Prvi ovogodišnji broj Hrvatskog časopisa za odgoj i obrazovanje donosi devet izvornih znanstvenih radova i jedan pregledni rad, a njihovi autori dolaze iz različitih zemalja i obrazovnih okružja – Hrvatske, Malezije, Indonezije, Kine, Turske, Češke, Cipra, Libije i Filipina – čime se, kako stoji u uvodnoj uredničkoj napomeni, „dodatno potvrđuje međunarodna orijentacija časopisa te potiče međukulturni i interdisciplinarni dijalog u obrazovnoj znanosti”. Radovi u ovome broju obrađuju širok spektar obrazovnih tema, uključujući digitalno pripovijedanje i obrazovnu jednakost, razvoj znanstvenih vještina darovitih učenika, dobrobit i tjelesnu spremnost studenata, akademsku čestitost i otkrivanje plagijata, nastavu jezika temeljenu na istraživanju te integraciju virtualne stvarnosti i internetskih tehnologija u visoko obrazovanje. Također se istražuju emocionalna raznolikost i akademska postignuća te konstruktivističko učenje i dosada studenata, dok pregledni rad daje pregled istraživanja o utjecaju naprednih organizatora na ishode učenja.

Digitalno pripovijedanje za obrazovnu jednakost: dokazi iz DN-DEE modela u kineskim školama s različitim razinama resursa naslov je članka čiji autori Ning An, Mazida Ahmad i Huda Ibrahim dolaze sa Sveučilišta u Maleziji. Ovaj rad predstavlja i empirijski potvrđuje model dvostrukoga ciklusa aktivacije digitalnoga narativa za obrazovnu pravednost (DN-DEE), osmišljen kako bi razjasnio ulogu digitalnoga pripovijedanja (DST) u promicanju obrazovne pravednosti u okružjima s neujednačenim resursima. Nalazi istraživanja produbljuju teorijsko razumijevanje digitalne obrazovne pravednosti, pružaju reproduktivan metodološki alat za evaluaciju te nude praktične smjernice za oblikovanje obrazovnih politika i nastavnih strategija usmjerenih na učinkovitu obuku digitalnih vještina u okružjima s ograničenim resursima.

Razvijanje znanstvenoga uma darovitih učenika tema je kojom se u svome radu bave Nurettin Can Bodur, Cengiz Tuysuz i Ilker Ugulu sa Sveučilišta u Uşaku u Turskoj. Cilj njihova istraživanja bio je ispitati učinke obogaćenoga niza modula za darovite učenike na njihove vještine znanstvenoga procesa. Kvantitativni i kvalitativni rezultati istraživanja pokazali su da je primjena modela imala značajan pozitivan učinak na razvoj vještina znanstvenoga procesa učenika.

O tome kolika je učinkovitost istraživački utemeljene nastave u stjecanju znanja engleskoga jezika među studentima pišu Eftima Khalil sa Sveučilišta Bliskog istoka u Sjevernoj Nikoziji (Sjeverni Cipar) i Mustafa Kurt s libijskoga Sveučilišta Ajdabiya. Poznavanje engleskoga jezika ključno je za akademski uspjeh na globalnoj razini, osobito za studente, jer im omogućuje učinkovito izražavanje vlastitih ideja i lakše usvajanje znanja. Stoga brojni nastavnici engleskoga jezika nastoje unaprijediti jezičnu kompetenciju studenata primjenom različitih inovativnih nastavnih pristupa. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na potrebu integracije istraživački utemeljene nastave s ciljanom poukom pojedinih jezičnih vještina te na potrebu za prilagodbom nastavnoga pristupa kako bi se unaprijedile receptivne vještine.

U ovome broju časopisa objavljeni su i drugi zanimljivi članci, od kojih izdvajamo radove Model poučavanja klavira utemeljen na internetskim tehnologijama i virtualnoj stvarnosti: mogućnosti njegove integracije u visoko obrazovanje (autor Li Ma sa Sveučilišta Hangzhou u Kini) i Razlike u tjelesnoj spremnosti između učenika u dobi od 10 i 14 godina (autori Igor Vrga, Leona Roca Badrić i Marko Badrić s Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Posebno se ističe članak hrvatskih autora Lidije Rudić, učiteljice u OŠ Jurja Barakovića u Ražancu, i Tomislava Topolovčana s Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu, koji su se pozabavili konstruktivističkim učenjem, nastavničkom interakcijom i samoučinkovitošću kao prediktorima dosade na nastavi među učenicima osnovne škole u Hrvatskoj. Njihovo je istraživanje pokazalo kako će doživljaj dosade na nastavi biti niži ako učenici imaju veću intrinzičnu motivaciju za učenje, odnosno ako im je zanimljivo ono što uče i ako smatraju da je to primjenjivo u stvarnom životu. Rezultati također pokazuju da prevelika sloboda, izostanak jasnih granica te pretjerano oslanjanje na samostalne aktivnosti učenika bez primjerenoga nastavničkog vodstva dugoročno mogu dovesti do povećanoga osjećaja dosade na nastavi. (ir)