Učinkovit odgojno-obrazovni proces temelji se na suradnji škole, obitelji i šire zajednice. Učenički dom u tom kontekstu može imati važnu ulogu poveznice između formalnoga obrazovanja i svakodnevnoga života učenika

Domovi su specifično okružje u kojem učenici svakodnevno uče živjeti s drugima, preuzimati odgovornost i razvijati osjećaj pripadnosti zajednici

Iako učenicima osiguravaju osnovne uvjete stanovanja tijekom srednjoškolskoga obrazovanja, stvarna uloga učeničkih domova znatno nadilazi njihovu logističku funkciju

Učenički domovi važan su, ali često nedovoljno vidljiv dio odgojno-obrazovnoga sustava Hrvatske. U javnosti se nerijetko percipiraju prije svega kao ustanove koje osiguravaju smještaj i prehranu učenika, iako njihova uloga obuhvaća intenzivan odgojni rad, socijalizaciju te razvoj osobnih i socijalnih kompetencija mladih. U ovome radu prikazat ćemo rezultate istraživanja provedenog među ravnateljima srednjih škola, ravnateljima učeničkih domova i djelatnicima zaposlenima u domovima, sa svrhom sagledavanja percepcije njihove uloge, vidljivosti i doprinosa odgojno-obrazovnom sustavu. Poseban naglasak stavljen je na ljudske resurse, multidisciplinarni pristup radu te mogućnosti internacionalizacije putem programa poput Erasmus+. Svrha je rada prikazati rezultate istraživanja o percepciji uloge i vidljivosti učeničkih domova te na temelju dobivenih uvida ponuditi stručna razmatranja i preporuke za njihovo daljnje unaprjeđenje usmjerene na jačanje institucionalne i javne vidljivosti učeničkih domova u odgojno-obrazovnom sustavu te razine uključenosti u međunarodne obrazovne projekte.

Odgojna uloga

Iako učenicima osiguravaju osnovne uvjete stanovanja tijekom srednjoškolskoga obrazovanja, stvarna uloga učeničkih domova znatno nadilazi njihovu logističku funkciju. Učenički domovi prostori su svakodnevnog života u kojima se odvijaju složeni odgojni, socijalni i razvojni procesi, a odgajatelji i stručni suradnici imaju ključnu ulogu u oblikovanju poticajnog i sigurnog okruženja za mlade.

Unatoč toj činjenici, u javnom diskursu i obrazovnim politikama učenički domovi često se percipiraju kao prateća ili pomoćna ustanova u odnosu na školu. Takva percepcija utječe na njihovu institucionalnu vidljivost, profesionalno priznanje djelatnika te razinu uključenosti u strateške obrazovne procese. Ovaj rad polazi od pretpostavke da se sustavnim sagledavanjem uloge ljudskih resursa, suradnje sa školama i međunarodnih aktivnosti može pridonijeti jasnijem pozicioniranju učeničkih domova u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu.

Prema Pedagoškom standardu učeničkih domova Republike Hrvatske, učenički dom definiran je kao odgojno-obrazovna ustanova koja učenicima omogućuje uvjete za život, učenje i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, uz poticanje samostalnosti, odgovornosti i socijalnih vještina. Takvo određenje jasno upućuje na to da dom nije samo smještajna ustanova, već prostor planiranoga i sustavnoga odgojnog djelovanja.

Suvremeni pedagoški pristupi naglašavaju važnost cjelovitoga razvoja učenika, pri čemu se, uz akademska postignuća, sve veća pozornost posvećuje emocionalnom razvoju, socijalnim odnosima, komunikacijskim vještinama i građanskim kompetencijama. Učenički su domovi u tom smislu specifično okružje u kojem učenici svakodnevno uče živjeti s drugima, preuzimati odgovornost i razvijati osjećaj pripadnosti zajednici.

