Istraživanje o čitanju i kupovini knjiga u Hrvatskoj upozorava na usporavanje trenda pada čitanosti koji se bilježi u posljednjih pet godina. Iako kupnja knjiga i dalje stagnira, zadnjih se godina bilježi rast interesa za publicistiku, a ohrabruje i podatak o povećanju broja posudaba knjiga u knjižnicama

O ulozi životinja u čovjekovu životu i u knjigama gdjegdje se čitalo i slušalo do u sitne sate, primjerice u Lovincu, gdje je tamošnja osnovna škola organizirala „prespavanacˮ u društvu najomiljenijih književnih životinja poput Ježurke Ježića. Zvučne knjige za djecu slušale su se u putničkom prijevozu Jadrolinije i Hrvatskih željeznica.

U povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava (23. travnja) te Dana hrvatske knjige (22. travnja) u srijedu, 23. travnja 2025., održana je najmasovnija domaća kulturna manifestacija Noć knjige s čak više od 1100 prijavljenih programa i akcija širom Hrvatske u više od 260 mjesta i gradova, 330 ustanova, 180 narodnih knjižnica kao i na brojnim drugim javnim mjestima, uključujući čak i brodove, vlakove, pa i zatvore. Noć knjige zajednički organiziraju Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Moderna vremena – portal za knjigu i kulturu čitanja, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA i Hrvatska udruga školskih knjižničara.

Čitanost pada, ali – usporava!

Ovogodišnja tema manifestacije O životinjama i ljudima posvećena je fauni u knjiškim svjetovima, a zaštitno joj je lice hobotnica Tint Uljević. Njegova je poruka: „Čak i na dnu mora – čitati se mora!ˮ, a kao i svake godine, maskota Noći knjige djelo je dizajnera Borisa Kuka.

Na svečanome otvorenju Noći knjige u srijedu, 23. travnja, u 12 sati u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljeni su rezultati najnovijega istraživanja o čitanju i kupovini knjiga u Hrvatskoj. Rezultate je predstavila Tamara Kraus iz tvrtke KARIKA koja nedostaje. Istraživanje upozorava na usporavanje trenda pada čitanosti koji se bilježi u posljednjih pet godina. Iako kupnja knjiga i dalje stagnira, zadnjih se godina bilježi rast interesa za publicistiku, a ohrabruje i podatak o povećanju broja posudaba knjiga u knjižnicama.

Otvorenju su nazočile glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević, ravnateljica Knjižnica grada Zagreba dr. sc. Sunčica Ostoić, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore Slavko Kozina, državna tajnica i izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i mladih Zrinka Mužinić Bikić te državni tajnik i izaslanik ministrice kulture i medija Krešimir Partl, koji je i službeno otvorio manifestaciju. Tom su prigodom proglašeni i rezultati literarnoga natječaja koji je pod nazivom Životinjsko carstvo u književnosti – od mrava dobra srca do letećih grifona u osnovnim i srednjim školama provela Hrvatska udruga školskih knjižničara, a posjetitelji su mogli razgledati i izložbu strip-ilustracija Stipe Kalajžića i Dobrile Zvonarek koje su nadahnute poznatim književnim životinjama.

Travanj u znaku čitanja

Proslava knjige i čitanja nastavila se i u sljedećim danima u odgojno-obrazovnim ustanovama širom zemlje, a do 30. travnja trajala je i prodajna akcija Knjiga svima i svuda u brojnim knjižarama, antikvarijatima i online knjižarama.

O ulozi životinja u čovjekovu životu i u knjigama 23. travnja gdjegdje se čitalo i slušalo do u sitne sate, primjerice u Lovincu, gdje je tamošnja osnovna škola organizirala „prespavanacˮ u društvu najomiljenijih književnih životinja poput Ježurke Ježića. Zvučne knjige za djecu slušale su se u putničkom prijevozu Jadrolinije i Hrvatskih željeznica. U pulskim su se knjižnicama prema životinjskim motivima iz poezije Pabla Nerude čak i kiparilo. Prisutnost životinja u javnom prostoru otkrivalo se i vođenim šetnjama, kao što je bio slučaj u Splitu.

U zagrebačkom Botaničkom vrtu slušale su se radiodrame snimljene na temelju bajki književnika hrvatske i svjetske književnosti posvećenih životinjama uz scenski performans, a u Hrvatskoj knjižnici za slijepe nudio se kraći obilazak knjižnice u pratnji psa vodiča. U Tehničkom muzeju Nikola Tesla posjetitelji su se mogli osladiti medom u interaktivnom stručnom vodstvu kroz edukativni odjel Apisarija sa staklenim košnicama i živim medonosnim pčelama, a u nezaobilaznom Zoološkom vrtu kreativne su radionice djeci i njihovim roditeljima pružile jedinstvenu priliku da iz prve ruke saznaju kako je to brinuti se za životinje.

