Kako voditi odgojno-obrazovne ustanove u vremenu ubrzanih tehnoloških i društvenih promjena, kakvu ulogu u tome imaju organizacijska kultura i cjeloživotno obrazovanje te gdje povući granicu u primjeni umjetne inteligencije u školama, bile su neke od središnjih tema konferencije održane na Sveučilištu Algebra Bernays povodom promocije studija Vodstvo i menadžment u obrazovanju.

Konferenciju je otvorio prof. dr. sc. Božo Skoko, prorektor za poslijediplomske studije i popularizaciju znanosti, ujedno dopredsjednik Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske.

Novi zahtjevi

„Ako bismo danas, u jednoj rečenici, opisali posao ravnatelja u Hrvatskoj, ta bi rečenica vjerojatno glasila ovako: nosite odgovornost za sve, a ovlasti i podrška često kasne; radite u specifičnom sektoru, čiji su dionici iznimno zahtjevni – sve oči su uprte u vas, a često morate raditi poslove za koje niste osposobljeni i nemate izravnu podršku“, rekao je Skoko uz napomenu kako ravnatelj više nije samo pedagoški voditelj ustanove: on je i krizni menadžer, poslodavac, komunikator, čuvar pravnog okvira i – sve češće – osoba koja mora zadržati kolektiv na okupu dok sustav šalje nove zahtjeve.

Skoko je naglasio kako je u takvom okruženju lako upasti u zamku da se škola 'održava', umjesto da se vodi. Jer, dodao je, održavanje je važno, ali nije vodstvo. Vodstvo počinje ondje gdje se postavlja pitanje: kamo ova ustanova ide i zbog koga, zaključio je.

U predavanju Obrazovanje pod pritiskom promjena rektor Sveučilišta Algebra Bernays prof. dr. sc. Mislav Balković je analizirao rezultate PISA testiranja i usporedio trendove u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama s rezultatima obrazovnih sustava poput kineskog i japanskog. Posebno je upozorio na pad rezultata u području znanosti, matematike i čitalačke pismenosti, istaknuvši da obrazovni rezultati nisu odvojeni od kulture društva i odnosa prema znanju.

Radna kultura

Kao primjer dugoročnog razvoja obrazovne kulture izdvojio je Kinu, koja sustav vrednovanja znanja kroz različite oblike državnih ispita razvija stoljećima, naglašavajući da današnji obrazovni rezultati takvih zemalja nisu nastali preko noći. Govorio je i o širim obrascima radne kulture, uključujući odnos prema odgovornosti i radu, kako bi pokazao da se kultura neke organizacije ili društva očituje kroz svakodnevno ponašanje, a ne samo kroz formalno postavljena pravila.

„Kulturu obrazovne ustanove ne određuje ministarstvo, nego prije svega njezino vodstvo. Lideri moraju stvarati kulturu rada, mjerenja, povratne informacije i znanja jer, ako odluku ne donesemo sami, ona je na neki način već donesena za nas“, poručio je Balković.

Upravo je kulturu rada, kulturu mjerenja, kulturu povratne informacije i kulturu znanja izdvojio kao četiri područja na koja vodstvo obrazovne ustanove može i mora izravno utjecati.

O odnosu obrazovanja, umjetne inteligencije i razvoja ljudskih kognitivnih sposobnosti govorio je prof. dr. sc. Robert Kopal, voditelj Zavoda za kreativnost i kritičko mišljenje Sveučilišta Algebra Bernays, u predavanju Obrazovanje 2035.: AI, mentalno zdravlje i budućnost ljudske kognicije.

Kopal je upozorio na izazove s kojima se suočava generacija Z, koju je opisao kao prvu generaciju kod koje se bilježi pad određenih kognitivnih sposobnosti, a svoja je promišljanja o tehnologiji, obrazovanju i ljudskom ponašanju predstavio kroz niz poznatih alegorija – od Platonove špilje i Careva novog ruha do Midasova dodira, slijepaca i slona, Čarobnjakova učenika te Ikara i Dedala.

Oslabljen razvoj

Posebno se osvrnuo na sve ranije uvođenje alata umjetne inteligencije u obrazovanje. Ocijenio je kako u osnovnoškolskom obrazovanju u ovom trenutku postoji ozbiljan rizik da nekritička i prerana uporaba umjetne inteligencije oslabi razvoj sposobnosti koje bi učenici najprije trebali samostalno izgraditi.

