Prema podnaslovu, riječ je o djelu teorijsko-kritičke analize i vrjednovanja obrazovne politike u Hrvatskoj (2004. – 2011.). Analizirani su svrha, sadržaj i način implementacije ključnih dokumenata u kojima su se karakter, zamisli i slabosti te politike ponajbolje ogledali…
Prema podnaslovu, riječ je o djelu teorijsko-kritičke analize i vrjednovanja obrazovne politike u Hrvatskoj (2004. – 2011.). Analizirani su svrha, sadržaj i način implementacije ključnih dokumenata u kojima su se karakter, zamisli i slabosti te politike ponajbolje ogledali.
Autor u predgovoru kaže:
Obrazovna politika u Hrvatskoj planirala je u prvom desetljeću 21. st. mijenjati školski sustav. Promjene bi, očekivalo se, prije svega pridonijele rasterećenju učenika osnovne škole i školski sustav harmonizirale sa sustavima u europskim zemljama. Ta su se očekivanja trebala ostvariti na temelju nekih ključnih dokumenata, točnije katalogâ znanja (2004.), Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (2005.) te Nacionalnog okvirnog kurikuluma (studeni 2008., srpanj 2010. i tiskana inačica 2011.). Međutim, planirane promjene nisu dale očekivane rezultate, što se može s dosta pouzdanosti reći za primjenu katalogâ znanja i Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. Razlog je neuspjehu, najkraće rečeno, u tome što ti dokumenti nisu nastali na odgovarajućoj metodologiji i teoriji. Treći dokument – Nacionalni okvirni kurikulum – tek treba dokazati, bez obzira na pozitivna iskustva u drugim zemljama, da rješava važne strukturne probleme našega školstva i omogućuje tzv. „rasterećenje učenika”.
Novija iskustva pokazuju da je hrvatska obrazovna politika – recimo tako – brzo trčala na mjestu, uz često olako pozivanje na opće dobro, dakle – unaprjeđenje odgoja i obrazovanja, no bez vidljivih rezultata. Usred različitih pa i suprotstavljenih struja i valova (kadšto stručnih, često nestručnih, nerijetko politikantskih…), bilo je – čini se – nemoguće postići potreban i željeni učinak.
Da se barem donekle sagleda neuspjeh uočenih procesa, činilo mi se potrebnim i opravdanim najprije stručno opisati teorijska polazišta fenomena (pre)opterećenosti učenika, kataloga znanja, obrazovnih standarda i kurikuluma, a potom kritički sagledati spomenute dokumente.
Stručnjaci o knjizi kažu:
Znanje, obrazovni standardi, kurikulum autora prof. dr. sc. Vladimira Strugara, prva je cjelovita rasprava o tri među sobno po vezana reformska zahvata koja su obilježila hrvatsku obra zovnu politiku i pedagošku praksu u razdoblju od 2004. do 2010. godine. Riječ je o Katalogu znanja, Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu (HNOS-u) i Nacionalnom okvirnom kurikulumu (NOK-u). Knjiga je pisana iz perspektive kritičke pedagogije pri čemu je autor ustrajno nastojao doprijeti do teorijskih temelja na koje su se oslanjali i pozivali kreatori i nositelji ta tri reformska dokumenta.
Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan
S bogatog učiteljskog, pedagoškog, znanstvenog i političkog motrišta te na temelju proučene novije znanstvene literature, najnovijih prosvjetnih dokumenata i školske prakse, autor analizira aktualna pedagoška i školska događanja u prvih deset godina 21. stoljeća. Od prve do zadnje stranice razvidno je da to piše veliki poznavatelj stručnog i političkog konteksta prikazanih pedagoških i političkih problema. Može se reći da je ova monografija, u izvjesnom smislu, pledoaje za Politološku pedagogiju ili Školsku politiku.
Prof. dr. sc. Milan Matijević
Knjiga Znanje, obrazovni standardi, kurikulum nezaobilazna je monografija o promjenama hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava, ona je vademekum nositeljima (stručnjacima i institucijama) promjena odgojno-obrazovnoga sustava. Knjiga bez koje se ne može! Nakon ove knjige više nije moguće provoditi promjene hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava voluntaristički, populistički, demagoški, „nerijetko politikantski”
Prof. dr. sc. Dragutin Rosandić