KnjigoZOOV u NSK

U sklopu manifestacije Noć knjige u NSK-u je održan besplatni escape room event „knjigoZOOVˮ. Događaj je bio zamišljen tako da različite zagonetke odvode posjetitelje u skrivene kutke najveće hrvatske knjižnice gdje obitavaju životinje iz njenoga bogatog fonda, pri čemu je trebalo otkrivati koje su im namjere, a sudionici ovoga jedinstvenog događaja imali su i mogućnost prošetati kroz katove NSK-a dok su rješavali misterije!

Životinjsko carstvo u knjigama – rezultati literarnog natječaja

Povodom manifestacije Noć knjige 2025. organizacijski odbor Noći knjige u suradnji s Hrvatskom udrugom školskih knjižničara organizirao je literarni natječaj pod nazivom Životinjsko carstvo u književnosti – od mrava dobra srca do letećih grifona. Pravo sudjelovanja imali su učenici osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, a provoditelji natječaja su stručni suradnici knjižničari.

Tročlano povjerenstvo, sastavljeno od predstavnika organizatora i suradnika, u sastavu: književnik Hrvoje Marko Peruzović, Vanja Jurilj i Goranka Braim Vlahović (Hrvatska udruga školskih knjižničara), odabralo je tri pobjednička rada, po jedan u svakoj kategoriji:

Nagrade i priznanja uručene su dobitnicima na svečanom otvorenju Noći knjige 23. travnja 2025. u auli Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Učenici su sudjelovali i s velikim brojem likovnih radova koji su bili izloženi u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Nagrađeni radovi

Životinjsko carstvo u knjigama

Od najranijeg djetinjstva susrećem se s knjigama u kojima su glavni ili sporedni likovi životinje. Životinje su neizostavna tema i motiv u mnogim dječjim pričama koje smo čitali ili čitamo za lektiru, a ja sam se prisjetila nekih koje su mi zbog svojih poruka ostale u sjećanju.

Kada čitam knjige u kojima su likovi životinje, uvijek mi je zanimljivo jer u tim pričama životinje često znaju govoriti, razmišljati i ponašati se kao ljudi. No, životinje nerijetko postupaju pametnije i iskrenije od ljudi. Kao mala čitala sam Ježevu kućicu. Ježurka Ježić je pametan i skroman. Pokazuje da nije važno koliko je dom velik i bogat, nego koliko u njemu ima topline i ljubavi. Naučila me da moram cijeniti to što imam. Svidjela mi se i priča Bijeli jelen. U njoj su životinje prikazane kao dobra bića koja pomažu ljudima. Jelen je čudesan, ali i pravedan. Priča me podsjetila koliko je priroda važna i kako ju moramo čuvati. Zahvalan i dobronamjeran je pas Bundaš iz priče Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Iako je pas, on je pravi prijatelj koji nikad ne napušta Hlapića i uvijek je uz njega. Bundaš me naučio što znači odanost i pravo prijateljstvo. Čitala sam i basne gdje životinje imaju različite osobine, uvijek nas nešto nauče ili navedu na razmišljanje. Iako su kratke, te su priče pune mudrosti i ostaju u pamćenju dugo nakon čitanja. Zanimljivo je kako se ista životinja može pojaviti u različitim pričama s potpuno drugačijom ulogom. Tako je u bajci Crvenkapica vuk opasan i lukav, no u slikovnici Vuk koji je ispao iz knjige, taj isti vuk je izgubljen, zbunjen i samo traži svoje mjesto u nekom drugom svijetu. U priči Uljuđeni vuk on se polako mijenja i postaje marljiv i pristojan pa više nije usamljen i ima nove prijatelje.

Ove priče pokazuju da nije uvijek sve onako kako se čini na prvi pogled i da svatko može imati i svoju dobru i lošu stranu. Isto tako, možemo griješiti, ali i možemo se mijenjati na bolje. Sve te knjige nisu samo zabavne, nego nas uče životnim vrijednostima. Kako biti dobar prijatelj, kako poštovati prirodu, kako biti hrabar, vrijedan i iskren. Mislim da se upravo zato te priče čitaju u školi.

