Ukupno je 13 osnovnih i 12 srednjih katoličkih škola, Islamska vjerska zajednica ima dvije srednje škole, Srpska pravoslavna crkva jednu srednju školu i židovska zajednica jednu osnovnu školu

Modeli naziva vjerskih osnovnih škola, uključujući pravopisne inačice pisanja imena naslovnika (imena u nominativu i genitivu, s navodnicima ili bez njih), podudaraju se s modelima naziva javnih škola

Škole kojima su osnivači vjerske zajednice posebna su grupacija škola s obzirom na način osnivanja, zakonsku reguliranost, financiranje i kurikule po kojima uče njihovi učenici. Mogućnost njihova osnivanja proizlazi iz Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica kojim se utvrđuje njihov pravni status i djelovanje te Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Važni su pritom ugovori sa Svetom Stolicom, sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Islamskom zajednicom i drugim vjerskim zajednicama kojima se regulira položaj njihovih škola u obrazovnom sustavu. Vjerske škole, osnovane na taj način, imaju pravo javnosti, tj. njihova diploma vrijedi kao i diplome javnih škola, a to je zato što rade po kurikulu koji odobrava država. Osim službenog kurikula, one imaju i predmete vjerskog odgoja kojima se njeguje vjerski identitet te klasični jezici.

Prema popisu stanovnika iz 2021. godine, u Hrvatskoj je po vjerskom opredjeljenju bilo najviše katolika – nešto više od 3 milijuna ili 78,97 posto stanovništva, slijede pravoslavci s oko 128 tisuća pripadnika ili 3,32 posto, muslimana ima oko 51 tisuća ili 1,32 posto, židova 573 ili 0,01 posto, ateista i nevjernika je oko 65 tisuća ili 4,7 posto, a agnostika 1,86 posto. S tim je u vezi broj škola pojedinih vjerskih zajednica. Tako danas u Hrvatskoj ima 13 osnovnih i 12 srednjih katoličkih škola, Islamska vjerska zajednica ima dvije srednje škole, Srpska pravoslavna Crkva jednu srednju školu i židovska zajednica jednu osnovnu školu.

Tri modela

Modeli naziva vjerskih škola razlikuju se od modela za javne škole po tome što, osim naznake stupnja škole (osnovna, srednja) imaju i naznaku vjerske zajednice – katolička, pravoslavna, islamska. Iznimka je židovska osnovna škola koja nema te naznake te osnovne škole Lotrščak i Ružičnjak u Zagrebu koje su također na popisu katoličkih škola. Nazive škola analizirali smo prema podatcima dostupnima na internetu.

Nazivi osnovnih katoličkih škola oblikovani su po tri osnovna modela. Prvi se sastoji u tome da je u nazivu, uz naznaku vjerske pripadnosti i stupnja škole, samo ime mjesta u kojemu se škola nalazi, npr.: Katolička osnovna škola u Šibeniku, Katolička osnovna škola Virovitica. Po tom se modelu nazivaju i katoličke osnovne škole u Požegi, Novskoj i Sisku. Ovdje ide i naziv Prva katolička osnovna škola u gradu Zagrebu kojim se ističe prvenstvo te škole (osnovana 2013. godine) među kasnije osnovanima u Republici Hrvatskoj (oznaka „prva” zapravo simbolična za početak osnivanja osnovnih katoličkih škola u sadašnjem društvenom sustavu). Drugi model uključuje i naslovnika. Takvih je pet osnovnih škola s imenima istaknutih vjerskih osoba: Dominik Savio u Zagrebu, Sveta Uršula u Varaždinu, Josip Pavlišić u Rijeci, Ivo Mašina u Zadru i Osnovna glazbena škola sv. Benedikta u Zadru.

Treći model predstavljaju tri škole koje u nazivu nemaju naznaku vjerske zajednice. Po tome su, ali i po osnivaču, ustroju i nazivima iznimne Osnovna škole Lotrščak i Osnovna škola Ružičnjak u Zagrebu. Njih nije osnovala vjerska zajednica, nego udruga Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje. Ipak se, zbog sličnog kurikula, a i veza s Katoličkom crkvom, nalaze na popisu katoličkih škola. Posebnost je ovih škola odvojeno školovanje dječaka i djevojčica pa se škole nalaze na istoj adresi, ali imaju posebne uprave, što je presedan u našem školstvu: Osnovnu školu Ružičnjak pohađaju samo djevojčice, a Osnovnu školu Lotrščak samo dječaci. Takve su škole u starijoj prošlosti bile uobičajene, a spolno mješovite škole tekovina su novijeg vremena.

