))Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je u javnoj raspravi paket od 148 dokumenata strukovnih kurikuluma koji čine temelj najavljenoj reformi strukovnih škola. Riječ je o dugo pripremanom i zbog različitosti programa iznimno kompleksnom projektu pokušaja modernizacije strukovnih programa čija je glavna novina uvođenje modula umjesto pojedinih nastavnih predmeta, kao i objedinjavanje pojedinih starih nastavnih planova i programa u jedan kurikulum.

Predmeti poput fizike, kemije, biologije te politike i gospodarstva više ne će postojati već će njihovi sadržaji biti integrirani u module. Kao nastavni predmeti ostali bi povijest, geografija, vjeronauk i etika. Predmetima ključnima za državnu maturu (hrvatski, matematika, strani jezik) pojačat će se satnica na razinu gimnazijske.

Ideja nositelja projekta Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) jest odmicanje od predmeta i prelazak na module koji se ne bi nužno provodili tijekom cijele školske godine. Neki bi trajali manje od polugodišta, neki polugodište, pri čemu je osnovna razlika između modula i predmeta u preraspodjeli: više dosadašnjih sličnih ili istih sadržaja različitih predmeta povezuje se u jedan modul, a ti sadržaji pretvaraju se u ishode učenja. Budući da to podrazumijeva posve drukčiju organizaciju nastave, ali i međusobnu suradnju nastavnika različitih predmeta, dio nastavnika već neko vrijeme pruža otpor iz straha od gubitka satnice. Poruke resornog ministra Radovana Fuchsa kako zbog ove reforme nastavnici ne će ostajati bez posla ne djeluju smirujuće na nastavnike.

Naime, u otvorenoj javnoj raspravi nastavnici iskazuju nezadovoljstvo brisanjem pojedinih predmeta, poput politike i gospodarstva. „U današnjem vremenu lake medijske manipulacije učenici svih profila trebaju produbiti uvide u politiku, političko djelovanje, demokratske procese. To je veliki gubitak za strukovno obrazovanje i apeliram da se kurikulum prilagodi i misli na budućnost svih nas”, jedan je od prvih komentara. Donošenjem odluke o „brisanju pojedinih predmeta” ili „smanjenjem na minimum” dovodi se do ograničavanja mogućnosti, sposobnosti, a i kritičkog mišljenja. Jesu li djeca onih koji su donijeli ovakvu odluku završili školovanje ili se još školuju?, pita drugi komentator.

U javnu raspravu među ostalima se uključio i pročelnik Odsjeka za povijest Domagoj Tomasašić s Filozofskog fakulteta u Splitu:

„Predloženo drastično smanjenje satnice Povijesti u četverogodišnjim strukovnim školama potpuno je promašeno. Naime, predložena inačica nacrta kurikula naglašava da 'nastava Povijesti ima važno i neizostavno mjesto u strukovnom obrazovanju', navodeći u nastavku niz kompetencija koje bi učenici trebali steći kako bi postali 'aktivnim građanima', od razumijevanja vlastitog identiteta, vrednovanja kulturne baštine, razumijevanja sadašnjosti, uvažavanja različitih perspektiva, kritičkog mišljenja, prepoznavanja određenih društvenih vrijednosti itd. Dakle, neosporno je, prema autorima nacrta kurikula, da je uloga nastave Povijesti u suglasju sa zahtjevima suvremenog demokratskog društva. Štoviše, izazovi s kojima se mlađe generacije danas svakodnevno susreću ulogu nastave Povijesti, kao i drugih društvenih i humanističkih predmeta, pri osposobljavanju učenika za aktivno i odgovorno građanstvo umnogome čine važnijom nego u vrijeme kada je sastavljen još uvijek važeći kurikul, imajući na umu opće trendove specijalizacije i dehumanizacije društva, uz prateće tehničke inovacije, što sve dovodi do slabijega razumijevanja društvenih, političkih i povijesnih procesa i promjena te pretvaranja čovjeka iz aktivnoga duhovnog i materijalnog društvenog bića u pasivan i otuđen objekt tržišta rada te puki alat masovnih proizvodnih procesa.

