Današnja generacija studenata odrasla je u digitalnom okružju, navikla na brzu razmjenu informacija, multimedijalne sadržaje i stalnu (mrežnu) povezanost. Ipak, unatoč digitalnim kompetencijama, mnogi od njih tek otkrivaju složenost učiteljskoga poziva i odgovornost koju on nosi

Mentorstvo je jedan od ključnih elemenata profesionalnog razvoja budućih učitelja, jer povezuje teorijska znanja stečena na fakultetu s praktičnim vještinama potrebnima za rad u razredu. Uloga mentora nije samo prenošenje znanja, nego i pružanje podrške, izgradnja samopouzdanja i razvoj profesionalnog identiteta u studenata. U ovom radu predstavljam vlastita iskustva mentoriranja novih generacija studenata učiteljskog studija u okviru kolegija Metodika likovne kulture, naglašavajući važnost povjerenja, međusobnog učenja i partnerskog odnosa između mentora i studenata.

Promijenjena paradigma poučavanja

Učiteljska profesija jedna je od rijetkih u kojoj se teorija i praksa neprestano isprepleću. Na fakultetu studenti stječu metodička znanja, upoznaju didaktičke pristupe i pedagoške teorije, no njihova stvarna primjena događa se tek u učionici, u neposrednom radu s učenicima. Tu je važna uloga mentora kao ključne osobe koja povezuje ta dva svijeta.

Uvođenje novog kurikuluma promijenila se paradigma poučavanja, pri čemu je naglasak stavljen na kompetencijsko učenje kao jednu od osam ključnih kompetencija cjeloživotnoga učenja te razvoj kritičkoga mišljenja i aktivno sudjelovanje učenika u nastavnom procesu. Ta promjena zahtijeva od budućih učitelja fleksibilnost, kreativnost i usklađivanje teorijskih znanja s dinamičnim zahtjevima moderne učionice i u kontekstu potreba suvremenoga društva i škole.

Mentorstvo ne znači samo nadzirati studentski rad, nego i biti vodič, podrška i partner u profesionalnom razvoju. Posebno je važno razumjeti kako se mijenjaju generacije studenata. Današnja generacija studenata odrasla je u digitalnom okružju, navikla na brzu razmjenu informacija, multimedijalne sadržaje i stalnu (mrežnu) povezanost. Ipak, unatoč digitalnim kompetencijama, mnogi od njih tek otkrivaju složenost učiteljskog poziva i odgovornost koju on nosi.

Uloga mentora

Mentorstvo u obrazovanju nije samo pokazivanje kako nešto raditi, nego i objašnjavanje zašto to radimo na određeni način. Učitelj početnik ili student razvija se aktivnim uključivanjem u planiranje, izvođenje i evaluaciju nastave. U mentorskom radu posebno izdvajam tri faze:

Pripremna faza – zajedničko planiranje sata, razrada ciljeva i metoda rada, odabir nastavnih materijala, analiziranje faza dječjega likovnog stvaralaštva te detaljna priprema studenta za javni nastup pred učenicima i kolegama. Profesionalna podrška prije izlaska pred učenike uključuje razumijevanje svih etapa sata i uvažavanje kognitivnih sposobnosti i vještina učenika razredne nastave, što je ključan čimbenik uspješne nastave sata Likovne kulture. Učenici imaju iskustvo u svakoj dobi te to uvijek treba iskoristiti kako bi dobro započeli sat. Djeca vole kad ih se pita ono što znaju jer tako potičemo aktivnost i znatiželju pri otkrivanju novih likovnih pojmova. Mentor studentima postaje podrška i osoba koja ih vodi svim koracima važnima za dobro funkcioniranje na satu na relaciji učenik ‒ student od pripreme do samopouzdanog vođenja nastavnog procesa.

Izvedbena faza – mentor prati studentski rad, intervenira po potrebi, ali uvijek ostavlja prostor za samostalno vođenje sata. Mentor ne očekuje savršenu izvedbu, ali postavlja uvjet odličnim vladanjem likovnim pojmovima važnim za sigurnost studenta u bilo kojem trenutku interakcije s učenicima.

Refleksivna faza – zajednički razgovor (analiza sata) nakon održane nastave o onome što je bilo uspješno, dobro i o onome što bi se moglo unaprijediti. Važno je proći svaku etapu i sve dijelove održanog sata. Važno je i osluškivanje, što bismo mogli promijeniti, dodati, doraditi, obogatiti... Najvažnije je poticanje studenata na stvaranje pozitivnoga ozračja i uvažavanje svakog učenika.

