U suvremenoj školi ne treba odlučivati između digitalnih i tiskanih knjiga, nego ih je potrebno mudro kombinirati. Time se otvara više kanala učenja, povećava motivacija, a nastavnicima se pružaju dragocjeni alati za praćenje individualnoga napretka učenika. Upravo se u toj ravnoteži između papira i zaslona krije snaga suvremene nastave jezika

Elektroničke knjige, koje su još donedavno bile percipirane tek kao digitalna inačica tiskanih udžbenika, danas sve snažnije ulaze u učionice te mijenjaju način na koji učenici pristupaju gradivu. Novo međunarodno istraživanje pokazuje da u pojedinim aspektima njihova uporaba može biti čak i učinkovitija od klasičnih tiskanih izdanja. Meta-analiza objavljena u časopisu The International Review of Research in Open and Distributed Learning obuhvatila je niz studija iz baze Scopus i potvrdila da e-knjige ostvaruju srednji učinak (0,5) u razvoju jezičnih vještina – što se u pedagoškim istraživanjima smatra važnim pokazateljem uspješnosti.

Prednost interaktivnoga sadržaja

Istraživanje su proveli Virgiawan Listanto, Janu Arlinwibowo, Anggraeni Dian Permatasari, Khofifa Najma Iftitah i Ence Oos Mukhamad Anwas, a njihovi zaključci jasno pokazuju da učenici koji uče uz pomoć e-knjiga postižu mjerljivo bolji napredak u govoru, pisanju i slušanju od svojih vršnjaka koji se oslanjaju isključivo na tiskane udžbenike. Najveći učinak uočen je u nastavi materinskoga jezika, ali i u učenju stranih jezika (Listanto i sur., 2025).

„Naši rezultati pokazuju da e-knjige nisu samo digitalna kopija tiskanoga udžbenika, nego alat koji može znatno unaprijediti proces učenja jezika i približiti ga suvremenim potrebama učenika”, naglašava Virgiawan Listanto, glavni autor istraživanja.

Najbolje rezultate pokazale su interaktivne e-knjige, koje nadilaze tradicionalni format jer ne nude samo tekst, nego i zvučne zapise, animacije, kvizove, vizualne materijale te poveznice na dodatne izvore. Takvi formati učenicima otvaraju mogućnost aktivnijeg sudjelovanja u nastavi: mogu samostalno birati tempo učenja, vraćati se na zahtjevnije dijelove gradiva i istraživati dodatne sadržaje. Upravo u učenju jezika ta kombinacija pisanoga, zvučnog i vizualnog pridonosi potpunijem i trajnijem usvajanju znanja.

Autori ističu da e-knjige omogućuju brzu prilagodbu nastavnih sadržaja, uključivanje multimedijskih elemenata i povezivanje gradiva s praktičnim životnim situacijama. Ipak, upozoravaju da se ne smije zaboraviti na vrijednost tiskanih knjiga, koje razvijaju dubinsko čitanje, potiču koncentraciju i uče strpljenju – vještinama koje digitalni mediji teško mogu u potpunosti zamijeniti.

Zaključci istraživanja upućuju na to da se u suvremenoj školi ne treba odlučivati između digitalnih i tiskanih knjiga, nego ih je potrebno mudro kombinirati. U nastavi jezika to bi značilo da osnovni udžbenici i obvezna lektira ostaju u tiskanome obliku, dok bi vježbenice, dodatni materijali, multimedijski zadatci i interaktivne aktivnosti mogli biti dostupni u digitalnome formatu.

Primjena takve kombinacije pokazuje da učenici najprije čitanjem tiskanoga teksta usvajaju temeljne informacije, a zatim u e-knjizi rješavaju kvizove, slušaju zvučne isječke, snimaju vlastiti govor ili pregledavaju videozapise povezane s gradivom. Time se otvara više kanala učenja, povećava motivacija, a nastavnicima se pružaju dragocjeni alati za praćenje individualnog napretka učenika. Upravo se u toj ravnoteži između papira i zaslona krije snaga suvremene nastave jezika.

Hrvatski kontekst

Iskustva iz Hrvatske pokazuju da se trend korištenja e-knjiga u obrazovanju već razvija u gradskim i nacionalnim knjižnicama. Knjižnice grada Zagreba svojim članovima nude posudbu e-knjiga putem platforme ZakiBook, dok Gradska knjižnica Rijeka omogućuje pristup globalnoj platformi OverDrive, na kojoj su dostupne i e-knjige i audioknjige. Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu također razvija digitalne zbirke, približavajući korisnicima suvremene formate čitanja.