Posebnu vrijednost domovi imaju kao međukulturne zajednice. U njima se susreću učenici različitih socijalnih, kulturnih i regionalnih sredina, što stvara prirodan prostor za razvoj tolerancije, međusobnog uvažavanja i međukulturnih kompetencija. U kontekstu sve izraženije internacionalizacije obrazovanja, ta dimenzija rada učeničkih domova dobiva dodatnu važnost.

Suradnja škole i doma

Učinkovit odgojno-obrazovni proces temelji se na suradnji različitih dionika – škole, obitelji i šire zajednice. Učenički dom u tom kontekstu može imati važnu ulogu poveznice između formalnoga obrazovanja i svakodnevnoga života učenika.

Iako suradnja između škola i učeničkih domova u praksi postoji i uglavnom se procjenjuje pozitivno, često se zadržava na formalnoj razini. Nedostatak zajedničkog planiranja, redovite razmjene informacija i jasnih modela partnerstva smanjuje mogućnost cjelovitog pristupa razvoju učenika. Posljedica je toga i slabija vidljivost odgojnog rada koji se u domovima svakodnevno provodi.

Institucionalna vidljivost dodatno je otežana činjenicom da se učenički domovi rijetko ističu u strateškim obrazovnim dokumentima i reformskim procesima, zbog čega djelatnici domova nerijetko izražavaju osjećaj profesionalne marginalizacije.

Sličnosti i razlike

Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom uz zajamčenu anonimnost i dobrovoljno sudjelovanje ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 76 ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova te 195 djelatnika zaposlenih u učeničkim domovima Republike Hrvatske.

Usporedna analiza omogućuje uvid u sličnosti i razlike u percepciji ključnih aspekata funkcioniranja učeničkih domova iz perspektive upravljačke i operativne razine sustava.

I ravnatelji i odgajatelji u velikoj mjeri dijele stav da učenički domovi nisu dovoljno prepoznati u odgojno-obrazovnom sustavu. Međutim, razina izraženosti tog stava razlikuje se među skupinama. Dok ravnatelji češće zauzimaju umjereniji stav, priznajući djelomičnu institucionalnu prepoznatost, odgajatelji znatno češće izražavaju jasno nezadovoljstvo. Naime, 60 posto odgajatelja izričito smatra da domovi nisu dovoljno prepoznati, dok ravnatelji češće biraju srednje vrijednosti odgovora, što upućuje na veću opreznost u procjeni ili drugačiju perspektivu odgovornosti.

Najizraženija razlika između dviju skupina uočava se u procjeni percepcije javnosti. Odgajatelji gotovo jednoglasno ističu da javnost ne razumije ulogu učeničkih domova (66,7 posto negativnih odgovora), dok ravnatelji, iako također kritični, pokazuju nešto blaži stav. Slično vrijedi i za procjenu medijske zastupljenosti: obje skupine daju niske ocjene, ali su odgajatelji skloniji najnižim vrijednostima (1 i 2), što upućuje na snažniji osjećaj profesionalne marginalizacije.

U procjeni materijalnih i organizacijskih uvjeta postoji visok stupanj slaganja između ravnatelja i odgajatelja. Obje skupine ističu nedostatnu državnu podršku i potrebu za infrastrukturnim ulaganjima. Ipak, odgajatelji češće naglašavaju nepovoljne uvjete rada, opterećenost administrativnim obvezama i nedostatne kadrovske normative, dok ravnatelji probleme češće sagledavaju iz perspektive sustava i financijskih ograničenja.

Ravnatelji srednjih škola i učeničkih domova uglavnom procjenjuju suradnju kao dobru ili vrlo dobru, uz naglasak na potrebu boljega usklađivanja obveza učenika. Odgajatelji, iako ne osporavaju važnost suradnje, rjeđe je ističu kao ključno pitanje te se u većoj mjeri fokusiraju na neposredne izazove odgojno-obrazovnoga rada i odnosa s učenicima.

