Dylanov električni otpadnički čin u Newportu tumači se kao izrazito dramatično proglašenje neovisnosti, simbol buntovnoga desetljeća i generacije koja se nije željela podrediti pravilima establišmenta

Svim obožavateljima Boba Dylana koji su pogledali film Potpuni neznanac redatelja Jamesa Mangolda, s Timothéejem Chalametom u glavnoj ulozi, dostupna je knjiga Bob Dylan – Električna pobuna! čiji je autor Amerikanac Elijah Wald prema kojoj je snimljen taj biografski film posvećen legendarnom američkom pjevaču, skladatelju i pjesniku te prvom glazbeniku dobitniku Nobelove nagrade za književnost. Novo izdanje Školske knjige, u prijevodu Denisa Leskovara i Maje Adžije, dostupno je u svim knjižarama i webshopu izdavača.

Navečer 25. srpnja 1965. Bob Dylan se uz pratnju električnoga sastava popeo na pozornicu Newport Folk Festivala i zagrmio neobuzdanom izvedbom pjesme „Maggie’s Farm” nakon čega je izveo novi rock-singl „Like a Rolling Stone”. Bio je to pucanj koji je odjeknuo diljem svijeta, Dylanova deklaracija o glazbenoj neovisnosti, kraj folk-preporoda i rođenje rock-glazbe kao glasa generacije. Smatra se jednim od ključnih trenutaka u glazbi dvadesetoga stoljeća.

U knjizi Bob Dylan – Električna pobuna! američki glazbenik, pisac i etnomuzikolog Elijah Wald istražuje kulturni, politički i povijesni kontekst toga važnog događaja. Uranja duboko u fenomen folk-preporoda, osvjetljava njegove dodirne točke s pokretom za građanska prava i usponom rocka te upozorava na napetosti između tradicionalne i inovativne glazbe kako bi pružio nove uvide u Dylanovu umjetničku evoluciju, u njegovu posebnu sklonost bluesu, složen odnos s folk-establišmentom i bivšim mentorom Peteom Seegerom te načine na koje je zauvijek preoblikovao popularnu glazbu.

Nepredvidljivi genij

Postavljajući svježe temelje priče koju smo smatrali do kraja poznatom, knjiga Bob Dylan – Električna pobuna! promišljena je i bistra procjena kontroverznog događaja u Newportu te nijansirana i provokativna analiza koja objašnjava zbog čega je on toliko važan. Knjiga istražuje mnoštvo smjerova kojima se američka glazbena scena kretala u prijelomnim godinama, od 1963. do 1970.

Zašto bi glazba koju je netko izvodio jedne večeri prije više od pola stoljeća i dalje imala odjeka? Možda zato što je Dylan bio predvodnički glas dekade, poznat po tome što se pobunio, a Newport je bio prijelomna točka na kojoj je mladi roker prekinuo sa starim društvom koje ga ne želi prihvatiti.

„Tada su ga već smatrali nepredvidljivim genijem, prototipom autsajdera i uspoređivali ga s Woodyjem Guthriejem, kako je opisan u autobiografiji Na putu do slave, s Jackom Kerouacom iz romana Na cesti, s Marlonom Brandom iz filma Divljak, s Holdenom Caulfieldom iz romana Lovac u žitu, s otuđenim Meursaultom iz Stranca Alberta Camusa – ali najčešće s Jamesom Deanom iz Buntovnika bez razloga. Bio je egzistencijalni junak toga desetljeća koji se dokotrljao s američkog Zapada, lutao noćnim uli0cama Greenwich Villagea, zapisivao neobične riječi na izgrebenim stolovima u krcatim kafićima, jurio gradom na svojemu motoru i koji bi se došetao do pozornice ili se samo odšetao bez obzira na to je li se pripremio ili nije”, napominje autor knjige.

Prorok novog doba

Dylan je u Newportu ostao upamćen kao prvi umjetnik koji se, unatoč posljedicama, opirao postavljenim pravilima. Otada nadalje, ističe Wald, pobornici svih novih glazbenih strujanja – punka, rapa, hip-hopa, elektronike – uspoređivali su sve svoje kritičare s napornim obožavateljima folk-glazbe koji nisu mogli shvatiti da se vremena mijenjaju. Bob Dylan postao je primjer na koji se treba ugledati – prorok novoga doba koji odlazi svojim putem unatoč odbijanju i podsmijesima starih obožavatelja. Postavio je jasnu granicu između sebe i onih koji su ga htjeli svojatati: „Trudim se, najviše što mogu, biti svoj, ali svi žele da budem poput njih.” Svima koji su bili zabrinuti što je krenuo novim putem poručio je: „Onaj tko se neprekidno ne rađa, neprekidno umire.”

Ovo je knjiga o Dylanu iz razdoblja kad još nije postao duh sveti, o glazbeniku koji je izučio zanat kao tinejdžerski rock'n'roller i, u noći kad se pojavio u Newportu s električnim bendom, iskoristio energiju, strast i buntovno stajalište iz svega što je naučio. „Ondje su mu i klicali i zviždali, a on je iz tog sukoba izašao još jači. Takvog Dylana često zasjenjuje onaj drugi: meditativni autor pun ideja koji nije bio bogzna kakav pjevač, a ni gitarist, harmonikaš ili zabavljač, ali koji je pisao tako očaravajuće stihove da ga jednostavno niste mogli ignorirati”, piše Elijah Wald.

Trijumf rocka

Prema njegovim riječima, to je i knjiga o Newportu i folk-sceni, ranim šezdesetima, pokretu za ljudska prava, trijumfu rocka, svjetovima koji su Dylana oblikovali i odbacili ga, prigrlili ga i pretvorili u simbol obožavanja.

Knjiga razotkriva mnogobrojne mitove i pokazuje da Dylanov legendarni nastup na Newport Folk Festivalu nije bio izdaja folka, nego simbol šire kulturne i glazbene preobrazbe šezdesetih godina – rođenja rock-glazbe kao autentičnoga glasa generacije.

„Njegov električni otpadnički čin u Newportu tumači se kao izrazito dramatično proglašenje neovisnosti, simbol buntovnog desetljeća i generacije koja nije željela uspjeti prema kriterijima koje im nameću roditelji i učitelji niti se željela podrediti pravilima establišmenta, sustava i državnog aparata. Ako se razina negodovanja u Newportu često i preuveličava, to je zato što je ono važan dio legende, dokaz da je, bez obzira na to što su se Dylanove ploče uspinjale visoko na pop-ljestvicama, sačuvao svoj umjetnički integritet i nije pristajao na kompromise, nego je hrabro išao vlastitim putem.”

Glazba i zviždanje odzvanjaju i nakon šezdeset godina, dijelom zato što je Dylan i dalje slavan, dijelom jer je toj generaciji i dalje stalo – ali i zato što je sâm događaj postao legendaran.