Imamo veliki izbor stranih jezika iako smo opća gimnazija. Učenicima nudimo početni francuski i talijanski, početni i napredni njemački, kao i španjolski. I s tom ponudom drugog stranog jezika ističemo se među gimnazijama

Specifičnost je naše škole da godinama imamo fakultativnu nastavu plivanja na bazenu Mladosti gdje imamo i svoju traku koja naše učenike uvijek čeka

Na Gradecu, današnjem Gornjem gradu u Zagrebu, osnovana je 3. lipnja 1607. godine prva zagrebačka gimnazija. Osnovali su je isusovci u napuštenom dominikanskom samostanu, a za opremanje i uzdržavanje pobrinula se gradska općina i darovatelj ban Ivan Drašković, zagrebački biskupi i velikaške obitelji. Zaslugom Filipa Kaušića, a poveljom cara Leopolda I. 1669. godine škola dobiva naslov Akademije i prava sveučilišta. Do 1773. godine Gimnaziju su vodili i njome upravljali isusovci po svojoj jedinstvenoj naučnoj osnovi „Ratio studiorum”. Nastavni jezik bio je latinski. U vrijeme carice Marije Terezije isusovački red je ukinut pa je upravu zagrebačke gimnazije preuzela državna vlast i tako je ostalo do 1850. godine.

Nastavni jezik i dalje je latinski, ali se puno pažnje posvećivalo i materinskom jeziku. Po tom nastavnom planu učile su se i prirodne znanosti. Franjo Tkalec 1852. utemeljio je prirodopisne zbirke. Od 1850. do 1918. godine nastavni jezik je hrvatski, a u doba Bachova apsolutizma bio je njemački. U tom razdoblju bilo je čestih promjena naziva gimnazije, a u njoj je bilo učenika klasične i realne gimnazije. U razdoblju od 1918. do 1991. godine često se mijenja ime, ali i nastavni planovi škole. Tako od 1945. u zgradi djeluje VI. (ženska) gimnazija, a 1954. škola prerasta u VI. mješovitu gimnaziju koja je 1977. godine ukinuta i ulazi u sastav Ugostiteljsko-hotelijerskog centra, da bi se 1990. godine ponovo formirala gimnazija te godinu dana kasnije vraća stari naziv Gornjogradska gimnazija.

Generacija u podstanarstvu

Školska zgrada više je puta pregrađivana jer je tijekom godina u njoj djelovala Kraljevska akademija i Kraljevsko sveučilište. Od 1969. godine zgrada škole je zaštićeni spomenik kulture. U školi su tijekom stoljeća radili, ali i stjecali obrazovanje mnogi akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, javni i politički djelatnici – August Šenoa, Miroslav Krleža, Vatroslav Lisinski, Vatroslav Jagić, Ivan K. Tkalčić, Ante Starčević, Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Izidor Kršnjavi, Tituš Brezovački, Tade Smičiklas, Antun Gustav Matoš, Stjepan Radić, Dragutin Domjanić i mnogi drugi.

Stara školska zgrada držala se dobro sve do 2020. godine i razornog potresa koji je najprije pogodio Zagreb i okolicu. Kako se prisjeća ravnateljica Anita Perišić, samo tjedan dana nakon što su sve škole u državi početkom ožujka 2020. godine zbog epidemije COVID-19 prešle na online nastavu, Zagreb je doživio snažan potres u kojemu je stradala i zgrada Gornjogradske gimnazije koja je dobila crvenu oznaku, bila je preopasna za bilo kakvo korištenje i u nju se nije ulazilo.

– Nakon što je završio period nastave na daljinu, gimnazija je tri i pol godine bila podstanar XV. gimnazije. Cijela jedna generacija gimnazijalaca uopće nije bila u svojoj školskoj zgradi, a druga generacija maturanata u svojoj je školi bila nepuna tri mjeseca, u proljeće 2025. godine kad smo se konačno vratili u svoju obnovljenu školsku zgradu. No, brojni su učenici bili uključeni u aktivnosti oko preseljenja škole, selidbe didaktičkog materijala, knjižničnog fonda. I te generacije su bez obzira na sve nedaće Gimnaziju doživjele kao doista svoju školu – opisuje ravnateljica Perišić i nastavlja:

Novo ruho

– A u obnovi smo dobili novouređene prostore u podrumu gdje sad imamo i veliku dvoranu sa skoro 200 mjesta i još neke korisne prostore, uredili smo i potkrovlje u kojemu su kabineti za nastavnike i jedna učionica, dobili smo vanjski lift, veliku knjižnicu. Neke smo pregradne zidove pomaknuli pa smo tako dobili dodatni učionički prostor i sad možemo raditi u jednoj smjeni. Škola ima i sportsku dvoranu koja nije punoga formata jer je stvorena prenamjenom učioničkog prostora, ali za sada zadovoljava potrebe nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Sve su učionice opremljene novim namještajem koji smo izabrali na Šumarskom fakultetom.

