Odgoj i obrazovanje kao društvena djelatnost i učitelj kao neproizvodno zanimanje među najstarijima su općedruštvenim fenomenima u prošlosti ljudskog roda. O njima bitno ovisi napredak čovječanstva jer omogućuju prenošenje iskustava i znanja na nove naraštaje. Stoga je razumljivo da je, osim recentne obrazovne prakse i teorije, za opću sliku odgoja i obrazovanja vrlo važan i dijakronijski pristup, tj. njihov povijesni tijek. Povijesni uvid omogućuje uočavanje ključnih socijalnih, kulturnih i političkih čimbenika koje proizvodi obrazovni sustav, ali i utjecaj tog sustava na ukupan život i napredak naroda u prošlosti i budućnosti.
Znanstvena disciplina koja proučava povijest odgoja i obrazovanja obično se naziva povijest pedagogije i školstva jer uglavnom obuhvaća proučavanje teorije i prakse u obrazovnom (školskom) sustavu, tj. u tzv. formalnom obrazovanju. No, obrazovni su fenomeni i neformalni (stjecanje znanja i vještina izvan formalnog sustava) te informalni (utjecaj vanjskih čimbenika na obrazovanje pojedinca) kao sastavnice cjeloživotnog obrazovanja. Stoga bi ovoj disciplini bolje odgovarao naziv povijest odgoja i obrazovanja u kojoj su pedagogija i školstvo tek dvije ključne dionice. Pod poviješću pedagogije, koja se predaje na našim sveučilištima i u novije vrijeme zahvaća i primjenu edukologije, podrazumijeva se zapravo opća i nacionalna povijest teorija o odgoju i obrazovanju, a povijest školstva obuhvaća povijest, strukturu i financiranje školskog sustava, obrazovne ustanove, obrazovanja i organiziranje učitelja, reforme obrazovanja, izvore znanja (udžbenici, obrazovna tehnologija) te ustanove koje prikupljaju, čuvaju i istražuju povijesne izvore i literaturu (muzeji, katedre na fakultetima).
Kako su teorije obrazovanja i sama pedagogija te njezina povijest znatno podređene ideološkim postavkama i obrazovnoj politici, prinose Školskih novina povijesti pedagogije i školstva prikazujemo po glavnim povijesnim razdobljima: do Drugog svjetskog rata, u SFR Jugoslaviji te u neovisnoj Republici Hrvatskoj.
Najvažnija ustanova u Hrvatskoj koja se na nacionalnoj razini bavi poviješću pedagogije i školstva jest Hrvatski školski muzej koji raspolaže obiljem povijesne građe i literature na temelju kojih stručnjaci provode povijesna istraživanja. Muzej je otvoren 1901. godine i izdavač je dviju periodika – Zbornika za historiju školstva i prosvjete (do 1991.) i aktualnih Anala za povijest odgoja, čime predstavlja izdavačku okosnicu ove znanstvene discipline. Teme iz prošlosti školstva objavljuju se i u drugim časopisima i knjigama s povijesnom tematikom te na lokalnoj razini. Kolegij povijesti pedagogije (s različitim nazivima) postoji na svim studijima pedagogije. S obzirom na golemu građu i raspon tema, kapaciteti za istraživanje povijesti obrazovnih teorija i školstva danas su skromni i znatno zaostaju za potrebama. Malobrojne su dublje i opširnije analize i sinteze te monografije pojedinih razdoblja, tema i važnih osoba, što je posljedica malog broja specijaliziranih stručnjaka, skromnih materijalnih sredstava te činjenice da u Hrvatskoj postoji samo jedan specijalizirani časopis za povijest obrazovanja. Znakovit je i podatak da neke vrijedne doktorske disertacije iz ovog područja nisu objavljene (vidi popis knjiga). Sve je to bilo razlogom da je uvođenje kurikula u hrvatske škole, kao epohalna školska reforma, prošlo bez prethodnih temeljnih tranzicijskih studija koje su trebale utvrditi nacionalne odgojne i obrazovne vrijednosti na koje se ta reforma nastavlja, a gdje je povijest odgojnih teorija i školskog sustava mogla itekako pomoći.
