeva oka, dok je jedan nagrađeni rad nastao prskanjem vode pomiješane s prahom krede, u stilu slavnog američkog slikara Jacksona Pollocka.

Na natjecanju mogu sudjelovati sve škole u Japanu, uključujući međunarodne, a organizatori se nadaju da će se jednog dana proširiti i izvan granica zemlje.

Za razliku od grafita na zidovima kakvi su česti na Zapadu, crteži na školskim pločama privremeni su – nakon završetka jednostavno se obrišu. Učenici prije crtanja moraju dobiti dopuštenje škole, što odražava japansku kulturu reda i poštivanja pravila.

Kento Misumi, koji je sudjelovao u natjecanju kao srednjoškolac, a danas radi u tvrtki Nichigaku, kaže da mu je najveći izazov bilo uskladiti različite ideje članova tima.

– Najviše pamtim upravo pokušaje da pomirimo različita mišljenja nas trojice. To je sasvim drukčije nego kada stvaraš sam – kaže.

Prisjeća se kako su on i prijatelji nekoliko dana posvetili samo jednom crtežu te dodaje da bi volio da što više mladih iskusi takvu suradnju.

Slična atmosfera vladala je i među učenicama Ženske gimnazije Kumagaya u prefekturi Saitama, sjeverno od Tokija, koje su ove godine prvi put sudjelovale na natjecanju, iako su njihove starije kolegice već osvajale nagrade.

– Ovo vidim kao priliku da još više učvrstim prijateljstva sa školskim kolegicama. Prvi nam je put pa ne znam hoćemo li uspjeti napraviti dobar rad. Ali čak i ako ne pobijedimo, vrijedilo je sudjelovati ako tijekom rada postanemo još bolje prijateljice – kaže učenica Chiho Ninomiya.

Lekcija o prolaznosti

Među idejama za ovogodišnje radove našle su se i svojevrsne reinterpretacije poznatih umjetničkih djela, poput slika Pierre-Augustea Renoira, u kombinaciji s motivima srednjoškolki u školskim uniformama čije suknje lepršaju na vjetru.

Iako su školske ploče dio svakodnevice, crtanje kredom potpuno je drukčije od slikanja bojama ili crtanja olovkom, kaže Ninomiya. Zato učenici neprestano uče – crtaju, razmazuju, brišu i ponovno počinju.

Ponekad je bolno gledati kako se nakon dana mukotrpnog rada umjetničko djelo jednostavno izbriše. No umjetnici barem taj osjećaj dijele sa svojim suradnicima.

Zagovornici ovog natjecanja smatraju da ono djeci prenosi važnu životnu lekciju – o prolaznosti, krhkosti stvaranja i hrabrosti da se uvijek iznova počne ispočetka. Jer upravo u trenutku kada se crtež obriše, kažu, umjetničko djelo zapravo postaje dovršeno.

Prema AP

https://apnews.com/article/japan-schools-art-blackboards-chalk-graffiti-b7c76f4e3e396994889e42af37897637