Stoga se predloženo smanjenje satnice Povijesti za 50 posto, a u nekim slučajevima i 66 posto, nikako ne može opravdati i suvislo argumentirati, jer bi ono predstavljalo nepremostivu prepreku da se nacrtom predviđeni nastavni ishodi barem približno ostvare. Takvo smanjenje satnice podrazumijeva mnogo veću površnost u odabiru sadržaja i znatna ograničenja u primjeni suvremenih nastavnih metoda, što je, na kraju, već odavno slučaj kada je riječ o nastavi Povijesti u strukovnim programima trogodišnjeg trajanja. Budući da učenici strukovnih škola čine 70 posto od ukupnog broja srednjoškolaca, bojim se da bi reduciranjem opsega nastave Povijesti i drugih društvenih i humanističkih predmeta u strukovnim školama velik broj mladih bio uskraćen za bitan segment obrazovanja te znanja koja ne zastarijevaju s protokom vremena, kao što je to čest slučaj u tehničkim, biotehničkim, medicinskim i drugim znanostima. Osobitu bi štetu trpjeli oni koji bi se nakon četverogodišnjeg školovanja odlučili na polaganje državne maturu i upis nekog od društvenih i humanističkih studija jer bi u odnosu na učenike gimnazija bili u osjetno nepovoljnijem položaju nego sada. Stoga bi prijedlog kojim se predviđa smanjenje satnice nastave Povijesti u strukovnim školama trebalo povući iz procedure te krenuti u izradu novog. Pritom bi trebalo uključiti veći broj stručnjaka, a cijeli bi postupak trebao biti znatno transparentniji. Naime, predložene su promjene prevelike i prevažne da bi se proces njihova donošenja i provedbe temeljio isključivo na stavovima članova jedne uže radne skupine za izradu nacrta kurikula i samo jedne institucije, a bez prethodne javne rasprave svih zainteresiranih, što bi uključivalo i nastavnike svih općeobrazovnih predmeta u strukovnim školama, kao i članove akademske i znanstvene zajednice”, piše pročelnik.

U Agenciji se zasad ne upuštaju u komentiranje kritika i čekaju ishod javne rasprave. Ravnatelj ASOO-a Mile Živčić na jednostavnom primjeru prikazuje što znači spajanje dosadašnjih pojedinačnih nastavnih planova i programa u jedan kurikulum: „Novo zanimanje je građevinski radnik u zgradarstvu gdje se jednim kurikulumom obuhvaćaju dosadašnja četiri zanimanja, odnosno programa – armirač, zidar, izolater i fasader. To je primjer gdje su dosadašnja tri nastavna plana i programa ušla u isti kurikulum jer se pokazalo da te struke obavljaju vrlo slične poslove. Naravno, ovakvi zahvati zahtijevaju drukčiju organizaciju škola i nastave. Zato je iznimno važno imati na umu pripremu nastavnika i ravnatelja strukovnih škola. Naš je prijedlog da se novi kurikulumi uvedu od školske godine 2025./2026., upravo zato da bismo dobili priliku za dobru pripremu. Neki su od novih objedinjenih programa i drvno ekološki tehničar, modni CAD dizajner, fitomedicinski tehničar, grafički 3D dizajner...”

U Agenciji su preuzeli ulogu edukatora koji će pomagati nastavnicima i ravnateljima na stručnim skupovima te mobilne timove po školama. Ideja je da novi koncept uđe istodobno u prve razrede svih strukovnih škola. U planu je da se u prvoj godini provedbe umjesto udžbenika uvedu drugi obrazovni materijali. Time, kaže Mile Živčić, nastavnici i učenici ne će ostati bez materijala za rad. Drugi nastavni materijali nemaju status udžbenika, no na temelju zakona koriste se u školama. U Agenciji objašnjavaju da nisu predvidjeli eksperimentalnu primjenu novih kurikuluma, budući da se već debelo kasni s modernizacijom sustava strukovnog obrazovanja. (M. L./J. L.)

Reforma strukovnog obrazovanja