U ovim fazama mentor ne prenosi samo znanje, nego i profesionalne vrijednosti: etičnost, poštovanje učenika, studenta, spremnost na suradnju i trajno učenje.

Osobine dobroga mentora

Mentorstvo je i profesionalna i osobna uloga. U mom slučaju ljubav prema učiteljskom zvanju oblikovala se još u djetinjstvu. Odrasla sam u obitelji prosvjetara, učitelja koji su mi bili podrška i oslonac u mojim prvim učiteljskim koracima. Njihova predanost učiteljskom pozivu, strpljenje i vjera u važnost i snagu obrazovanja utkali su u mene neki poseban pristup radu s učenicima, a to se samo prenijelo i na odnos prema studentima.

Dobar mentor kombinira stručnost i ljudskost. On zna prenijeti znanje na inspirativan način, ima strpljenja za početničke pogrješke, potiče istraživački duh te je spreman učiti i od svojih studenata. Mentorstvo je dvosmjeran proces – dok student stječe sigurnost, mentor obogaćuje svoj rad novim idejama i drugačijim perspektivama te osobnim primjerom daje model mlađim kolegama.

Kao škola vježbaonica za kolegij Metodika likovne kulture, redovito surađujemo sa studentima učiteljskog studija. Nova generacija studenata donosi u učionicu izraženu vizualnu pismenost, digitalne kompetencije i spremnost na kreativno eksperimentiranje.

Ipak, upravo zbog navike brzog pristupa informacijama, novi studenti ponekad trebaju podršku u razvoju strpljenja i metodičke dosljednosti. Mentor ih usmjerava kako bi njihove ideje bile izvedive, pedagoški opravdane i prilagođene dobi učenika.

Posebno je važno povjerenje i podrška mentora, osobito tijekom prvih javnih nastupa pred učenicima. Ta podrška – često izražena osmijehom, ohrabrujućim pogledom ili kratkom sugestijom – pomaže studentima da prebrode tremu i osjete se kompetentno u svojoj ulozi.

Dobrobiti mentorstva

Dobrobit je mentorstva za studente: sigurnost i podrška pri prvim javnim nastupima, učenje iz stvarnih nastavnih situacija te razvoj samopouzdanja i profesionalnoga identiteta, dok se za mentore ta dobrobit odnosi ponajviše na osvježavanje nastavne prakse i motivacije, učenje novih pristupa i tehnologija te osjećaj doprinosa oblikovanju budućih učitelja.

Mentorstvo je više od prenošenja znanja – to je partnerski odnos u kojem mentor i student zajednički rastu. Posebno u kontekstu prvih javnih nastupa studenata pred učenicima u razredu, podrška mentora može pretvoriti nesigurnost u profesionalni ponos.

Učiteljska profesija, kada se prenosi mentorstvom, postaje naslijeđe. Kao što su meni moji roditelji, oboje učitelji, prenijeli ljubav i predanost pozivu, tako i ja danas nastojim biti podrška budućim učiteljima, pomažući im u otkrivanju, prepoznavanju i stvaranju svoje snage, kreativnosti, dosljednosti, kompetentnosti i profesionalnosti.

Primjeri iz prakse

U likovnoj nastavi, gdje je proces često važniji od konačnog rezultata, studenti uče kako voditi učenike uz istraživanje i stvaralački rad. Primjerice, u jednoj radionici izrade skulptura od recikliranih materijala, studentica je naišla na otpor učenika koji su tvrdili da je materijal „pretežak” i „previše neuredan”. Uz mentorsku podršku, studentica je prilagodila zadatak i omogućila djeci izbor drukčijih sličnih materijala, čime je zadržala put k cilju sata, ali i povećala motivaciju učenika tijekom nastavnog procesa.

U drugom primjeru, student je imao tremu pri predstavljanju pred učenicima. Nakon kratkoga uvoda, spontano je započeo sat humorom, što je razbilo početnu napetost i potaknulo veselu interakciju i smijeh. Takvi trenutci pokazuju koliko pozitivna mentorska prisutnost može osnažiti studenta i pomoći mu da pronađe svoj stil i sigurno započne svoj prvi sat u razredu s učenicima.

Literatura:

Feiman-Nemser, S. (2001). From Preparation to Practice: Designing a Continuum to Strengthen and Sustain Teaching. Teachers College Record, 103(6), 1013–1055.

Howe, N., & Strauss, W. (2000). Millennials Rising: The Next Great Generation. New York: Vintage Books.

Rovan, D. (2022). Pristupi mentorstvu u okviru procesa uvođenja učitelja u profesiju.