Ovakav model naziva ima i Osnovna škola Hugo Kon židovske zajednice u Zagrebu. U nazivu se ne ističe vjerska pripadnost zbog veće otvorenosti širem krugu polaznika.

Srpska pravoslavna crkva i Islamska vjerska zajednica nemaju u Hrvatskoj osnovnih škola kojima su osnivači.

Modeli naziva vjerskih osnovnih škola, uključujući i pravopisne inačice pisanja imena naslovnika (imena u nominativu i genitivu, s navodnicima ili bez njih), podudaraju se s modelima naziva javnih škola.

Sve su gimnazije

Sve su katoličke srednje škole zapravo klasične gimnazije i sve u svome nazivu imaju naznaku „s pravom javnosti”, što znači da njihova diploma vrijedi kao i diplome javnih škola. Taj dodatak donekle je refleks na razdoblje komunističke vlasti kad vjerske škole nisu imale pravo javnosti pa se sada naglašava da ga imaju.

Osnovni je model naziva ovih škola „klasična gimnazija s pravom javnosti”, a imaju ga gimnazija u Požegi i Srednja klasična gimnazija u Rijeci. U proširenom modelu je riječ „katolička”, a primijenila ga je Katolička klasična gimnazija Virovitica. Treći model osim „klasična” ili „katolička” ima i naziv osnivača: Isusovačka klasična gimnazija, Osijek; Franjevačka klasična gimnazija i strukovna škola i u Sinju, Nadbiskupska klasična gimnazija don Frane Bulića, Split; Nadbiskupska klasična gimnazija Zagreb. Četvrti model, osim navedenih oznaka, ima i ime nekog uglednika za naslovnika: Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića, Slavonski Brod; Klasična gimnazija Ivana Pavla II., Zadar; Biskupska klasična gimnazija Ruđera Boškovića, Dubrovnik. Naziv klasične gimnazije u Pazinu je Pazinski kolegij jer od početka 20. stoljeća čuva tradiciju učeničkog doma, biskupijskog sjemeništa i jedno vrijeme studija bogoslovije. U Zagrebu je 1995. osnovana Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica na temeljima duge tradicije od 1845. godine.

Srpska pravoslavna crkva od srednjih škola ima jednu gimnaziju s punim nazivom Srpska pravoslavna opća gimnazija „Kantakuzina Katarina Branković” Zagreb. Predmeti Hrvatski jezik i Srpski jezik imaju istu satnicu kroz sve četiri godine, uči se i latinski jezik te povijest, geografija i umjetnički predmeti koji imaju i sadržaje iz srpske povijesti i kulture, a učenici slušaju i pravoslavni vjeronauk.

Islamska zajednica u Hrvatskoj ima dvije gimnazije: Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića u Zagrebu i Islamsku gimnaziju u Rijeci. U kurikulu je Hrvatski i Latinski jezik te strani jezici, a u obveznim izbornim predmetima Arapski jezik, Islamski vjeronauk, Kuran, Kuranske znanosti i Islamska kultura i civilizacija.

Nazivi pravoslavne i islamskih gimnazija oblikovani su po modelima naziva srednjih javnih škola u Hrvatskoj.

Povijesni pogled

Današnji nazivi vjerskih škola, osobito srednjih, upućuju na povijest vjerskog školstva u Hrvatskoj i osnivače škola. Škole su od srednjeg vijeka bile najprije u potpunoj nadležnosti vjerskih zajednica jer su u ranom srednjem vijeku svećenici najčešće bili i jedini pismeni ljudi (mnogi su vlastelini, pa i kraljevi, bili nepismeni). No status vjerskih škola različito se razvijao na europskom katoličko-protestantskom zapadu, pravoslavnom istoku te u islamskim zemljama. Katoličke škole bile su uz samostane i katedrale, a o njima su se brinula četiri crkvena reda: benediktinci (obrazovali su svećenike i okolno stanovništvo), dominikanci su bili usmjereni na visoko obrazovanje, franjevci na opismenjavanje siromašnih, a isusovci na srednje i visoke škole. Nakon prosvjetnih reformi u Njemačkoj i Austriji u 18. stoljeću osnovne škole te realne gimnazije dolaze pod kontrolu svjetovnih vlasti, a u nas se osnivaju od polovine 19. stoljeća. U pravoslavnom svijetu, škole su također smještene uz crkve i manastire. Osnivanje prvih svjetovnih i vojnih škola započelo je u doba ruskog cara Petra Velikog u 18. stoljeća. U islamskom su svijetu škole (medrese) vrlo čvrsto vezane za vjeru, a sekularne škole osnivaju se u Egiptu i Turskoj od 19. stoljeća. Sve škole su se tijekom cijele povijesti nazivale po osnivaču i mjestu osnivanja. Rijetko su imale naslovnike, koji se masovno javljaju u nazivima polovinom 20. stoljeća, a to su preuzele i neke vjerske škole.

