Ida Matanić, studentica logopedije na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu dobitnica je zaista vrijedne nagrade, Volonterskog oskata za 2025. godinu. Nagradu je dobila za za angažman u Hrvatskom savezu gluhoslijepih Dodir.

- Tamo sam podrška u kretanju i komunikaciji gluhoslijepim osobama. Obavljam s njima svakodnevne aktivnosti, pomažem im u odlasku u trgovinu, ljekarnu, poštu i slično. Zaista me iznenadilo kad sam čula da sam nominirana, a onda je sama nagrada zaista bila divna vijest. Zahvaljujem se Andreji Palijaš, koordinatorici volontera u Dodiru koja me prijavila - ispričala je Ida.

Kako je otkrila, do Udruge i volontiranja došla je nakon što je počela učiti znakovni jezik. Na 2. godini slušala je kolegij Hrvatski znakovni jezik i htjela je usavršiti svoje znanje. Od prijateljice je saznala za tečajeve u Dodiru, a onda je i za njihov volonterski program.

Ljudi kojima pomaže, ističe, divni su, veseli i dragi ljudi koji obožavaju druženja i komunikaciju. Najviše im potpore treba u kretanju, da sve obave sigurno, a bilo bi dobro i da više ljudi zna znakovni jezik. Prošle je godine bila i jedna od volonterki u kampu Dodira u Zadru, te je sudjelovala u edukativnoj predstavi “I anđeli imaju etički kodeks”.

- Kad bi se to više populariziralo znanje znakovnog jezika, njima bi bilo puno lakše. Važno je i da ljudi uopće znaju prepoznati tko su gluhoslijepe osobe. Najviše nas zna da slijepe osobe nose bijeli štap, a gluhoslijepe crveno-bijeli, no čak i to većina uopće ne zna - kaže Ida, koja u Savezu volontira od 2024.

Ida je, otkriva nam, logopediju upisala zbog osam godina mlađe sestre.

- Ona je od druge godine stalno išla logopedu zbog govora. Deset godina je išla kod različitih logopedinja i kroz taj proces sam vidjela koliko je svaka ta žena pridonijela njezinu napretku, i to sam jednoga dana i ja htjela biti nekome u životu - pojašnjava Ida.

Na fakultetu je izuzetno zadovoljna. Kako ističe, profesori su puni razumijevanja i želje da prenesu svoje znanje, vlada pozitivno ozračje. Želi se baviti rehabilitacijom slušanja i govora, na što ju je usmjerilo i iskustvo u Dodiru. Dodaje kako će i dalje volontirati.

- Nisam požalila ni sekundu, to za mene znači da dajem svoj trud i svoje vrijeme za boljitak nekog drugog. I ne gledam na to kao na trošenje svog slobodnog vremena, jer puno dobivam i na kraju dana se osjećam kao puno cjelovitija osoba - zaključuje dobitnica Volonterskog oskara. (A.D.)