Važnu ulogu ima i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, koja projektom e-Knjižnice digitalizira i objavljuje naslove dostupne široj javnosti te gradi infrastrukturu za pristup znanstvenim bazama podataka. Kako ističe Maroević (2020), knjižnice u digitalnom dobu moraju preuzeti aktivnu ulogu u posredovanju znanja te postati most između tradicionalne građe i novih digitalnih resursa.

Mogućnosti za školske knjižnice

Školske knjižnice, međutim, rijetko raspolažu sredstvima za samostalan razvoj digitalnih zbirki. Jurić i Pehar (2019) u svojim istraživanjima čitateljskih navika naglašavaju da interes za e-knjige među mlađim generacijama postoji, no dostupnost je i dalje nedostatna u odnosu na potrebe učenika i studenata. Zato se sve češće spominje potreba sustavne suradnje gradskih i školskih knjižnica, kako bi učenici dobili pristup e-knjigama i audioknjigama bez dodatnih troškova za škole i roditelje.

Dugoročno, jedno od mogućih rješenja jest uvođenje nacionalne licencije za e-knjige i audioknjige, koju bi financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Time bi svim učenicima i nastavnicima u Hrvatskoj bio omogućen jednak pristup suvremenim digitalnim obrazovnim resursima, čime bi se smanjile regionalne i socioekonomske razlike, olakšalo učenje i istraživanje te potaknulo čitanje i razvoj čitateljskih navika u digitalnom okružju.

Ovi primjeri pokazuju da Hrvatska već ima razvijenu infrastrukturu i modele dobre prakse, ali da je nužno njihovo sustavno povezivanje s obrazovnim sustavom, kako bi e-knjige postale uobičajen dio nastave, a ne tek povremeni dodatak.

Pogled u budućnost

Autori meta-analize naglašavaju da budući razvoj e-knjiga treba ići u smjeru izrade interaktivnih, jezično prilagođenih i pedagoški osmišljenih materijala koji će uvažavati dob učenika, njihovo predznanje i stil učenja. Digitalni sadržaji ne bi smjeli biti tek prijepis postojećih udžbenika u elektroničkom obliku, nego dinamični resursi koji potiču istraživačko učenje, kritičko promišljanje i aktivno sudjelovanje.

Za škole i nastavnike to je prilika da nastavu jezika učine privlačnijom, povezanijom s interesima učenika i prilagodljivijom njihovim individualnim potrebama. Budućnost školskih materijala bit će hibridna – dio će i dalje ostati u tiskanome obliku, dok će drugi dio preseliti na zaslone tableta ili računala. Upravo ta kombinacija, zaključuju autori, otvara vrata bogatijem, učinkovitijem i motivirajućem učenju, primjerenom izazovima 21. stoljeća.

Knjižnice su oduvijek bile temelj jednakog pristupa znanju. U digitalnom dobu njihova se uloga ne smanjuje, već poprima nove oblike – one postaju posrednici između učenika i digitalnih resursa. Sustavna partnerstva gradskih i školskih knjižnica te nacionalni okvir za e-knjige i audioknjige predstavljaju ključan korak prema ravnopravnijem i kvalitetnijem obrazovanju u Hrvatskoj.

Literatura

- Gradska knjižnica Rijeka. (2023). Digitalna knjižnica. Preuzeto s: https://gkr.hr

- Jurić, M., i Pehar, F. (2019). Čitateljske navike i e-knjiga u Hrvatskoj. Libellarium, 12(2), 115–132.

- Knjižnice grada Zagreba. (2023). ZakiBook – e-knjige online. Preuzeto s: https://www.kgz.hr

- Listanto, V., Arlinwibowo, J., Permatasari, A. D., Iftitah, K. N., & Anwas, E. O. M. (2025). Which is better: E-book or printed book? A meta-analysis of educational materials in language learning. The International Review of Research in Open and Distributed Learning, 26(3), 170–192. https://doi.org/10.19173/irrodl.v26i3.8468

- Maroević, T. (2020). Knjižnice u digitalnom dobu: izazovi i perspektive. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 63(1), 7–20.

- Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. (2022). Digitalna knjižnica. Preuzeto s: https://nsk.hr

Digitalni mediji u školi