Ključni problemi

Sudjelovanje u međunarodnim projektima (Erasmus+, eTwinning) ravnatelji češće prepoznaju kao strateški alat razvoja i vidljivosti institucije, dok odgajatelji naglašavaju njihov izravni utjecaj na profesionalni razvoj, motivaciju i kvalitetu rada s učenicima. Činjenica da više od polovine odgajatelja nema iskustvo sudjelovanja u takvim projektima upućuje na potrebu za snažnijom institucionalnom podrškom i poticanjem uključivanja stručnih djelatnika.

Općenito, može se zaključiti da su odgajatelji kritičniji i izravniji u svojim procjenama, dok ravnatelji zauzimaju umjereniji i sustavno orijentiran pristup. Te se razlike mogu tumačiti različitim profesionalnim ulogama: odgajatelji svakodnevno neposredno doživljavaju posljedice organizacijskih i kadrovskih ograničenja, dok ravnatelji češće balansiraju između operativnih potreba i institucionalnih mogućnosti.

Unatoč razlikama u intenzitetu i fokusu kritike, ravnatelji i odgajatelji dijele zajedničku percepciju ključnih problema: nedovoljnu prepoznatost učeničkih domova, slabu vidljivost u javnosti te potrebu za sustavnim unaprjeđenjem uvjeta rada i razvoja domova. Usporedni nalazi potvrđuju važnost uključivanja obiju skupina u proces planiranja i donošenja odluka, budući da se njihovi pogledi nadopunjuju i zajedno pružaju cjelovit uvid u stanje i potrebe sustava učeničkih domova.

Preporuke za praksu

Učenički domovi raspolažu snažnim ljudskim resursima, jasnim odgojnim potencijalom i rastućim međunarodnim iskustvom. Unatoč tomu, njihova institucionalna i javna vidljivost još ne odražava stvarni doprinos koji ostvaruju u odgojno-obrazovnom sustavu. Na temelju rezultata istraživanja mogu se izdvojiti sljedeće preporuke:

‒ sustavno jačati javne i institucionalne vidljivosti učeničkih domova medijskom i digitalnom komunikacijom

‒ razvijati jasnije i sadržajnije modele suradnje između škola i domova

‒ kontinuirano ulagati u profesionalni razvoj i kadrovsku obnovu

‒ poticati uključivanja većega broja domova u međunarodne projekte

‒ aktivnije uključivati stručnjake iz učeničkih domova u izradu obrazovnih politika i projekata.

Dobiveni uvidi mogu poslužiti kao poticaj ravnateljima, odgajateljima i donositeljima odluka za sustavnije uključivanje učeničkih domova u razvoj obrazovne prakse te za jačanje njihove uloge kao ravnopravnih odgojno-obrazovnih ustanova.

Literatura:

Bronfenbrenner, U. (1994). Ecological Models of Human Development. In International Encyclopedia of Education. Oxford: Elsevier.

Epstein, J. L. (2010). School, Family, and Community Partnerships: Preparing Educators and Improving Schools. Boulder: Westview Press.

European Commission. (2020). Council Conclusions on Equity and Inclusion in Education and Training. Brussels.

Hrvatić, N. (2025). Učenički dom kao međukulturna odgojna zajednica. Predavanje na Zimskoj školi odgajatelja, Opatija.

Matijević, M., Radovanović, D. (2021). Suvremeni pristupi odgoju i obrazovanju. Zagreb: Školska knjiga.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja. (2019). Nacionalni kurikulum za odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Zagreb: MZO.

Novak, T. (2022). Uloga učeničkih domova u razvoju odgojno-obrazovnog sustava: izazovi i perspektive. Zagreb: AZOO.

Pedagoški standard učeničkih domova. (2010). Narodne novine, 63/10.

Vican, D., Milanović Litre, I. (2019). Učenički domovi u sustavu srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Zbornik Učiteljskog fakulteta, 18(2), 45–63.

Učenički dom Dora Pejačević