Ema Dečman, 6. razred

Osnovna škola Banija, Karlovac

mentorica / stručna suradnica knjižničarka Darinka Vučković

Let iznad stranica

Sjedila sam u školi, zadubljena u knjigu Galeb Jonathan Livingston, iako, iskreno, više iz obaveze nego iz stvarne želje za čitanjem. Pogled mi je povremeno lutao prema prozoru, gdje su se oblaci lijeno povlačili nad gradom. Ponekad bih se uhvatila kako bezvoljno okrećem stranice, tražeći smisao u pričama o galebu koji nije htio biti kao svi ostali. „Zašto se uopće mučim?ˮ, pomislila sam. „To je samo knjiga.ˮ

I tada, ne znam kako to opisati, sve se promijenilo. Nisam zatvorila oči, nisam osjetila vrtoglavicu, niti se dogodilo nešto očito čudno. Jednostavno, u jednom trenutku bila sam u učionici, a u drugom… visoko iznad oceana. Vjetar mi je rezao lice, a oko mene su letjeli deseci galebova. Nebo je bilo beskrajno plavo, more se prostiralo u nedogled. Pogledala sam dolje – nisam imala krila, nisam bila galeb – ali stajala sam, ili lebdjela, negdje usred zraka. Gravitacija kao da nije imala isti učinak na mene. „Ej, tko si ti?ˮ, začula sam glas. Preda mnom je lepršao galeb – ne bilo koji, već Jonathan Livingston. Promatrao me znatiželjno, ali bez čuđenja. „Nikad te nisam vidio ovdje. A ne izgledaš kao galeb.ˮ „Hvala na komplimentu?ˮ, pokušala sam se nasmijati, iako nije bilo lako kad visiš u zraku iznad oceana. „Znaš letjeti?ˮ, upitao je. „Ne. Mislim, letjela sam avionom… ali to se ne računa, zar ne?ˮ Jonathan se nasmijao. „Ne, ne baš. Ali svejedno si ovdje. To znači da možeš naučiti.ˮ

Prije nego što sam stigla išta reći, već se zaletio prema meni, pokazujući kako treba raširiti krila – ili, u mom slučaju, ruke. Nije imalo smisla, ali nešto u meni je reklo: „Probaj.ˮ Raširila sam ruke. I gle čuda – nisam pala. Počela sam shvaćati njegovu strast. Letjeti nije samo kretanje, već sloboda, spoznaja, nadilaženje vlastitih granica. Jonathan mi je pričao kako su ga prognali jer je želio letjeti više, brže, drugačije od ostalih. „Zar su te stvarno protjerali samo zato što si htio biti bolji?ˮ, pitala sam ga. „Oni ne razumijuˮ, slegnuo je krilima. „Za njih, let je samo sredstvo da dođu do hrane. Ali let može biti umjetnost. Može biti put do nečeg većeg.ˮ

U tom trenutku pojavili su se drugi galebovi – oni koji su ga prognali. Osjetila sam napetost u zraku. „Vrati se među nas, Jonathaneˮ, govorili su mu. „Prestani s tim glupostima.ˮ Nisam mogla šutjeti. „Zašto bi se morao vratiti? Zato što je bolji od vas?ˮ Galebovi su me pogledali kao da sam rekla najveću herezu. „On nije boljiˮ, procijedio je jedan. „On je samo… čudan.ˮ „Možda je čudanˮ, rekla sam, „ali zar ne vidite koliko može? Zar ne želite i vi naučiti?ˮ

Tišina. Zrak je bio gust od neizgovorenih misli. Jonathan se okrenuo prema meni i tiho rekao: „Ponekad ne možeš nikoga natjerati da vidi ono što ne želi vidjeti.ˮ Razmišljala sam o tome. Možda nije stvar u dokazivanju drugima, nego u osobnom napretku. Možda je najvažnije letjeti čak i kad te nitko ne razumije.

Kraj

A onda opet promjena. Više nisam bila na nebu. Vratila sam se u učionicu, ponovno s knjigom u rukama. Ali ovaj put, nisam je čitala zato što moram. Čitala sam jer sam željela znati što će biti s Jonathanom. Jer sada sam razumjela.

Magdalena Bonić, 8. razred

Osnovna škola Šijana, Pula

mentor Vladimir Papić

stručna suradnica knjižničarka Iva Petrović Poljak

Vox silentii

U tišini zore, kada su oblaci još sneni, a lišće šapće samo onima koji slušaju srcem, u šumu je zakoračio lav. Njegove šape nisu lomile grančice niti budile ptice; hodao je poput stijene, ali njegovo prisustvo bilo je snažno poput grmljavine. Griva mu je bila gusta i zlaćana, a pogled mu je nosio mudrost nekog davnog vremena, kao da je u njemu zrcaljena sva tuga i snaga svijeta. Zvao se Mufasa, i nitko nije znao odakle je došao.

