Svake godine u sklopu svojih redovnih poslova idem na hospitacije na nastavu. Uvijek je to najavljeno, pa neki kažu da su to predstave. To ponekad zaista može biti tako, ali većinom nije. I kao u kazalištu, tako i u učionici, odmah se vidi je li neka izvedba premijera za ravnatelja ili uobičajeni način rada. Poslije sata slijedi zajednička analiza. Tada razgovaramo i o napredovanju. Jedan izvrsni nastavnik tom mi je prilikom rekao da ne želi napredovati dok god se ne boduju stvari koje sam promatrala i analizirala (nastava, način usmene provjere učenika, bilješke o napredovanju, nastavni materijali, pisane provjere). 

Lov na aktivnosti

Nije se teško složiti da je to o