Učenici žele mnogo toga, ali je uvijek teško u njima pronaći onu iskru koja će ih pokrenuti, pa često želje ostanu na razini htijenja. Ipak, uvijek postoji ključ koji inicira gotovo nemoguće. Nije potrebno ispitivati njihove snage i mogućnosti, jer oni uistinu mogu sve, iako često ni mi, ni oni ne vjerujemo u sve te skrivene potencijale koji samo čekaju pogodan trenutak. Bio je pun pogodak ponuditi izlazak iz doma nakon 22 sata. U tenisicama!

I tako, nakon što završi moja smjena, u 22 sata, uputim poziv svima koji trebaju 30-minutnu pauzu u učenju ili bi jednostavno prije spavanja udahnuli svjež zrak, po cijenu da ipak potrče. Bio je to primamljivi izazov koji su najprije prihvatili poneki, da bi se ubrzo društvo umnožilo, pa se, bez obzira na temperaturu zraka, nađosmo uz Dravu, na trkačkoj stazi. Lijepo druženje pod zvijezdama. U tišini noći veselo društvo kaska i bodre jedni druge.

Sad već treću godinu sudjelujemo na međuškolskom krosu, mi „Ugodomci”, jedini prijavljeni domci među učenicima srednjih škola. Zbog nas je Gradski savez „Sport za sve” otvorio kategoriju – domovi! I osječki Ferivi polumaraton, međunarodna utrka i ove godine, uz imena učenika bilježi našu ustanovu. Nadamo se ponovo medalji koja nas prošle godine nije iznenadila nakon dobrih noćnih priprema.

Za još jednu međunarodnu utrku „Wings for life” u Zadru već smo prijavljeni.

Dobar je osjećaj odmjeriti vlastite snage s ozbiljnom trkačkom elitom te do osobnog cilja doći vlastitim snagama, spoznali su.

I tako, iskra kojom pokrenete jednog preraste u vatru mnogih. Dakle, treba krenuti jedan. Nakon toga kompozicija raste. Još me oduševljava spremnost onih koji se izjašnjavaju da mrze trčanje, da se ne osjećaju dobro, da nemaju vremena, da im se ne da... a ipak idu, izlaze u noć i trče.