S druge strane, barikade triju sindikata i dalje traže povećanje osnovice plaće 10 posto, veće koeficijente, uvođenje prosvjetnog dodatka, privremeni dodatak dok se ne riješe koeficijenti te odgodu modularne nastave u strukovnim školama za godinu dana, kao i odgodu ocjenjivanja učitelja i nastavnika dok se temeljito i precizno ne urede kriteriji ocjenjivanja. A zašto to traže? Problem nije u tome što plaće nisu rasle, već što su u nekim drugim sustavima rasle znatno više, jer su neki koeficijenti neprimjereni u odnosu na koeficijente u obrazovanju i znanosti, što se opet vidi u statističkim podatcima o postotnom porastu plaća za određene kategorije zaposlenika. Recimo, plaća sveučilišnog
Jedni štrajkaju, drugi uživaju
Proljeće će, čini se, biti obilježeno štrajkovima u obrazovanju i znanosti. Krenulo je sredinom ožujka, a nastavilo se takozvanim cirkularnim štrajkovima u travnju. Po regijama. Prvo Dalmacija pa zatim Slavonija, Istra, Primorje... Tri sindikata koja su pokrenula grudu ustraju u svojim zahtjevima i ne priznaju nikakvu argumentaciju Vlade, premijera i „svoga” ministra koji se iz petnih žila u javnost trudi odaslati poruke pune optimizma, meda i mlijeka, jer nikada nitko u povijesti ove mlade i krhke države, koja je jedva prebacila trideset i koju, nije učinio toliko za plaće svih zaposlenih u državnim i javnim službama. Pa i za zaposlenike u sustavima obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja. Stalno se operira s porastom plaća od 'ciglih' 60 posto od 2019. godine do danas. Pa što bi sad štrajkaši i njihovi sindikalni vođe htjeli? Kruha preko pogače? Sve je to nepotrebno i neprimjereno trenutku u kojemu se nalazimo ‒ tako tvrdi prosvjetna i svekolika vlast.