„Prije nego što djeci damo alate koji im omogućuju da trče, moramo biti sigurni da su naučila hodati. Umjetnu inteligenciju ne trebamo zaustavljati, ali moramo pronaći način kako je ukrotiti i staviti u službu razvoja ljudskih sposobnosti, umjesto da ih počne zamjenjivati“, istaknuo je Kopal.

Nakon uvodnih predavanja održana je panel rasprava koju je moderirao Božo Skoko, a u kojoj su uz Balkovića i Kopala sudjelovali prof. dr. sc. Damir Jugo, predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta Algebra Bernays.

Jedna od tema bila je i krizna komunikacija u obrazovnim ustanovama, o kojoj se raspravljalo kroz prizmu nedavne tragične situacije u zagrebačkoj srednjoj školi. Panelisti su govorili o važnosti pravodobne, jasne i odgovorne komunikacije u kriznim okolnostima te o odgovornosti vodstva ustanove u situacijama u kojima se povjerenje učenika, roditelja, zaposlenika i javnosti može izgubiti u vrlo kratkom vremenu.

Rasprava se dotaknula i potrebe za cjeloživotnim obrazovanjem i kontinuiranom prilagodbom obrazovnog sustava promjenama u društvu i na tržištu rada. Balković je pritom upozorio da uspješna obrazovna politika neke druge europske države nije model koji se može jednostavno preslikati u hrvatski kontekst. Umjesto preuzimanja gotovih rješenja, potrebno je razumjeti razloge njihova uspjeha te izgraditi vlastiti model prilagođen domaćim potrebama, institucijama i kulturi.

Krizna komunikacija

Kopal se ponovno osvrnuo na umjetnu inteligenciju, naglasivši kako više nije pitanje hoće li ona biti dio obrazovanja, već kako postaviti pravila njezine primjene tako da tehnologija podupire, a ne potiskuje razvoj kreativnosti, kritičkog mišljenja i samostalnog zaključivanja.

Nakon panel rasprave prof. dr. sc. Damir Jugo, predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta Algebra Bernays, održao je izlaganje Krizna komunikacija koja čuva povjerenje, u kojem je naglasio važnost pripreme za krizne situacije. Istaknuo je kako se najveći dio kriznog upravljanja odvija prije same krize i nakon nje, kroz pripremu procedura, podjelu odgovornosti i evaluaciju poduzetih koraka.

„Kriza nije samo ono što se dogodilo, nego i ono što ljudi misle da se dogodilo. Zato je važno komunicirati odmah, čak i kada još nemamo sve informacije“, istaknuo je Jugo.

Dodao je kako je nekadašnje pravilo odgovora unutar 24 sata danas zamijenio koncept „zlatnog sata“, zbog čega institucije moraju brzo pokazati da upravljaju situacijom i prikupljaju provjerene informacije. Naglasio je i da se povjerenje čuva nakon završetka krize; ispunjavanjem obećanja, pružanjem novih informacija i učenjem iz kriznog događaja.

Na Jugin govor o važnosti pripreme za krizne situacije nadovezala se dr. sc. Ana Tecilazić, pred., prorektorica za kvalitetu Sveučilišta Algebra Bernays, koja je za kraj konferencije predstavila novi studij Vodstvo i menadžment u obrazovanju i način na koji je njegov program oblikovan prema potrebama ravnatelja i drugih obrazovnih lidera.

„Studij je osmišljen kao odgovor na konkretne potrebe ravnatelja i obrazovnih lidera koji uz pedagoška znanja trebaju kompetencije za strateško upravljanje, vođenje ljudi i donošenje odluka. Modularni program povezuje teme poput upravljanja ljudima i resursima, komunikacije, kvalitete, tehnologije i kriznog upravljanja u cjelovito razumijevanje obrazovne ustanove. Cilj je osnažiti polaznike da prepoznaju što njihovoj ustanovi treba, okupe ljude oko zajedničkih ciljeva i odgovorno pokrenu promjene“, istaknula je Tecilazić.

Konferencija je otvorila pitanja koja postaju sve važnija za ravnatelje, nastavnike i druge obrazovne lidere, od donošenja odluka i razvoja organizacijske kulture do upravljanja krizama, ljudima i tehnološkim promjenama, a upravo su te kompetencije u središtu studija Vodstvo i menadžment u obrazovanju Sveučilišta Algebra Bernays.

Foto: Jeffrey Jemric

(Više o raspravi i predavanjima čitajte u novom broju tiskanog izdanja Školskih novina)

krizno upravljanje