Kad sam prije nepune četiri godine postala ravnateljicom osnovni cilj mi je bio promijeniti atmosferu u zbornici, da se svi ugodno osjećaju, da im škola bude drugi dom, da se djelatnici druže, razgovaraju, podržavaju međusobno u svim aktivnostima i da se odradi naš temeljni posao. Vjerujem da smo uspjeli u tome i da se to reflektira i na naše učenike i njihove roditelje.

Imamo veliki izbor stranih jezika, iako smo opća gimnazija. Učenicima nudimo početni francuski i talijanski, početni i napredni njemački, kao i španjolski. I s tom ponudom drugog stranog jezika ističemo se među gimnazijama. Ove godine imamo čak tri prva razreda sa španjolskim jezikom. I to je naša posebnost. Profesori stranih jezika vrlo su aktivni, inovativni, prate ne samo svoju struku nego i reakcije učenika i njihove interese i potrebe.

U školi je nedavno svečano otvorena Bugarska učionica, prostor koji smo otvorili u znak zahvalnosti za donaciju od 56000 eura koju nam je dala bugarska vlada kao pomoć nakon potresa u kojemu je škola jako stradala. Veza Gimnazije i Bugarske seže još u 19. stoljeće kada su se u gimnaziji su s školovali bugarski učenici, a stipendirao ih je Josip Juraj Strossmayer. I ta veza s našom školom ostala je do danas.

Vrijedna zbirka

Specifičnost je naše škole da godinama imamo fakultativnu nastavu plivanja na bazenu Mladosti gdje imamo i svoju traku koja naše učenike uvijek čeka. Posebni smo i po tome što smo jedna od rijetkih gimnazija koja ima prirodoslovnu zbirku koju je 1852. godine pokrenuo i osnovao Franjo Tkalec i koja i danas služi ne samo kao podsjetnik na prošlost nego i kao vrijedan didaktički materijal u nastavi biologije.

Otkako je škola preuređena i obnovljena nastavu izvodimo u jednoj smjeni za sva 24 razredna odjela. Poslijepodnevni turnus ostaje na raspolaganju svim zainteresiranima za brojne izvannastavne aktivnosti, programe, projekte. Mi smo opća gimnazija, ali projekti i programi su vrlo brojni. I to je važno jer učenici se i u svim tim programima i projektima povezuju međusobno, ali i na malo drukčiji način i sa školom. Recimo, osim školskog zbora i orkestra mi učenicima nudimo i glazbenu informatiku i robotiku. U današnje vrijeme kad su učenici otuđeni, premalo razgovaraju, jako je važno da komuniciraju, da se druže, a ne da vrijeme provode s mobitelima u rukama. I s roditeljima imamo dogovor da učenici kad su na terenskoj nastavi mobitel mogu koristiti samo jedan sat dnevno. Konačno, sve te izvannastavne aktivnosti, fakultativni programi, projekti, sadržaji na kvalitetan način popunjavaju slobodno vrijeme učenika – objašnjava ravnateljica Perišić.

Najbrojniji jezičari

Među šezdesetak profesora kao najbrojnija populacija ističu se nastavnici stranih jezika jer u školi se poučava engleski, njemački, španjolski, francuski i talijanski. Naravno, aktiv engleskog jezika je najbrojniji, a kako objašnjava Nikolina Licitar, profesorica engleskog jezika, radi se jako puno s učenicima koji su komunikacijski vrlo jaki i zahtjevni.

– Organiziramo interna školska natjecanja, učenici idu na županijska i državna natjecanja, a lani smo prvi put sudjelovali u debati na Festivalu engleskog jezika koji je organizirao Filozofski fakultet u Zagrebu. Vodimo učenike na kazališne predstave i uskoro ćemo pogledati „Životinjsku farmu” pa ćemo to iskoristiti da povežemo s lektirom na engleskom jeziku. Posjećujemo konferencije, puno se educiramo, a vrlo smo aktivni i u Erasmus+ projektima, job shadowingu, u posljednjih nekoliko godina puno putujemo, a uskoro ćemo u Bugarsku i Portugal. Vodimo učenike na putovanja, primamo goste iz inozemstva. Kolektiv škole je jako složan, a to vrijedi i za kolegice iz aktiva engleskog jezika tako da neprestano nešto smišljamo, nudimo učenicima, organiziramo različita događanja kako bismo im i školu i naš predmet učinili što zanimljivijim i životnijim i sve to ne bi bilo moguće bez podrške ravnateljice. I možemo se pohvaliti da na državnoj maturi učenici nemaju nikakvih problema, jer postižu sjajne rezultate iz engleskog – sa zadovoljstvom ističe profesorica Nikolina Licitar, a na nju se nadovezuje Ksenija Jurišić, profesorica latinskog jezika i povijesti koja svoje učenike motivira i potiče ne samo za pojačani angažman u predmetima koje im predaje nego i za putovanja i brojne druge aktivnosti.

