Ova subjektivna crtica polako se počinje primjenjivati i na ostale segmente života i odrastanja mladih. Ako fakulteti, koji pripremaju buduće nam akademske građane, trebaju javno objavljivati i poručivati da studenti na upise moraju doći bez pratnje roditelja, ako čak i buduće hrvatske vojnike (osamnaestogodišnjake koji se trebaju samo „notirati” u vojnu evidenciju), na upise prati jedan od roditelja, a nerijetko i oba, sve je rečeno.

Opće je poznato da poneki roditelji uzimaju stvari u svoje ruke te pišu zadaće u osnovnoj školi pa se, katkad, događaju i bizarnosti da djeca čitaju svoje sastavke u pogrešnom rodu. Odrasli se opravdavaju time da su njihova djeca preopterećena, krive