Tko su naslovnici vjerskih škola

Neke od osnovnih i srednjih škola u nazivu, osim naznake stupnja škole (osnovna, gimnazija), imaju za naslovnike istaknute vjerske osobe – svece i vjerske službenike, među kojima su i istaknuti znanstvenici. Evo osnovnih podataka o onima koji se spominju u ovom tekstu:

Dominik Savio (1842. – 1857.), talijanski katolički laik, učenik don Ivana Bosca, poznatog talijanskog katoličkog pedagoga i osnivača salezijanskog reda, svetac zaštitnih mladih. Naslovnik je katoličke osnovne škole u Zagrebu.

Sveta Uršula (3. st.), katolička i pravoslavna svetica, mučenica kojoj je zbog vjere odrubljena glava, poznata po hrabrosti, zaštitnica studenata, po njoj nazvan red uršulinki koji je osnivač katoličke škole u Varaždinu s njezinim imenom.

Josip Pavlišić (1914. – 2005.), riječko-senjski nadbiskup, zaslužan za osnivanje klasične gimnazije u Pazinu, osnovne katoličke škole i bogoslovnog studija u Rijeci, pa osnovna škola nosi njegovo ime.

Ivo Mašina (1927. – 1961.), povjesničar i istaknuti hrvatski rodoljub u zadarskom području u doba komunističke vlasti, umro od posljedica zlostavljanja u zatvoru, naslovnik katoličke osnovne škole u Zadru.

Sveti Benedikt (480. – 574.), kršćanski monah i svetac iz Italije, utemeljitelj pravila života u samostanima, zaštitnik Europe, autor gesla „moli i radi”, po njemu osnovan red benediktinaca, zaslužnih za opismenjavanje naroda od ranog srednjeg vijeka, naslovnik katoličke glazbene škole u Zadru.

Fra Marijan Lanosović (1742. – 1812.), franjevac, profesor hrvatskog jezika i filozofije, napisao gramatiku slavonskog govora, naslovnik klasične gimnazije u Slavonskom Brodu.

Papa Ivan Pavao II. (1920. – 2005.), poglavar Katoličke crkve od 1978. do 2005., svetac, zbog poljskog podrijetla nazvan „slavenski papa”, jedan od najvećih zagovaratelja neovisnosti Hrvatske, naslovnik klasične gimnazije u Zadru.

Don Frane Bulić (1846. – 1934.), svećenik, povjesničar i političar, jedan od najvećih hrvatskih arheologa zaslužnih za iskapanja važnih hrvatskih starina u Dalmaciji, naslovnik klasične gimnazije u Splitu.

Ruđer Bošković (1711. – 1787.), isusovac, matematičar, astronom, fizičar, pjesnik, filozof, autor teorije prirodne filozofije jedan od najvećih hrvatskih umova u povijesti, naslovnik biskupske klasične gimnazije u Dubrovniku, gdje je i rođen.

Družba sestara milosrdnica, ženski katolički red koji je u 17. stoljeću osnovao francuski katolički svećenik Vinko Paulski, a čije su članice došle u Zagreb 1845. da pomognu u zdravstvu i školstvu. Osnovale su današnju bolnicu „Sestre milosrdnice” i prvu učiteljsku školu u Hrvatskoj 1848. u Zagrebu. Naslovnice su katoličke ženske opće gimnazije u Zagrebu koja u današnjem ustroju postoji od 1995. godine.

Kantakuzina Katarina Branković (oko 1418. – 1492.), kći srpskog despota Đurđa Brankovića. Majka joj je iz visoke bizantske loze Kantakuzen, odakle joj oznaka uz ime. Udana za grofa Ulrika II. Celjskog, pripadala je europskoj eliti. Dosljedno je prakticirala pravoslavnu vjeru u katoličkom okružju u Sloveniji i Hrvatskoj. Po njoj je nazvana srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu.

Dr. Ahmed Smajlović (1936. – 1988.), istaknuti bošnjački kulturni i prosvjetni radnik, osobito velik doprinos dao izgradnji Islamskog centra u Zagrebu u čijem je sastavu klasična gimnazija kojoj je naslovnik, a koja je sljednik istoimene medrese.

Hugo Kon, učitelj i društveni radnik židovske zajednice u Zagrebu u prvoj polovici 20 st., stradao u holokaustu. Naslovnik židovske osnovne škole u Zagrebu u kojoj se njeguje židovska kultura i uči hebrejski jezik.