Povezivanje sa svakodnevicom

– Drago mi je da sam dugogodišnja djelatnica u gimnaziji koja će nagodinu proslaviti 420. obljetnicu svog postojanja, a to ćemo među ostalim obilježiti i znanstvenim skupom koji već sada polako pripremamo. Ni latinski ni povijest nisu među omiljenim predmetima kod naših učenika, ali nastojim im oba predmeta približiti putem raznih aktivnosti. Recimo, odlazimo na različite povijesne lokalitete kako bi osim onoga što pronađu u udžbeniku neka znanja stekli i na mjestima događanja. Primjerice, idemo u zoološki vrt pa tamo proučavamo latinske nazive životinja, povezujemo sa svakodnevicom. Na Svjetski dan hrane, 16. listopada, učenici će kod kuće pripremati jela po starorimskim receptima pisanima na latinskom. I momci tada svoja jela donose u školu jer ih sve više voli kuhati. Na latinskom čak i izrađujemo nakit po uzoru na rimski, koji se prodaje, a novac tako dobiven koristi se za plaćanje putovanja ili za neke potrebe učenika slabijeg materijalnog statusa. Uključujemo se i u Erasmus programe pa ću s grupom učenika uskoro putovati u Valenciju.

Vodim i posebnu izvannastavnu aktivnost „Vade me cum” odnosno Pođi sa mnom, a riječ je o grupi učenika s kojima putujem na različite destinacije u Hrvatskoj i izvan nje. Cilj je da oni putuju i uče. Jako su zainteresirani, ali ih ne možemo sve primiti. Uskoro s pedesetak učenika iz različitih generacija putujem u Ravenu, Rimini i San Marino i već znamo da će nam biti jako dobro. Po povratku učenici moraju napraviti izvješće u obliku videa ili prezentacije koju prikažu učenicima i roditeljima. Putovanja su prilika i da se upoznaju bolje budući da se svakodnevno nemaju priliku međusobno družiti – opisuje profesorica Jurišić.

Knjižničarka Zrinka Brigić prisjeća se vremena nakon potresa kad je trebalo i stručnog znanja, ali i organizatorskih sposobnosti, budući da je gimnazija bila gotovo četiri godine u podstanarstvu, mijenjali su smjene, živjeli i radili u školi koja nije njihova.

– Trebalo se nakon svega vratiti u svoju školu, ponovno seliti didaktičke materijale, arhivu, učila, sačuvati vrijedne zbirke u tim preseljenjima, trebalo je puno dobrovoljnog rada svih zaposlenika i nitko nikoga nije prisiljavao, a svi smo svoje slobodno vrijeme poklonili svojoj gimnaziji u želji da školu dovedemo u red, da razredi budu namješteni i da učenici uđu u prekrasno uređeno školsko zdanje.

Izvan okvira

Knjižnica je nakon potresa također obnovljena i učenici vole boraviti u njoj. Puno je knjižnog fonda, a osim bavljenja knjižnom građom, nastojim biti dio stručno-razvojne službe i ponuditi učenicima različite sadržaje koji su njima zanimljivi. Održavamo i književne susrete, ugošćujemo glazbenike, pisce, glumce i nedavno nam je gost bio Gibonni, zatim Robert Knjaz, Goran Višnjić... Dakle, nismo usmjereni isključivo na nastavu i predmetne kurikule već učenicima nudimo i puno više izvan tih zadanih okvira. Puno vodimo učenike po Zagrebu i nekim njima nepoznatim lokacijama, naši učenici sudjeluju u pošumljavanju, imamo vrlo produktivnu fotografsku grupu – ističe stručna suradnica knjižničarka Zrinka Brigić.

– Škola je i danas vrlo kvalitetna, ali mi neprestano osluškujemo naše učenike i razmišljamo što im još ponuditi osim redovnih predmetnih kurikula. Još ima prostora i u izbornoj, i u fakultativnoj nastavi, i u izvannastavnim aktivnostima, školskim i europskim projektima. Želimo da se u školi svi osjećaju ugodno i da gimnaziju doživljavaju kao svoj drugi dom. Upisuju se kod nas učenici s odličnim uspjehom iz osnovne škole, uglavnom i zadržavaju tu visoku razinu postignuća, ali ne inzistiramo na ocjenama nego propitujemo, prepoznajemo sklonosti svakog učenika i nastojimo svakome pomoći da razvije svoje potencijale do vlastitog maksimuma. Ako je netko dobar glumac, sportaš, matematičar, glazbenik, onda ga „guramo” u takve aktivnosti i sadržaje kojima će se usavršavati u onome što ga veseli i u čemu se svaki učenik vidi u budućnosti.

Kad razmišljam o radu u školi, sigurno je da nikada nije dosadno, jer nijedan dan nije isti. Teško se može isplanirati i predvidjeti u kojem će smjeru krenuti, no zato smo svi u kolektivu složni u zajedničkom naporu da svojim učenicima damo najviše što možemo i da im gimnazijske dane ispunimo znanjem, znatiželjom, veseljem i ugodom – zaključuje ravnateljica Anita Perišić.