Izložba nije samo izložbeni pregled, nego i poziv na promišljanje o vlastitim korijenima i identitetu. U njezinu je središtu glagoljica – pismo koje je obilježilo duhovni pejzaž hrvatskih prostora i koje, kako pokazuje ova izložba, ni danas ne šuti

U povodu obilježavanja 1100 godina od Prvoga splitskoga crkvenog sabora (925. – 2025.), u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu u srijedu, 29. listopada 2025., otvorena je izložba pod naslovom Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.). Izložba će biti otvorena do 30. prosinca 2025. Donijet će uvid u tisućljetni put glagoljaštva i njegovu prisutnost u splitskoj, ali i u nacionalnoj povijesti, a priredio ju je Muzej grada Splita u suradnji sa Staroslavenskim institutom iz Zagreba te Književnim krugom Split – Marulianumom. Ta je veza i suradnja ključan preduvjet jer su se znanosti i muzeološka struka prožele i donijele različite doprinose, kako nam se činilo, o relativno dobro poznatim podatcima.

Očevina i djedovina hrvatske kulture i identiteta

Inicijativa je krenula od dr. sc. Ane Šimić, sa Staroslavenskoga instituta iz Zagreba, koja je prije četiri godine, prigodom obilježavanja 500. obljetnice tiskanja Marulićeve Judite istaknula: „Ako je Marulić otac hrvatske književnosti, to znači da imamo i djedovinu hrvatske riječi.” Ova je izložba posvećena upravo toj djedovini i poziv je svom splitskom i hrvatskom narodu da osvijeste kako se imamo čime ponositi te da naša kulturna i jezična povijest seže u razdoblje kada smo bili predvodnici pismenosti.

Naslov izložbe Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.) nadahnut je riječima pape Ivana Pavla II., izgovorenima 4. listopada 1998. godine u katedrali sv. Dujma: „Ovdje povijest ne šuti.”

Obično se misli kako je Kvarner bio kolijevka hrvatskoga glagoljaštva. Međutim, ova izložba dokazuje da su se u Splitu očitovali prijelomni trenutci razumijevanja i vrjednovanja glagoljaške pismenosti: od Prvoga crkvenoga splitskog sabora 925. godine pa do 20. stoljeća i Drugoga vatikanskog sabora, na kojem je nadbiskup Frane Franić progovorio o pravu svakoga naroda da ima bogoslužje na svome narodnom jeziku, koje je na ovoj obali Jadrana živo od 9. stoljeća. O tome iscrpno svjedoči i nedavno objavljena knjiga Glagoljaštvo na području stare Splitske metropolije, autora dr. sc. don Slavka Kovačića, živućega popa glagoljaša, koji je nazočio i otvaranju ove izložbe u Staroj gradskoj vijećnici.

Što sve donosi ova izložba doznajemo iz uvodnog teksta prateće monografije koji potpisuje suorganizatorica izložbe Darka Perko Kerum.

Raspoređena na tri etaže, koje predstavljaju tri tematske cjeline, izložba kronološki prati povijest glagoljaštva u Splitu od 925. do današnjice. U prizemlju je postav o crkvenim saborima u Splitu – onom iz 10. stoljeća (925.), u doba kralja Tomislava, te onom iz 11. stoljeća (1060.), iz vremena kralja Petra Krešimira IV. – kao ključnim točkama oblikovanja crkvenoga i kulturnoga identiteta grada Splita. U tom se okviru, među ostalima, predstavljaju i temeljni narativni izvori za stariju hrvatsku i splitsku povijest: rani prijepisi tekstova Historia Salonitana Tome Arhiđakona i Historia Salonitana maior. Na istoj se etaži izdvaja lik slavnoga biskupa Grgura Ninskoga, sudionika Splitskoga sabora iz 925. i mitskoga glagoljaša. Ondje se nalazi i portret svete braće Ćirila i Metoda, slavenskih misionara, utemeljitelja slavenske pismenosti i liturgije, čije je nasljeđe snažno odjekivalo stoljećima hrvatskoga glagoljaštva.

Na drugoj etaži, tj. na prvom katu, predstavlja se druga tematska cjelina: povijest splitskoga glagoljaštva od 13. do 20. stoljeća. Među ostalim, posjetitelji mogu vidjeti jedan od najstarijih glagoljskih rukopisa – Splitski odlomak misala (13. st.) – kao jedinstven svjedok hrvatske liturgijske prakse na glagoljici. Poseban dragulj postava čini pretisak najsjajnijega iluminiranoga glagoljaškog rukopisa – Hrvojeva misala (15. st.), uz koji vežemo ime slavnoga splitskog hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića i splitsku crkvu svetoga Mihovila.

Na istoj etaži slijedi tematska nit izložbe koja promišlja glagoljašku pismenost sa splitskom humanističkom baštinom. U sklopu te cjeline izložen je prijepis Marulićeva prijevoda Hrvatske kronike na latinski jezik pod naslovom Regum Dalmatiae atque Croatae gesta (16. st.). Taj nas prijepis nanovo povezuje s Marulićem i njegovim prijateljem Dminom Papalićem, koji je u Poljicima ili poljičkoj okolici pronašao prijepis Hrvatske kronike na hrvatskoj ćirilici.

Među izlošcima na drugoj etaži nalazi se i portret Gaje Bulata, narodnjaka i splitskoga načelnika te preslika njegova teksta Spomenice za glagoljicu, objavljena narodnjačkom listu Jedinstvo, kojim je zagovarao njezinu upotrebu u liturgiji, štiteći je na taj način od potiskivanja i predrasuda.

Suvremeni odjeci glagoljaštva

Konačno, na trećoj etaži, tj. na drugom katu Vijećnice, izložba donosi svoju treću tematsku cjelinu. U njoj predstavlja glagoljicu kao trajan identitetski znak, čije simboličko značenje nadilazi okvire rukopisne tradicije i ulazi u polje likovne i književne umjetnosti. Tako se, primjerice, može razgledati detalj s Dulčićeve freske Krist Kralj u crkvi Gospe od Zdravlja i suvremeni proglas Matka Trebotića pod naslovom Manifest zlatnog križa, u kojem se autor poistovjećuje s identitetskim slojevima povezanima s glagoljicom. Ti suvremeni odjeci pokazuju da glagoljaštvo nije samo muzealni predmet, nego živi simbol koji nadahnjuje nova čitanja i umjetničke (re)interpretacije.

Izložba Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.) nije samo izložbeni pregled, nego i poziv na promišljanje o vlastitim korijenima i identitetu. U spoju rukopisa i kronika, liturgije i jezika, umjetnosti i znanosti, otvara se trajna nit koja povezuje početke hrvatske državnosti i crkvenosti s današnjim razumijevanjem kulturnoga identiteta. U njezinu je središtu glagoljica – pismo koje je obilježilo duhovni pejzaž hrvatskih prostora i koje, kako pokazuje ova izložba, ni danas ne šuti. Upravo suprotno, ona i dalje jasno, nenametljivo i postojano govori. Hoćemo li je poslušati?Sl. 1: S otvaranja izložbe Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.) u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu

Sl. 1: S otvaranja izložbe Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.) u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu

Sl. 2: Detalj s izložbe Povijest koja ne šuti...

Sl. 3: Autori monografije slijeva: Ivan Andabak, Branko Jozić, Slavko Kovačić, Ivan Balta, Katarina Lozić Knezović, Mirko Jankov, Darka Perko Kerum i Ana Šimić

Izložba „Povijest koja ne šuti”