U dolini, podno šume, živjela je obitelj: otac, majka i dječak Elian. Njihov život bio je tih, ali ispunjen – sve dok se nije pojavio lav. Tog jutra Elian je, kao i obično, pratio svjetlosne tragove kroz drveće. Zastao je kad je ugledao oči koje nisu bile oči zvijeri, nego zrcala. Oči lava gledale su ga kao da već znaju tko je. Mufasa nije govorio, ali njegova prisutnost bila je poput riječi u srcu. Sjeo je na kamen prekriven mahovinom i gledao dječaka. Taj trenutak trajao je nekoliko otkucaja srca, ali promijenio je sve. Elian je osjetio nekakav osjećaj u prsima, ali to nije bio strah, nego spoznaja. I prvi put je tišina oko njega postala glasna. Dani su prolazili, a Mufasa je ostajao. Nikada nije tražio hranu, niti je lovio. Šuma ga je prihvatila kao svoga čuvara, a ljudi kao tihu prisutnost koja budi ono zaboravljeno u njima. Djeca su mu donosila plodove, a starci su mu se klanjali pogledom.

Svaki dan Elian je naučio nešto novo. Naučio je da lav može čuvati, a ne vladati, da snaga ne leži u rici, nego u tišini, da suze nisu slabost, nego čistoća. U Mufasinom pogledu nalazila se toplina oca, tuga predaka, nada u djetetu. Bio je priča koja ne traži riječi. Jedne noći, dok je šuma disala pod mjesečinom, Mufasa se podigao. Zvijezde su ga pratile dok je kročio prema sjeveru, a on se nije ni okrenuo. Nije ostavio ništa osim praznog mjesta pod hrastom. Ali u toj praznini nešto je živjelo; tišina puna značenja.

Elian je rastao, njegovo srce bilo je sve tiše, ali dublje. Postao je slikar, onaj koji sluša. U svakoj priči, u svakom potezu kista, skrivala se sjena lava. Ne da bi se on sjećao, već da bi podsjetio druge.

U šumi i danas ostaje kamen pod stablom, mjesto na kojem je tišina govorila glasnije od svega. Djeca ondje sjede zatvorenih očiju, nadajući se da će čuti korak. A možda, u vjetru, još uvijek putuje priča o lavu koji je bio tišina, i u toj tišini dom. Mufasa nije bio samo lav, bio je ogledalo svega onoga što možemo postati kad prestanemo vikati i počnemo slušati. Elian je često govorio kako je šuma bila Mufasin hram, a tišina njegova molitva. I dok se šuma mijenja, raste i šapuće novim generacijama, legenda o Mufasi ne blijedi. Jer jednom, kada svijet utihne, svi ćemo čuti njegov hod.

Pouka: Prava snaga nije u riječima, već u tišini koja nas povezuje s drugima. Kroz prisutnost i pažnju mijenjamo svijet, iako možda ne govorimo ništa.

Antonija Pavlović, 3. razred

Elektrotehnička i ekonomska škola, Nova Gradiška

mentorica / stručna suradnica knjižničarka Kristina Dujmović

POTPISI POD SLIKE:

Sl. 1: Logo

Sl. 2: Visoki uzvanici na otvorenju Noći knjige 23. travnja 2025. u NSK-u, slijeva: ravnateljica Knjižnica grada Zagreba dr. sc. Sunčica Ostoić, državna tajnica i izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i mladih Zrinka Mužinić Bikić, glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević, državni tajnik i izaslanik ministrice kulture i medija Krešimir Partl, predsjednica Udruge školskih knjižničara Vanja Jurilj, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore Slavko Kozina i predstavnica agencije Karika koja nedostaje Tamara Kraus (Foto: Mirna Bartolić)

Sl. 3: KnjigoZOOV u NSK (UZ OKVIR 1)

Sl. 4: Strip ilustracija Noć Knjige 2025.,hobotnica

Sl. 5: Strip ilustracija Noć knjige 2025., Mali princ

Sl. 6: S izložbe učeničkih radova u NSK-u: Jedna je mačka mnogo jela, Lana Dević, 3. razred, OŠ Turnić, Rijeka; mentorica Ljiljana Golić

Sl. 7: S izložbe učeničkih radova u NSK-u: Guske iz Šegrta Hlapića, Tea Miošić, 4. razred, OŠ Gradac; mentorica Marina Longin

Sl. 8: S izložbe učeničkih radova u NSK-u: Vox silentii, Antonija Pavlović (UZ priču VOX SILENTII)

Svjetski dan knjige i autorskih prava