U protekla dva broja prikazali smo u Vremeplovu doprinose Školskih novina praćenju razvoja pedagogije i edukologije kao teorijskih disciplina pod čijim se utjecajem oblikovala školska praksa tijekom povijesti školstva i u našem vremenu. U ovom i idućem broju bit će riječi o prinosima Školskih novina razvoju povijesti pedagogije i školstva samostalnim izdanjima (objavljene u samom listu zbog količine nastale tijekom 75 godina nemoguće je navesti). Dragocjene podatke za ovaj broj Vremeplova dala je voditeljica Pedagoške knjižnice „Davorin Trstenjak” pri Hrvatskom školskom muzeju, kustosica dr. sc. Štefka Batinić i suradnica Školskih novina, na čemu joj velika hvala. (ab)
IZDANJA ŠKOLSKIH NOVINA IZ POVIJESTI PEDAGOGIJE I ŠKOLSTVA
Razdoblje do Drugog svjetskog rata
Mihajlo Ogrizović: Marija Fabković (1973)
Mete Zaninović: Iz prošlosti školstva Dalmacije (1978)
Mihajlo Ogrizović: Marija Jambrišak (1979)
Ivan Dumbović: Milka Pogačić (1979)
Mihajlo Ogrizović; Likovi istaknutih pedagoga – I (1980) (suizdavač Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu)
Mihajlo Ogrizović: Likovi istaknutih pedagoga II (1980) (suizdavač Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu)
Božena Filipan i dr.: Pet stoljeća narodne prosvjete i školstva u Varaždinskim Toplicama (1980) (suizdavači: Odbor za proslavu 500. obljetnice utemeljenja škole u Varaždinskim Toplicama, Pedagoško društvo Varaždin i SIZ kulture Novi Marof)
Božo Jakovljević, Božo Perišić: O prošlosti škole u Brseču (1982)
Ranka Jindra: Jagoda Truhelka (1982)
Stjepan Jakopović: Pokret radne škole u Hrvatskoj (1984)
Janko Pavetić: Osnovno školstvo na području Varaždina: od 1918. do 1941. (1988)
Nikola Bićanić: Jure Turić (monografija o prvom doktoru pedagogije u Hrvatskoj) (1989)
Nedjeljko Kujundžić: Pedagogija braće Radić (1990)
Partizansko školstvo i razdoblje FNR ‒ SFR Jugoslavije
Mihajlo Ogrizović: Pioniri Hrvatske u narodnoj revoluciji (1977) (suizdavač: Savez društava „Naša djeca”)
Mihajlo Ogrizović: Prosvjeta u narodnoj revoluciji (1978) (suizdavač: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu)
Slavko Benović, Sveto Marušić: Naš odgojno-obrazovni sistem, 1979.
Ante Bežen, Josip Pivac, Hrvoje Vrgoč (ur): Prilozi raspravi o pedagogiji samoupravnog socijalizma, 1979.
Nikša Nikola Šoljan, Josip Pivac (ur.): Znanost i obrazovanje, 1979
Grupa autora: Partizanska osnovna škola Krmpotsko Javorje (1980)
Božo Jakovljević: Partizanske učiteljice s Učke (1980)
Početnica 1944 – reprint početnice ZAVNOH-a (prvo izdanje 1980. u suradnji s Hrvatskim školskim muzejom, zatim vlastita izdanja ŠN 1981, 1982, 1983, 1984, 1985)
Dane Pavlica: Partizanske škole na Papuku (1981)
Milan Lipovac: Školstvo i prosvjetno-kulturna djelatnost na oslobođenom teritoriju Slavonije (1981)
Branka Praznik: Partizanske početnice u Hrvatskoj (1983)
Rajko Vukomanović: Lazo Tihomirović Baja (1984) (suizdavači osnovne škole „Lazo Tihomirović Baja” u Podravskoj Slatini i Grubišnom Polju)
Mihajlo Ogrizović: Školstvo i prosvjeta u Dalmaciji za vrijeme NOB-a (1984)
„Narodna prosvjeta”, reprint prvog broja prvog prosvjetnog lista SR Hrvatske u povodu 40. godišnjice (prilog lista Školske novine)
Ante Bežen (ur.): Školske novine 1950. ‒ 1985. (monografija u povodu 35. obljetnice osnivanja ŠN) (1985)
Vlado Podrebarac (ur.): Socijalistički samoupravi preobražaj odgoja i obrazovanja u SR Hrvatskoj (ukupni dokumenti o projektu samoupravne reforme školstva) (1985)
Dane Pavlica: Ratna generacija učitelja: u znak sjećanja na rad partizanskih učitelja i njihovih učenika u narodnooslobodilačkom ratu 1941. ‒ 1945. (1986)
Danica Nola: El Shatt (1988)
Mihajlo Ogrizović: Prilozi nacionalnoj povijesti pedagogije (1989)
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske
Godišnjak Ministarstva kulture i prosvjete za 1993. (1994)
Ante Selak (ur.): Hrvatsko osnovno školstvo, Školske novine i Pergamena (1998)
Josip Pivac: Putovima odrastanja – u potrazi za unutarnjim bićem škole (2019)
Iz popisa se vidi znatna izdavačka aktivnost Školskih novina u području povijesti školstva i pedagogije za vrijeme SFR Jugoslavije te snažan pad nakon promjene statusa lista u Republici Hrvatskoj. Objavljivani su naslovi važni za nacionalnu razinu povijesti, ali i radovi o lokalnim temama. Gotovo sva izdanja imala su financijsku potporu iz državnih izvora.